Piskanje je visokofrekventni zvuk zviždanja koji se čuje u plućima prilikom disanja kada su dišni putovi djelomično začepljeni. (Vidi također Piskanje kod dojenčadi i male djece.)
Uzroci
Piskanje (zviždanje) u plućima je posljedica suženja ili djelomičnog začepljenja (opstrukcije) negdje u dišnim putevima. Suženje može zahvatiti veće područje pluća (što se događa kod astme, kronične opstruktivne plućne bolesti [KOPB] i nekih teških alergijskih reakcija) ili nastaje samo na jednom području (što može biti posljedica tumora ili stranog tijela zaglavljenog u dišnom putu).
Česti uzroci
Općenito, najčešći uzroci su:
Rjeđi uzroci
Piskanje se može pojaviti kod drugih bolesti koje zahvaćaju male dišne putove, uključujući zatajenje srca, tešku alergijsku reakciju (anafilaksija) i udisanje otrovne tvari. Piskanje (zviždanje) u plućima uzrokovano zatajenjem srca naziva se srčana astma.
Ponekad, inače zdravim ljudima hropti u plućima za vrijeme napada akutnog bronhitisa. Kod djece, piskanje može uzrokovati bronhiolitis (infekcija donjih dišnih putova) ili udisanje (aspiracija) stranog tijela (vidi tablicu Neki uzroci i značajke piskanja).
Dijagnostička obrada
Osoba s teškim problemima s disanjem (respiratorni distres) istodobno se dijagnostički obrađuje i liječi.
Sljedeće informacije mogu pomoći ljudima da odluče kada je potreban liječnički pregled i obrada i da saznaju što mogu očekivati tijekom evaluacije.
Znakovi upozorenja
Kod osoba kojima se u plućima čuje piskanje (zviždanje) posebno su zabrinjavaju sljedeći simptomi:
Kada posjetiti liječnika
Osobe sa znakovima upozorenja ili zaduhom odmah trebaju otići u ustanovu za pružanje hitne medicinske pomoći, ako je potrebno kolima hitne pomoći. Ljudi sa zvižducima u plućima koji dolaze i prolaze, a nemaju zaduhu, obično mogu pričekati dan ili dva.
Što liječnik radi
Liječnici prvo postavljaju pitanja o simptomima i uzimaju anamnezu, a zatim obavljaju fizikalni pregled. Ono što liječnici otkriju iz anamneze i fizikalnog pregleda često upućuje na uzrok i određuje pretrage (testove) koje treba obaviti (vidi tablicu Neki uzroci i značajke piskanja).
Liječnici utvrđuju je li se piskanje pojavilo prvi put ili se to događalo i prije. Ako je osoba već imala piskanje u plućima, tada određuju razlikuju li se trenutni simptomi po prirodi ili težini.
Važni podaci za dijagnozu su:
-
Je li piskanje počelo iznenada ili postupno?
-
Da li piskanje u plućima dolazi i prolazi?
-
Da li piskanje u plućima pokreću ili pogoršavaju neka stanja (npr. infekcija gornjih dišnih puteva, izloženost alergenu, određeno doba godine, hladan zrak, napor ili hranjenje kod dojenčadi)?
Ostali simptomi koji mogu uputiti na dijagnozu su zaduha, vrućica, kašalj i stvaranje sputuma. Liječnici uzimaju anamnestičke podatke o pušenju, kao i o pasivnom pušenju (izloženosti duhanskom dimu).
Prilikom fizikalnog pregleda, liječnici mjere pacijentu tjelesnu temperaturu te frekvenciju srca i disanja. Liječnici traže znakove respiratornog poremećaja i pregledavaju pluća, posebice kako zrak ulazi i izlazi te čuje li se piskanje nad čitavim plućima ili samo na određenom dijelu. Liječnik obično može otkriti piskanje stetoskopom dok osoba diše. Glasno piskanje može se lako čuti, ponekad čak i bez stetoskopa. Kako bi čuli blago piskanje liječnici će morati koristiti stetoskop i od pacijenta tražiti da snažno i brzo izdahne. Stalno piskanje koji se čuje na jednom mjestu kod pušača može biti posljedica raka pluća. Liječnici također pregledavaju srce, nos i grlo, udove, šake, stopala i kožu.
