Najčešći poremećaji zuba uključuju:
Slomljeni, rasklimani i izbijeni zubi smatraju se hitnim stomatološkim problemima, kao i jaka zubobolja. Karijes, koji često uzrokuje zubobolju i gubitak zuba, može se u velikoj mjeri spriječiti dobrom oralnom higijenom, koja pomaže u uklanjanju zubnog plaka i sprječavanju nakupljanja zubnog kamenca.
Zubni plak biofilm je sastavljen od bakterija, sline, ostataka hrane i odumrlih stanica. Stvara se kod svih ljudi. Plak se neprestano nakuplja na zubima, tijekom dana i noći. Nakon čišćenja zuba novi plak počinje se stvarati na njihovoj površini unutar 24 sata. Nakon približno 72 sata plak se počinje mineralizirati i pretvarati u zubni kamenac. Budući da plak pogoduje razmnožavanju bakterija koje uzrokuju karijes, potrebno ga je svakodnevno uklanjati četkanjem zuba i čišćenjem zubnim koncem.
Zubni kamenac mineralizirani je (kalcificirani) zubni plak koji stvara tvrde naslage, najčešće uz rub zubnog mesa, osobito na jezičnoj strani donjih prednjih zuba i obraznoj strani gornjih kutnjaka. Budući da kamenac nastaje iz plaka, svakodnevno četkanje zuba i čišćenje međuzubnih prostora može znatno smanjiti njegovo nakupljanje. Međutim, nakon što se kamenac stvori, može ga učinkovito ukloniti samo stomatolog ili dentalni higijeničar.
Iako se zdravlje usne šupljine može održavati temeljitim četkanjem zuba i čišćenjem zubnim koncem, ograničavanje unosa šećera i uporaba fluoridirane vode također pomažu u smanjenju rizika od zubnog karijesa.
Stomatološki pojmovnik
|
Uobičajeni naziv
|
Stomatološki naziv
|
|
Odrasli zub
|
Trajni zub
|
|
Dječji zub
|
Mliječni zub
|
|
Stražnji zubi
|
Kutnjaci i pretkutnjaci
|
|
Zagriz
|
Okluzija
|
|
Bravice (aparatić za zube)
|
Ortodontske bravice, žice i druge ortodontske naprave
|
|
Kruna zuba
|
Zubna krunica
|
|
Šupljine u zubima
|
Zubni karijes
|
|
Čišćenje zuba
|
Profesionalno čišćenje zuba (profilaksa)
|
|
Očnjaci
|
Kanini
|
|
Ispun (plomba)
|
Zubna restauracija
|
|
Prednji zubi
|
Sjekutići i očnjaci
|
|
Desni (zubno meso)
|
Gingiva
|
|
Bolest desni
|
Parodontna bolest, parodontitis ili gingivitis
|
|
Zečja usna
|
Rascjep usne
|
|
Plin smijavac
|
Dušikov(I) oksid (dušični oksidul)
|
|
Donja čeljust
|
Mandibula
|
|
Zubna proteza (ploča)
|
Potpuna ili djelomična mobilna zubna proteza
|
|
Krov usne šupljine
|
Nepce
|
|
Bočni zubi
|
Pretkutnjaci (premolari)
|
|
Srebrni ispun (plomba)
|
Amalgamski ispun
|
|
Kamenac
|
Zubni kamenac
|
|
Nepravilan zagriz
|
Malokluzija
|
|
Gornja čeljust
|
Maksila
|
Simptomi
Bol pojedinog zuba (zubobolja) vjerojatno je najpoznatiji simptom bolesti zuba. Zub može boljeti neprestano ili samo u određenim okolnostima, primjerice tijekom žvakanja ili pri kuckanju stomatološkim instrumentom. Zubobolja može upućivati na karijes ili bolest zubnog mesa. Međutim, bol se može pojaviti i kada su korijeni zuba izloženi, kada osoba žvače pretjeranom silom, kada škrguće zubima (bruksizam) ili kada je zub slomljen. Začepljeni ili upaljeni paranazalni sinusi mogu uzrokovati sličnu bol u području gornjih zuba.
Istrošeni ili rasklimani zubi mogu biti znak bolesti zubnog mesa ili bruksizma, poremećaja obilježenog čestim stiskanjem ili škrgutanjem zubima. Bruksizam se najčešće pojavljuje tijekom spavanja, pa ga osoba ne mora biti svjesna, ali može se pojaviti i tijekom dana. Osobe koje imaju bruksizam trebale bi nastojati izbjegavati stiskanje zuba i škrgutanje njima tijekom dana. Bruksizam može uzrokovati atriciju, odnosno trošenje zubnih površina zbog njihova međusobnog dodirivanja i trenja. Trošenje zuba može nastati i zbog žvakanja abrazivnih tvari ili duhana, a može se povećavati i sa starenjem. Izraženo trošenje zuba može smanjiti učinkovitost žvakanja.
