Mnoge obitelji se moraju nositi s poteškoćama oko bolesnog i umirućeg djeteta. Odrasli se često teško nose sa smrću, a djeci može biti posebno teško razumjeti smrt prijatelja ili člana obitelji (vidi također Bolest i smrt u dojenčadi i vidi Uvod u smrt i umiranje).
Smrt djeteta
Najčešće se smrt djeteta dogodi u bolnici ili hitnom prijemu. Smrt se može dogoditi nakon duge bolesti, kao što je zloćudni tumor, ili iznenada i neočekivano kao što je u slučajevima ozljede ili sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS). Obiteljima je teško razumjeti i prihvatiti smrt djeteta. Za roditelje smrt djeteta znači da se moraju odreći svojih snova i nada za dijete. Dok tuguju, roditelji možda neće moći brinuti o potrebama drugih članova obitelji, uključujući drugu djecu. Savjetovanje stručnjaka koji ima iskustva u radu s obiteljima koje su doživjele smrt djeteta može biti od pomoći.
Ponekad roditelji reagiraju na smrt djeteta tako što brzo planiraju drugu trudnoću. "Zamjensko dijete" je začeto prije nego što su roditelji imali vremena za žaljenje i prihvaćanje gubitka mrtvog djeteta. Roditelji mogu prenijeti svoje osjećaje i očekivanja prema preminulom djetetu na zamjensko dijete. Roditelji se mogu ponašati prezaštitnički i misliti da je zamjenskom djetetu potrebna posebna skrb i zaštita od percipiranih opasnosti.
Normalno je da se roditelji koji tuguju zbog gubitka preminulog djeteta bore s nemogućnošću vezivanja za novo dijete. Korisno je savjetovanje za roditelje i novo dijete.
Smrt člana obitelji ili voljene osobe
Koliko djeca mogu razumjeti smrt u velikoj mjeri ovisi o stupnju njihovog razvoja. Djeci je potrebno objasniti smrt voljene osobe ili prijatelja na razini koja za njih ima smisla. Primjerice, djeca predškolske dobi mogu imati ograničeno razumijevanje smrti. Roditelji mogu pokušati objasniti smrt povezujući je s prethodnim događajem poput smrti voljenog kućnog ljubimca. Starija djeca mogu lakše razumjeti smrt. Iako se u tom trenutku može činiti smisleno to napraviti, smrt se nikada ne bi trebala izjednačavati s "odlaskom na spavanje i nikada se ne probuditi" jer se dijete može bojati spavanja.
Posjećivanje bolesne djece ili odraslih
Roditelji mogu pitati liječnika svog djeteta ili druge zdravstvene djelatnike trebaju li dopustiti svom djetetu da posjeti teško bolesnu djecu ili odrasle. Neka djeca mogu tražiti da posjete članove obitelji ili prijatelje koji umiru. Roditelji bi trebali pripremiti djecu za takav posjet kako bi znala što mogu očekivati. Roditelji mogu pomoći u pripremi svoje djece govoreći im da osoba može izgledati drugačije, ali je ista osoba. Osoba je možda izgubila ili dobila na težini ili je možda izgubila kosu zbog bolesti.
Prisustvovanje sprovodu
Roditelji se često pitaju trebaju li dovesti djecu na sprovod. Ta se odluka treba donijeti individualno i djeca bi trebala biti uključena u donošenje odluke ako je to moguće. Kada djeca prisustvuju sprovodu, trebaju biti u pratnji bliskog prijatelja ili rođaka kako bi im pružio potporu kroz to vrijeme te bi djeci trebalo dopustiti da napuste sprovod ako to žele.
Roditelji bi trebali razumjeti da djeca mogu biti znatiželjna i postavljati mnoga pitanja o smrti. Roditelji trebaju dati djeci do znanja da je u redu postavljati pitanja.
Ako tragedija pogodi nekog drugog, djeca se mogu osjećati sigurnije i manje bespomoćno ako mogu pridonijeti. Na primjer, djeca mogu
-
Ubrati cvijeće
-
Napisati ili nacrtati dopisnicu
-
Zamotati poklon
-
Prikupljati hranu, novac, odjeću ili igračke
Ako se dijete doima povučeno ili tužno nakon što je doživjelo nečiju smrt, odbija se baviti uobičajenim aktivnostima ili postane agresivno, roditelj treba potražiti stručnu pomoć za dijete.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Ovi izvori pružaju informacije o podršci za roditelje, skrbnike, braću i sestre nakon smrti djeteta: