Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: Petra Radić dr. med.
Magnetska rezonancija (MR) koristi snažno magnetsko polje i radiovalove za stvaranje detaljnih slika srca i prsnog koša. Taj skup i složen postupak uglavnom se primjenjuje za dijagnosticiranje složenih prirođenih srčanih bolesti te za razlikovanje normalnog od abnormalnog tkiva.
MR ima određene nedostatke. Postupak traje znatno dulje od kompjutorizirane tomografije (CT) ili ehokardiografije. Zbog gibanja srca slike dobivene MR-om mogu biti manje jasne od onih dobivenih CT-om. Međutim, novije tehnike MR snimanja koje su vremenski usklađene s određenim dijelovima EKG-a znatno poboljšavaju kvalitetu slike. MR se ne može provesti u osoba s određenim vrstama metalnih implantata ili stranih tijela, kao što su neki srčani elektrostimulatori, kohlearni implantati, ugrađene pumpe za lijekove, neurostimulatori, određene kopče za aneurizme u mozgu ili metalni geleri.
MR angiografija (MRA) vrsta je MR pretrage usmjerena na prikaz krvnih žila i protoka krvi, a ne prvenstveno organa. Daje slike slične kakvoće onima dobivenima konvencionalnom angiografijom, ali je neinvazivna. MRA se može koristiti za otkrivanje proširenja aorte (aneurizme), suženja arterija koje opskrbljuju bubrege, suženja ili začepljenja koronarnih arterija (koronarna bolest srca) te arterija ruku i nogu (bolest perifernih arterija).
Neke tehnike MRA zahtijevaju ubrizgavanje kontrastnog sredstva u venu ruke kako bi se organi i strukture bolje prikazali. U osoba s teško oštećenom bubrežnom funkcijom određena kontrastna sredstva mogu povećati rizik od nefrogene sistemske fibroze, ozbiljne bolesti koja zahvaća kožu, zglobove i unutarnje organe. Novija kontrastna sredstva nose znatno manji rizik, pa se u nekih osoba s bubrežnom bolešću pretraga ipak može provesti nakon pažljive procjene koristi i rizika.