Piskanje je visokofrekventni zvuk zviždanja koji se čuje u plućima prilikom disanja kada su dišni putovi djelomično začepljeni. (Vidi također Piskanje kod dojenčadi i male djece.)
Piskanje (zviždanje) u prsima
Audio datoteka David W. Cugell, MD.
Uzroci
Uzroci piskanja
Piskanje (zviždanje) u plućima je posljedica suženja ili djelomičnog začepljenja (opstrukcije) negdje u dišnim putevima. Suženje može zahvatiti veće područje pluća (što se događa kod astme, kronične opstruktivne plućne bolesti [KOPB] i nekih teških alergijskih reakcija) ili nastaje samo na jednom području (što može biti posljedica tumora ili stranog tijela zaglavljenog u dišnom putu).
Česti uzroci
Općenito, najčešći uzroci su:
Rjeđi uzroci
Piskanje se može javiti i kod drugih bolesti koje zahvaćaju male dišne putove, uključujući zatajenje srca, tešku alergijsku reakciju (anafilaksiju) i udisanje otrovne tvari. Piskanje (zviždanje) u plućima uzrokovano zatajenjem srca naziva se srčana astma.
Ponekad, čak i kod inače potpuno zdravih osoba, može se javiti piskanje ili hroptanje u plućima tijekom napada akutnog bronhitisa. Kod djece, piskanje u plućima može biti posljedica bronhiolitisa (infekcije donjih dišnih putova) ili udisanja (aspiracije) stranog tijela (vidi tablicu Neki uzroci i karakteristike piskanja u plućima).
Dijagnostička obrada
Evaluacija piskanja u plućima
Osobu s teškim smetnjama disanja (respiratorni distres) istodobno treba dijagnostički obrađivati i liječiti.
Sljedeće informacije mogu pomoći ljudima da odluče kada je potreban liječnički pregled te što mogu očekivati tijekom dijagnostičke obrade.
Znakovi upozorenja
Kod osoba kojima se u plućima čuje piskanje (zviždanje), posebno zabrinjavaju sljedeći simptomi:
Kada posjetiti liječnika
Osobe sa znakovima upozorenja ili zaduhom trebaju odmah otići u ustanovu za pružanje hitne medicinske pomoći, po potrebi i kolima hitne pomoći. Osobe koje povremeno čuju piskanje (zviždanje) u plućima, ali nemaju zaduhu, obično mogu pričekati dan ili dva prije nego što potraže liječničku pomoć.
Što liječnik poduzima
Liječnici prvo postavljaju pitanja o simptomima i uzimaju anamnezu, a zatim obavljaju fizikalni pregled. Ono što liječnicima otkriju anamneza i fizikalni pregled često upućuje na mogući uzrok, što zatim usmjerava daljnju dijagnostičku obradu (vidi tablicu Neki uzroci i karakteristike piskanja u plućima).
Liječnici utvrđuju je li se piskanje pojavilo prvi put ili se to događalo i prije. Ako je osoba i ranije imala piskanje u plućima, liječnici utvrđuju jesu li sadašnji simptomi drugačiji po svojoj prirodi ili jačini.
Važni podaci koji mogu pomoći u postavljanju dijagnoze su:
Je li piskanje počelo iznenada ili postupno?
Pojavljuje li se piskanje povremeno ili je stalno prisutno?
Da li piskanje u plućima pokreću ili pogoršavaju neka stanja ili čimbenici, kao što su infekcija gornjih dišnih puteva, izloženost alergenu, hladan zrak, određeno godišnje doba, fizički napor ili hranjenje kod dojenčadi)?
Ostali simptomi koji mogu uputiti na dijagnozu su zaduha, vrućica, kašalj te stvaranje i iskašljavanje sluzi. Liječnici uzimaju anamnestičke podatke o aktivnom i pasivnom pušenju (izloženosti duhanskom dimu).
Prilikom fizikalnog pregleda liječnici mjere pacijentu tjelesnu temperaturu te broj otkucaja srca i udisaja u minuti. Liječnici traže znakove poremećaja disanja i pregledavaju pluća, posebnu pozornost posvećuju načinu na koji zrak ulazi i izlazi iz pluća te čuje li se piskanje nad čitavim plućima ili samo nad jednim dijelom. Liječnik obično može pomoću stetoskopa otkriti piskanje u plućima dok osoba diše. Glasno piskanje može se lako čuti, ponekad čak i bez stetoskopa. Kako bi čuli blago piskanje, liječnici će morati upotrijebiti stetoskop i zamoliti pacijenta da snažno i brzo izdahne. Stalno piskanje koje se čuje na jednom mjestu kod pušača može biti posljedica raka pluća. Liječnici također pregledavaju srce, nos i grlo, udove, šake, stopala i kožu.
