Mnoge obitelji se moraju suočiti s poteškoćama oko bolesnog i umirućeg djeteta. Odrasli se često teško nose sa smrću, a djeci može biti posebno teško pokušati shvatiti smrt prijatelja ili člana obitelji (vidi također Bolest i smrt u dojenčadi i vidi Uvod u smrt i umiranje).
Smrt djeteta
Najčešće se smrt djeteta događa u bolnici ili hitnoj službi. Smrt se može dogoditi nakon duge bolesti, kao što je rak ili iznenada i neočekivano, kao što je nakon ozljede ili sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS). Obiteljima je teško razumjeti i prihvatiti smrt djeteta. Za roditelje smrt djeteta znači da se moraju odreći svojih snova i nada za svoje dijete. Dok tuguju, roditelji možda ne mogu zadovoljiti potrebe drugih članova obitelji, uključujući i drugu djecu. Savjetovanje stručnjaka koji je vješt u radu s obiteljima koje su doživjele smrt djeteta može biti od pomoći.
Ponekad roditelji reagiraju na smrt djeteta tako što brzo planiraju drugu trudnoću. "Zamjensko dijete" je začeto prije nego što su roditelji imali vremena odtugovati i prihvatiti gubitak mrtvog djeteta. Roditelji mogu svoje osjećaje i očekivanja od mrtvog djeteta staviti na zamjensko dijete. Roditelji se mogu ponašati prezaštitnički i misliti da je zamjenskom djetetu potrebna posebna skrb i zaštita od potencijalne štete.
Normalno je da se roditelji koji tuguju zbog gubitka mrtvog djeteta bore s nemogućnošću da se vežu za novo dijete. Savjetovanje za roditelje i novo dijete je korisno.
Smrt člana obitelji ili voljene osobe
Koliko djeca mogu razumjeti smrt ovisi u velikoj mjeri o njihovoj stupnju razvoja. Djeci treba objasniti smrt voljene osobe ili prijatelja na razini koja za njih ima smisla. Primjerice, djeca predškolske dobi mogu imati ograničeno razumijevanje smrti. Roditelji mogu pokušati objasniti smrt povezujući je s prethodnim događajem poput smrti voljenog kućnog ljubimca. Starija djeca mogu biti sposobna lakše razumjeti smrt. Premda bi to u tom trenutku moglo imati smisla, smrt se nikada ne bi trebala izjednačavati s "odlazak na spavanje i nikad se ne probuditi" jer se dijete može bojati spavanja.
Posjećivanje bolesne djece ili odraslih
Roditelji mogu pitati liječnika svog djeteta ili druge zdravstvene djelatnike trebaju li dopustiti svom djetetu da posjete teško bolesnu djecu ili odrasle. Neka djeca mogu tražiti da posjete članove obitelji ili prijatelje koji umiru. Roditelji bi trebali pripremiti djecu za takav posjet kako bi znali što mogu očekivati. Roditelji mogu pomoći u pripremi svoje djece govoreći im da osoba može izgledati drugačije, ali je ista osoba. Osoba je možda izgubila ili dobila na tjelesnoj težini ili je možda izgubila kosu zbog bolesti.
Prisustvovanje pogrebu
Roditelji se često pitaju hoće li dovesti djecu na pogreb. Ta se odluka treba donijeti pojedinačno, a djeca bi trebala biti uključena u donošenje odluke ako je to moguće. Kada djeca prisustvuju pogrebu, treba ih pratiti bliski prijatelj ili rođak kako bi im pružio potporu te bi djeci trebalo dopustiti da odu ako to žele.
Roditelji bi trebali shvatiti da djeca mogu biti znatiželjna i postavljati mnoga pitanja o smrti. Roditelji trebaju dati do znanja djeci da je u redu postavljati pitanja.
Ako tragedija utječe na nekog drugog, djeca se mogu osjećati više samopouzdano i manje bespomoćno ako mogu pridonijeti. Na primjer, djeca mogu
-
Ubrati cvijeće
-
Napisati ili nacrtati karticu
-
Zamotati poklon
-
Prikupiti hranu, novac, odjeću ili igračke
Ako se dijete doima povučeno ili tužno nakon što je doživjelo nečiju smrt, odbija se upustiti u uobičajene aktivnosti ili postane agresivno, roditelj treba potražiti stručnu pomoć.
Više informacija