Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza predstavlja alergijsku reakciju pluća na gljivice (najčešće Aspergillus fumigatus) koja se javlja kod nekih osoba s astmom ili cističnom fibrozom.
-
Osobe mogu kašljati, u njihovim se plućima mogu čuti zvižduci, a ponekad imaju i vrućicu ili krvav iskašljaj.
-
Kako bi postavili dijagnozu liječnici traže rendgenske snimke prsnog koša, laboratorijske pretrage i kožne testove.
-
Obično se daju lijekovi koji se primjenjuju za liječenje astme, posebno kortikosteroidi.
-
Unatoč uspješnom liječenju, simptomi se mogu povremeno ponovno vratiti.
-
Ako nisu pod kontrolom, može doći do kroničnog oštećenja pluća.
Gljivica Aspergillus fumigatus uspijeva u tlu, vegetaciji koja truli, hrani, prašini i ustajaloj vodi. Kod nekih ljudi koji udahnu ove gljivice može se razviti osjetljivost (senzibilizacija) i kronična alergijska reakcija. I druge vrste gljivica, uključujući Penicillium, Candida, Curvularia i Helminthosporium, mogu uzrokovati identičnu bolest. Kod nekih ljudi učinci alergijske reakcije zajedno s učincima samih gljivica dovode do oštećenja dišnih putova i pluća.
Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza razlikuje se od upale pluća. Pneumonije (upale pluća) su infekcije pluća koje obično uzrokuju bakterije, virusi i većina gljivica. Kod alergijske bronhopulmonalne aspergiloze gljivice zapravo ne prodiru u plućno tkivo niti ga izravno razaraju. Gljivica kolonizira sluz u dišnim putovima osoba koje imaju astmu ili cističnu fibrozu (kod kojih se obično stvara povećana količina sluzi) te uzrokuje ponavljajuću alergijsku upalu u plućima. Sitni zračni mjehurići u plućima (alveole) ispune se prvenstveno eozinofilima (vrstom bijelih krvnih stanica). Također se može povećati broj stanica koje stvaraju sluz. Ako je bolest izazvala velika oštećenja, upala može dovesti do trajnog proširenja središnjih dišnih putova, odnosno do nastanka bronhiektazija. Na kraju će pluća vjerojatno biti izbrazdana ožiljnim promjenama.
Mogu se javiti i drugi oblici aspergiloze. Aspergillus može prodrijeti u pluća i izazvati tešku upalu pluća kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom. Ovo stanje predstavlja infekciju, a ne alergijsku reakciju. Aspergillus također može tvoriti gljivične kugle (aspergilome) u plućnim šupljinama i cistama koje su posljedica oštećenja nastalih djelovanjem drugih bolesti, kao što je tuberkuloza, što može dovesti do teškog krvarenja.
Simptomi
Prve naznake alergijske bronhopulmonalne aspergiloze obično su simptomi kao što su piskanje (zviždanje) u plućima, kašalj, otežano disanje te blago povišena tjelesna temperatura. Simptomi postupno postaju sve teži, izuzev povišene tjelesne temperature. Osoba se obično ne osjeća dobro. Apetit se može smanjiti. Iskašljaj može biti smeđe boje ili se mogu pojaviti čepovi guste sluzi.
Dijagnoza
-
rendgenske snimke ili CT prsnog koša
-
pregled iskašljaja (sputuma)
-
laboratorijske pretrage krvi
Liječnik može posumnjati na alergijsku bronhopulmonalnu aspergilozu kod bolesnika s astmom ili cističnom fibrozom koji ima učestale napade astme.
Ponavljane rendgenske snimke prsnog koša pokazuju područja s promjenama koje izgledaju kao kod upale pluća, ali te promjene dugo traju ili se sele (migriraju) u nova područja pluća, najčešće u gornje dijelove. Kod osoba s dugotrajnom alergijskom bronhopulmonalnom aspergilozom, rendgenska snimka pluća ili kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša mogu pokazati proširene dišne putove, često začepljene čepovima od guste sluzi.
Sama gljivica, zajedno s prekomjernom količinom eozinofila, može se vidjeti kada se uzorak iskašljaja pregleda pod mikroskopom.
Laboratorijske pretrage krvi otkrivaju povišene vrijednosti eozinofila i protutijela na Aspergillus. Određuje se i razina imunoglobulina E (protutijela) u krvi jer povišena vrijednost IgE često ukazuje na alergijsku reakciju.
Kožnim testom može se utvrditi je li osoba alergična na Aspergillus, ali test ne može razlikovati alergijsku bronhopulmonalnu aspergilozu od obične alergije na Aspergillus. Obična alergija na Aspergillus može se pojaviti kod astmatičara.
Liječenje
Budući se Aspergillus nalazi svuda u okolišu, ovu gljivicu je teško izbjeći. Lijekovi koji se koriste za liječenje astme, osobito kortikosteroidi, primjenjuju se i za liječenje alergijske bronhopulmonalne aspergiloze (vidi tablicu Lijekovi za astmu).
Lijekovi se mogu koristiti za širenje i otvaranje dišnih putova (bronhodilatatori), što olakšava iskašljavanje čepova od guste sluzi i izbacivanje gljivica. Kortikosteroid prednizon, koji se u početku uzima u visokim dozama, a zatim dulje vrijeme u nižim dozama, može spriječiti progresivno oštećenje pluća. Većina pulmologa preporučuje kortikosteroide koji se uzimaju na usta (peroralno). Pokazalo se da inhalacijski kortikosteroidi ne djeluju dobro na ovo stanje.
Protugljivični lijek itrakonazol ponekad se primjenjuje zajedno s kortikosteroidima radi uklanjanja gljivice iz pluća.
Budući da oštećenje pluća može postupno napredovati bez primjetnog pogoršanja simptoma, treba redovito pratiti promjene na rendgenskim snimkama pluća, kontrolirati rezultate testova za ispitivanje plućne funkcije, razinu eozinofila u krvi i količinu IgE protutijela. Što je kontrola bolesti bolja, to razina eozinofila i protutijela obično opada, ali njihove vrijednosti mogu ponovno porasti kao rani znak pogoršanja bolesti.
Terapijski postupak obuhvaća pažljivo liječenje astme ili cistične fibroze. Osim toga, budući da dugotrajna primjena kortikosteroida može povećati rizik od nastanka mrene (katarakte), šećerne bolesti (dijabetesa) i osteoporoze (smanjene gustoće kostiju), liječnici pažljivo prate pacijente s alergijskom bronhopulmonalnom aspergilozom kojima su potrebni kortikosteroidi kroz dulje razdoblje.