Neki uzroci i značajke piskanja (zviždanja) u plućima
|
Uzrok
|
Česte značajke*
|
Pretrage†
|
|---|
|
* Značajke uključuju simptome i rezultate liječničkog pregleda. Navedene značajke su tipične, ali nisu uvijek prisutne.
|
|
† Liječnici obično mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija). Obično se uradi rendgenski snimak pluća, osim ako simptomi ne predstavljaju očito pogoršanje već dijagnosticirane kronične bolesti.
|
|
ACE = konvertaza angiotenzina ili angiotenzin-konvertirajući enzim; KOPB = kronična opstruktivna plućna bolest; CT = kompjutorska tomografija; GERB = gastroezofagealna refluksna bolest; NSAIL = nesteroidni anti-inflamatorni lijekovi.
|
|
Akutni bronhitis
|
Kašalj
Ponekad simptomi infekcije gornjih dišnih puteva (npr. začepljen nos)
Obično u anamnezi nema podataka o plućnim bolestima
|
Pregled liječnika
|
|
Alergijske reakcije
|
Piskanje u plućima koje počinje iznenada, obično u roku od 30 minuta od izlaganja poznatom ili potencijalnom alergenu kao što je pelud
Često začepljen nos, koprivnjača (urtikarija), svrbež očiju i kihanje
|
Pregled liječnika
|
|
Astma
|
Obično u anamnezi podaci o astmi
Piskanje u plućima koje počinje spontano ili nakon izlaganja specifičnim podražajima (kao što je pelud ili drugi alergeni, infekcija gornjih dišnih puteva, obična prehlada ili napor)
|
Pregled liječnika
Ponekad jedan ili više od sljedećih testova:
-
pretrage za procjenu plućne funkcije (testovi za ispitivanje plućne funkcije)
-
mjerenje vršnog protoka zraka (koliko brzo se može izdahnuti zrak)
-
mjerenje plućne funkcije prije i nakon napora (opterećenja) ili primjene metakolina (lijeka koji sužava dišne putove)
-
ponekad se koriste bronhodilatatori (lijekovi koji proširuju dišne putove) da se vidi hoće li simptomi nestati
|
|
Bronhiolitis (infekcija donjih dišnih putova)
|
Kod djece mlađe od 18 mjeseci
Obično se javlja od studenog do travnja u sjevernoj hemisferi
Obično simptomi infekcije gornjih dišnih putova (kao što su začepljen nos i vrućica) i ubrzano disanje
|
Pregled liječnika
|
|
Razbuktavanje (pogoršanje) KOPB-a
|
Kod sredovječnih ili starijih osoba
Kod osoba koje već imaju KOPB
Obično u anamnezi podaci o dugotrajnom i pretjeranom pušenju
Otežano disanje
|
Rendgenski snimak pluća
|
|
Lijekovi (npr. ACE inhibitori, beta-blokatori, acetilsalicilna kiselina i drugi NSAIL)
|
Kod osoba koje su nedavno počele uzimati novi lijek, najčešće u onih s anamnestičkim podacima o opstrukciji dišnih putova (što se događa kod astme)
|
Pregled liječnika
|
|
Strano tijelo koje je udahnuto
|
Visokofrekventno piskanje (zviždanje) u plućima ili kašalj koji počinje iznenada kod ljudi (obično dojenčadi ili male djece) bez ikakvih simptoma infekcije gornjih dišnih putova, vrućice ili drugih simptoma bolesti
|
Rentgenska snimka ili CT prsnog koša
Bronhoskopija
|
|
GERB s ponavljanim refluksom želučanog sadržaja u pluća (kronična aspiracija)
|
Kronično ili ponavljajuće piskanje u plućima
Žareća bol u prsima (žgaravica) ili trbuhu (žličici) koja se pogoršava nakon uzimanja određene hrane, u naporu ili u ležećem položaju
Kiseli okus u ustima, osobito nakon buđenja
Promuklost
Kašalj koji se javlja usred noći ili rano ujutro
Nema simptoma infekcije gornjih dišnih putova ili alergije
|
Ponekad samo liječnički pregled
Ponekad se koriste lijekovi koji potiskuju lučenje kiseline, kao što je blokator histamina-2 (H2) ili inhibitor protonske pumpe, kako bi se vidjelo hoće li simptomi nestati
Ponekad uvođenje fleksibilne cijevi s video-kamerom u jednjak i želudac (endoskopija)
Ponekad postavljanje senzora u jednjak radi praćenja kiselosti (pH) tijekom 24 sata
|
|
Zatajenje srca
|
Obično oticanje (edemi) nogu