Neki uzroci i karakteristike piskanja (zviždanja) u plućimaUzrok | Uobičajene karakteristike* | Pretrage† |
|---|
* Karakteristike uključuju simptome i rezultate liječničkog pregleda. Navedene karakteristike su tipične, ali nisu uvijek prisutne. |
† Liječnici obično mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija). Obično se napravi rendgenska snimka pluća, osim ako simptomi jasno ne upućuju na pogoršanje već dijagnosticirane kronične bolesti. |
ACE = konvertaza angiotenzina ili angiotenzin-konvertirajući enzim; KOPB = kronična opstruktivna plućna bolest; CT = kompjutorizirana tomografija; GERB = gastroezofagealna refluksna bolest; NSAR (NSAID, NSAIL) = nesteroidni protuupalni lijekovi. |
Akutni bronhitis | Kašalj Ponekad simptomi infekcije gornjih dišnih putova (npr. začepljen nos) Obično u anamnezi nema podataka o plućnim bolestima | Liječnički pregled |
Alergijske reakcije | Piskanje u plućima koje započinje iznenada, obično unutar 30 minuta nakon izlaganja poznatom ili potencijalnom alergenu kao što je pelud Često začepljen nos, koprivnjača (urtikarija), svrbež očiju i kihanje | Liječnički pregled |
Astma | Obično podaci o astmi u anamnezi Piskanje u plućima koje počinje spontano ili nakon izlaganja specifičnim podražajima (kao što su pelud ili drugi alergeni, infekcija gornjih dišnih putova, obična prehlada ili tjelesni napor) | Liječnički pregled Ponekad jedna ili više od sljedećih pretraga: Testovi za procjenu funkcije pluća (testovi za ispitivanje plućne funkcije) Mjerenje vršnog protoka zraka (brzina kojom se zrak može izdahnuti) Mjerenje plućne funkcije prije i nakon tjelesnog napora (opterećenja) ili primjene metakolina (lijeka koji sužava dišne putove) Ponekad se primjenjuju bronhodilatatori (lijekovi koji šire dišne putove) kako bi se vidjelo hoće li se simptomi povući
|
Bronhiolitis (infekcija donjih dišnih putova) | Kod djece mlađe od 18 mjeseci Obično se javlja od studenog do travnja u sjevernoj hemisferi Obično simptomi infekcije gornjih dišnih putova (poput začepljenog nosa i povišene temperature) te ubrzano disanje | Liječnički pregled |
Razbuktavanje (pogoršanje) KOPB-a | Kod sredovječnih ili starijih osoba Kod osoba koje već imaju KOPB Obično u anamnezi podaci o dugotrajnom i pretjeranom pušenju Otežano disanje | Rendgenska snimka prsnog koša (RTG pluća i srca) |
Lijekovi (npr. ACE inhibitori, beta-blokatori, acetilsalicilna kiselina i drugi NSAIL) | Kod osoba koje su nedavno počele uzimati novi lijek, najčešće onih s anamnestičkim podacima o opstrukciji dišnih putova (kao što je to slučaj kod astme) | Liječnički pregled |
Strano tijelo koje je udahnuto | Visokofrekventno piskanje (zviždanje) u plućima ili kašalj koji započinje iznenada (najčešće kod dojenčadi ili male djece), kod osoba bez ikakvih simptoma infekcije gornjih dišnih putova, povišene tjelesne temperature ili drugih simptoma bolesti | RTG ili CT prsnog koša Bronhoskopija |
GERB s ponavljanim vraćanjem želučanog sadržaja u pluća (kronična aspiracija) | Kronično ili ponavljajuće piskanje u plućima Žareća bol u prsima (žgaravica) ili u trbuhu (žličici), koja se pogoršava nakon uzimanja određene hrane, pri naporu ili u ležećem položaju Kiselkast okus u ustima, osobito nakon buđenja Promuklost Kašalj koji se javlja usred noći ili rano ujutro Nema simptoma infekcije gornjih dišnih putova ili alergije | Ponekad samo liječnički pregled Ponekad se koriste lijekovi koji potiskuju lučenje želučane kiseline, poput blokatora histaminskih H2-receptora ili inhibitora protonske pumpe, kako bi se vidjelo hoće li simptomi nestati Ponekad se u jednjak i želudac uvodi savitljiva optička cijev s kamerom (endoskopija) Ponekad se u jednjak postavlja senzor za praćenje kiselosti (pH) tijekom 24 sata |