Nepravilno oblikovani zubi mogu biti znak nasljednih bolesti, hormonskih poremećaja ili infekcija nastalih prije nicanja zuba. Zubi mogu biti deformirani i zbog prijeloma ili pukotina nastalih nakon ozljede usne šupljine.
Nepravilna boja zuba razlikuje se od uobičajenog tamnjenja ili žućenja zuba koje nastaje starenjem ili izlaganjem tvarima koje uzrokuju obojenje, poput kave, čaja i duhanskog dima. Potamnjenje zuba može biti znak prethodne infekcije unutar zuba koja je teško oštetila zubnu pulpu, živo tkivo u unutrašnjosti zuba. Promjena boje može se pojaviti i kada trajni zub nikne na mjestu prethodno inficiranog mliječnog zuba. Trajna promjena boje zuba može nastati ako dijete uzima tetraciklin tijekom razvoja zuba, osobito prije osme godine života, ili ako je majka uzimala tetraciklin tijekom druge polovice trudnoće. Prekomjeran unos fluorida tijekom djetinjstva može uzrokovati promjene u izgledu tvrde vanjske površine zuba (cakline).
Nepravilnosti zubne cakline mogu biti povezane s nedostatkom vitamina D, primjerice kod rahitisa. Mogu nastati i kao posljedica infekcija tijekom djetinjstva, poput ospica ili vodenih kozica, ako se infekcija pojavi u razdoblju razvoja trajnih zuba. Oštećenje cakline može biti posljedica i gastroezofagealnog refluksa ili ponavljanog povraćanja, primjerice kod bulimije, jer želučana kiselina nagriza površinu zuba. Plivači koji mnogo vremena provode u bazenima s nepravilno reguliranom kiselošću vode mogu izgubiti dio zubne cakline, kao i osobe koje su na radnom mjestu izložene kiselinama. Prekomjeran unos fluorida tijekom razvoja zuba (dentalna fluoroza) može uzrokovati promjene u izgledu cakline. Oštećena zubna caklina povećava osjetljivost zuba na nastanak karijesa.
Estetska stomatologija
Estetska stomatologija može znatno poboljšati izgled zuba i osmijeha.
Kompozitno nadograđivanje zuba (bonding) podrazumijeva nanošenje i pričvršćivanje materijala u boji zuba na prirodne zube uz minimalnu pripremu zubne površine. To je poštedna metoda obnove slomljenih ili okrhnutih zuba, zatvaranja razmaka između zuba ili prekrivanja dijela zuba radi promjene njegove boje ili oblika. Blaga kisela otopina upotrebljava se za pripremu i hrapavljenje zubne površine kako bi se na nju mogao pričvrstiti materijal u boji zuba, obično kompozitna smola. Ovaj postupak omogućuje stomatolozima poboljšanje izgleda zuba bez uklanjanja velike količine zdravog zubnog tkiva.
Keramičke ljuskice imaju sličnu namjenu kao kompozitne nadogradnje, ali se umjesto kompozitne smole upotrebljava keramika u boji zuba radi prikrivanja promjena boje ili promjene oblika zuba. Postupak obično zahtijeva najmanje dva posjeta stomatologu. Nakon pripreme zuba uzima se otisak ili digitalni sken zuba. Keramičke ljuskice zatim se izrađuju u dentalnom laboratoriju te se pričvršćuju na zube posebnim kompozitnim cementom.
Izbjeljivanje zuba postupak je kojim se zubi posvjetljuju primjenom sredstava za izbjeljivanje. Učinkovitost postupka ovisi o početnoj boji zuba i uzroku promjene boje. Proizvodi za izbjeljivanje kod kuće obično sadržavaju gel na bazi peroksida koji se nanosi u posebno prilagođenu udlagu, sličnu štitniku za zube, koja zadržava sredstvo za izbjeljivanje uz površinu zuba. Ovisno o koncentraciji sredstva i uputama za primjenu, udlaga se može nositi određeno vrijeme tijekom dana ili noći, najčešće tijekom dva do četiri tjedna. Izbjeljivanje se može provesti i u stomatološkoj ordinaciji, gdje je postupak obično znatno brži. Mogu se upotrebljavati i trake za izbjeljivanje zuba, koje su često učinkovite i prikladne za kućnu primjenu ako se koriste prema uputama. Zubne paste koje sadržavaju sredstva za uklanjanje obojenja ili izbjeljivanje, poput vodikova peroksida i natrijeva bikarbonata, mogu posvijetliti zube, ali su često manje učinkovite od profesionalnih postupaka izbjeljivanja. Najčešća nuspojava izbjeljivanja povećana je osjetljivost zuba. Izbjeljivanje može biti manje učinkovito kod osoba čiji su zubi potamnjeli zbog karijesa, djelovanja određenih lijekova, bolesti ili odumiranja zubne pulpe.