Zaduha koja se pogoršava dok pacijent leži na ravnome (bez visokog uzglavlja) ili koja se pojavljuje 1–2 sata nakon što zaspi
Zvukovi koji upućuju na tekućinu u plućima, čuju se stetoskopom
|
Rendgenski snimak pluća
Ponekad krvni test za mjerenje tvari koja se stvara kada se srce prekomjerno napreže (naziva se moždani natriuretički peptid ili BNP)
Ponekad ehokardiografija (UZ srca)
|
|
Nadražujuće tvari koje se mogu udahnuti
|
Piskanje u plućima koje počinje iznenada nakon izlaganja nadražujućim tvarima na radnom mjestu (profesionalna izloženost) ili nakon upotrebe sredstava za čišćenje protivno uputama
|
Pregled liječnika
|
|
Tumori pluća
|
Piskanje u plućima pri udahu i izdahu, posebno kod osoba s rizičnim čimbenicima ili znakovima raka (kao što su pušenje u anamnezi, noćno znojenje, mršavljenje i iskašljavanje krvi)
|
Rentgenski snimak ili CT prsnog koša
Bronhoskopija
|
Testiranje (dijagnostička obrada)
Testovi (pretrage) se rade kako bi se procijenila težina, odredila dijagnoza i utvrdile komplikacije. Obično uključuju sljedeće:
-
mjerenje razine kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija)
-
rendgenski snimak prsnog koša (ako je dijagnoza nejasna)
-
ponekad mjerenje plinova (kisika i ugljičnog dioksida) i kiselosti (pH) u arterijskoj krvi (analiza plinova u arterijskoj krvi)
-
ponekad pretrage za procjenu plućne funkcije (testovi za ispitivanje plućne funkcije)
Ako se piskanje pojavilo prvi put, rendgenska snimka pluća može pomoći u postavljanju dijagnoze. Kod osoba s trajnim, ponavljanim ili nedijagnosticiranim napadima piskanja, možda će biti potrebno uraditi testove za ispitivanje plućne funkcije kako bi se odredio stupanj suženja dišnih putova i procijenio učinak liječenja. Ako se sumnja na astmu, ali testovi za ispitivanje plućne funkcije to ne potvrđuju, pacijenta se može fizički opteretiti ili mu se daje lijek koji kod astmatičara izaziva piskanje (zviždanje) u plućima. Ako dođe do opstrukcije (suženja) dišnih putova, može se postaviti dijagnoza astme.
Ako liječnici sumnjaju na tumor ili strano tijelo u dišnom putu, mogu uvesti fleksibilnu cijev s video-kamerom (bronhoskop) u dišni put kako bi identificirali problem i, ako je riječ o stranom tijelu, uklonili ga.
Liječenje
Glavni cilj je liječiti osnovni poremećaj/bolest.
Bronhodilatatori (koji proširuju dišne putove), kao što je inhalacijski salbutamol, mogu ublažiti piskanje. Kortikosteroidi, koji se uzimaju na usta tjedan ili dva, često mogu olakšati akutni napad piskanja (zviždanja) u plućima ako je uzrok astma ili kronična opstruktivna plućna bolest.
Dugotrajna kontrola stalnog piskanja u plućima koje je posljedica astme može zahtijevati inhalacijske kortikosteroide, stabilizatore mastocita, leukotrijenske modifikatore ili imunomodulatore (lijekove koji djeluju na imunološki sustav—vidi tablicu Lijekovi koji se obično koriste za liječenje astme).
Antihistaminici (npr. difenhidramin) koji se daju intravenski, kortikosteroidi (npr. metilprednizolon) i salbutamol koji se uzimaju u obliku aerosola pomoću raspršivača, te adrenalin koji se ubrizgava u kožu (potkožno) daju se osobama s teškom alergijskom reakcijom.
Zapamtite
-
Astma je najčešći uzrok piskanja (zviždanja) u plućima, ali nije sve što "svira" astma.
-
Piskanje (zviždanje) u plućima koje nastaje naglo kod osoba bez plućnih bolesti može biti posljedica udahnutog stranog tijela ili otrovne tvari, alergijske reakcije ili zatajenja srca.
-
Testovi za ispitivanje plućne funkcije mogu otkriti i izmjeriti stupanj suženja dišnih putova.
-
Inhalacijski bronhodilatatori mogu ublažiti piskanje (zviždanje) u plućima, ali mora se liječiti i osnovni poremećaj koji uzrokuje piskanje.