Zatajenje srca | Obično oticanje (edemi) nogu Zaduha koja se pogoršava dok pacijent leži na ravnome (bez povišenog uzglavlja) ili koja se pojavljuje 1–2 sata nakon što zaspi Zvukovi koji upućuju na tekućinu u plućima, čuju se kroz stetoskop | RTG prsnog koša Ponekad se radi pretraga za mjerenje tvari koja se stvara u krvi kada je srce prekomjerno opterećeno, a naziva se moždani natriuretski peptid (BNP) Ponekad ultrazvuk srca (ehokardiografija) |
Nadražujuće tvari koje se mogu udahnuti | Piskanje u plućima koje započinje iznenada nakon izlaganja nadražujućim tvarima na radnom mjestu (profesionalna izloženost) ili nakon nepravilne upotrebe sredstava za čišćenje | Liječnički pregled |
Tumori pluća | Piskanje u plućima pri udahu i izdahu, osobito kod osoba s rizičnim čimbenicima za rak ili znakovima raka (kao što su pušenje u anamnezi, noćno znojenje, mršavljenje i iskašljavanje krvi) | Rentgenska snimka ili CT prsnog koša Bronhoskopija |
Testiranje (dijagnostička obrada)
Testovi (pretrage) se provode radi procjene težine stanja, postavljanja dijagnoze i otkrivanja komplikacija. Obično uključuju sljedeće:
mjerenje razine kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija)
rentgenska snimka prsnog koša (ako dijagnoza nije jasna)
ponekad mjerenje plinova (kisika i ugljikova dioksida) i kiselosti (pH) u arterijskoj krvi (analiza plinova u arterijskoj krvi)
ponekad pretrage za procjenu plućne funkcije (testovi za ispitivanje plućne funkcije)
Ako se piskanje u plućima pojavilo prvi put, rentgenska snimka pluća može pomoći u postavljanju dijagnoze. Kod osoba s trajnim, ponavljanim ili nedijagnosticiranim napadima piskanja u plućima, možda će biti potrebno uraditi testove za ispitivanje plućne funkcije kako bi se odredio stupanj suženja dišnih putova i procijenio učinak liječenja. Ako se sumnja na astmu, ali testovi za ispitivanje plućne funkcije to ne potvrđuju, pacijent se može fizički opteretiti ili mu se može dati lijek koji kod astmatičara izaziva piskanje (zviždanje) u plućima. Ako dođe do suženja dišnih putova (opstrukcije), može se postaviti dijagnoza astme.
Ako liječnici sumnjaju na tumor ili strano tijelo u dišnom putu, mogu uvesti savitljivu cijev s video-kamerom (bronhoskop) u dišni put kako bi identificirali problem i, ako je riječ o stranom tijelu, uklonili ga.
Liječenje
Liječenje piskanja u plućima
Glavni cilj liječenja je ukloniti osnovni uzrok bolesti.
Bronhodilatatori (koji šire dišne putove), kao što je inhalacijski salbutamol, mogu ublažiti piskanje u plućima. Kortikosteroidi, koji se uzimaju na usta tjedan ili dva, često mogu ublažiti akutni napad piskanja (zviždanja) u plućima ako je uzrok astma ili kronična opstruktivna plućna bolest.
Dugotrajna kontrola stalnog piskanja u plućima koje je posljedica astme može zahtijevati inhalacijske kortikosteroide, stabilizatore mastocita, leukotrijenske modifikatore ili imunomodulatore (lijekove koji djeluju na imunološki sustav—vidi tablicu Lijekovi koji se obično koriste za liječenje astme).
Antihistaminici (npr. difenhidramin) koji se daju intravenski, kortikosteroidi (npr. metilprednizolon), salbutamol koji se primjenjuje u obliku aerosola pomoću raspršivača te adrenalin koji se ubrizgava potkožno (supkutano) daju se osobama s teškom alergijskom reakcijom.
Zapamtite
Astma je najčešći uzrok piskanja (zviždanja) u plućima, ali nije sve što "svira" astma.
Piskanje (zviždanje) u plućima koje nastaje naglo kod osoba bez plućnih bolesti može biti posljedica udahnutog stranog tijela ili otrovne tvari, alergijske reakcije ili zatajenja srca.
Testovi za ispitivanje plućne funkcije mogu otkriti i izmjeriti stupanj suženja dišnih putova.
Inhalacijski bronhodilatatori mogu ublažiti piskanje (zviždanje) u plućima, ali potrebno je liječiti i osnovni poremećaj koji ga uzrokuje.