Toksoplazmoza

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Karlo Jeličić, dr. med.

Toksoplazmoza je infekcija uzrokovana vrstom Toxoplasma gondii koja je jednostanični praživotinjski parazit. Do infekcije dolazi kada ljudi nesvjesno progutaju ciste toksoplazme iz mačjeg izmeta ili jedu kontaminirano meso. Obično infekcija ne uzrokuje simptome, ali neki ljudi imaju otečene limfne čvorove, vrućicu, nejasan osjećaj bolesti, a ponekad i upalu grla ili zamagljen vid i bol u očima. Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom uslijed AIDS-a ili nekog drugog stanja, toksoplazmoza se može reaktivirati te tada obično zahvaća mozak. Reaktivirana infekcija može uzrokovati slabost, konfuziju, napadaje ili komu, ili se može proširiti po cijelom tijelu. Novorođenčad zaražena prije rođenja (tzv. kongenitalna infekcija) mogu imati urođene mane, oslabljeni vid, napadaje, intelektualne poteškoće i druge abnormalnosti.

(Vidi također Pregled parazitskih infekcija.)

Toxoplasma gondii je prisutna u cijelom svijetu gdje god postoje mačke. Parazit inficira velik broj životinja, kao i ljude. Mnogi ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama su zaraženi, iako ih mali broj razvije simptome. Teška infekcija se obično razvije samo kod fetusa i ljudi s poremećajem koji oslabljuje imunološki sustav (poput AIDS-a ili raka), ili onih koji koriste lijekove koji oslabljuju imunološki sustav (imunosupresivi), osobito lijekove koji se koriste za sprječavanje reakcije odbacivanja transplantiranog organa.

Iako parazit može rasti u tkivima mnogih životinja, on proizvodi jajašca (oociste) samo u stanicama koje oblažu crijeva mačaka. Jajašca se izlučuju u mačjoj stolici te nakon 1 do 5 dana razviju sposobnost izazvati infekciju. Jajašca u tlu mogu uzrokovati infekciju tijekom više mjeseci. Divlje ptice, glodavci, jeleni i mnoge domaće životinje (osobito svinje i ovce) mogu progutati jajašca u hrani ili tlu kontaminiranom mačjom stolicom. Jajašca oslobađaju oblike parazita koji se nazivaju tahioziti. Tahioziti se prošire po tkivima životinje te u konačnici formiraju ciste.

Životni ciklus Toxoplasme gondii
  • 1a. Jajašca parazita Toxoplasma se izlučuju u mačjoj stolici. Mnoštvo jajašaca se izlučuje, ali obično samo tijekom 1 do 2 tjedna. Nakon što budu 1 do 5 dana u okolišu, jajašca razviju sposobnost uzrokovati infekciju.

  • 1b. Mačke se mogu ponovno inficirati konzumiranjem hrane ili drugih materijala kontaminiranih jajašcima.

  • 2. Ostale životinje (poput divljih ptica, glodavaca, jelena, svinja i ovaca) mogu konzumirati jajašca u kontaminiranom tlu, vodi, biljnom materijalu ili mačjem izmetu i zaraziti se.

  • 3. Ubrzo nakon što se konzumiraju, jajašca oslobađaju pomične oblike parazita (tahizoiti).

  • 4. Tahizoiti se šire u tijelu životinje i tvore ciste u živčanom i mišićnom tkivu.

  • 5. Mačke se zaraze nakon jedenja životinja koje sadrže te ciste.

  • 6a. Ljudi se mogu zaraziti jedenjem nedovoljno termički obrađenog mesa koje sadrži te ciste.

  • 6b. Ljudi se također mogu zaraziti ako konzumiraju hranu, vodu ili druge materijale (kao što je tlo) onečišćene mačjim izmetom ili kada diraju izmet mačke ljubimca, a potom se diraju po ustima.

  • 7. U rijetkim slučajevima se ljudi zaraze kada primaju transfuzije krvi koje sadrže ovog parazita ili kada im se transplantira organ koji je zaražen parazitom.

  • 8. U rijetkim slučajevima infekcija se prenosi s majke na fetus.

  • 9. U ljudi, paraziti tvore ciste u tkivima, obično u mišićima, srcu, mozgu i očima. Ciste mogu ostati u tkivima do kraja života osobe bez izazivanja simptoma. S druge strane, ciste mogu postati aktivne i uzrokovati simptome ako je imunološki sustav osobe oslabljen nekim zdravstvenim poremećajem ili lijekom.

Prijenos

Ljudi se mogu zaraziti toksoplazmozom na nekoliko načina:

  • Konzumiranjem hrane, vode ili drugih materijala (kao što je zemlja) koji su zagađeni s mačjim izmetom koji sadrži jajašca parazita Toxoplasma

  • Konzumiranjem mesa koje sadrži ciste parazita Toxoplasma

  • Prijenosom s novozaražene majke na fetus

  • Rijetko, transfuzijom krvi ili transplantacijom organa koji sadrže parazita

Ljudi mogu progutati jajašca parazita Toxoplasma nakon što dodirnu kontaminirani mačji izmet, zemlju ili druge predmete, a zatim dodiruju usta ili rukuju hranom i konzumiraju ju bez pranja ruku. Ljudi mogu progutati ciste kada jedu sirovo ili nedovoljno termički obrađeno meso (obično svinjetinu ili janjetinu) zaraženih životinja.

Rijetko se parazit prenosi transfuzijom krvi ili transplantacijom organa zaražene osobe.

Toksoplazmoza tijekom trudnoće

Žena koja se zarazi tijekom trudnoće može prenijeti parazita Toxoplasma gondii fetusu putem posteljice. Infekcija je ozbiljnija ako se fetus zarazi u ranoj fazi trudnoće. Posljedice mogu biti usporen rast fetusa, prijevremeni porođaj, pobačaj, mrtvorođenje ili novorođenče s urođenim manama. Kongenitalna toksoplazmoza može uzrokovati probleme s vidom, napadaje i intelektualne poteškoće kasnije u životu.

Žena koja je bila zaražena prije trudnoće ne prenosi parazita na svoj fetus, osim ako joj je imunološki sustav oslabljen (primjerice HIV infekcijom), u kojem slučaju se stara infekcija može ponovo aktivirati.

Toksoplazmoza u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom

Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, prvenstveno osobe s AIDS-om ili rakom ili one osobe koje uzimaju lijekove koji suprimiraju odbacivanje transplantiranog organa su pod posebnim rizikom od toksoplazmoze. Ako su zaraženi nekada u prošlosti, razvoj poremećaja koji slabi imunološki sustav ili uzimanje lijeka koji suprimira imunološki sustav (imunosupresivi) može uzrokovati reaktivaciju infekcije.

Reaktivirana infekcija će se najvjerojatnije javiti u mozgu, ali može zahvatiti oko ili se proširiti po cijelom tijelu (diseminirati).

Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom toksoplazmoza je vrlo ozbiljna i može biti smrtonosna ako se ne liječi.

Simptomi

Simptomi toksoplazmoze

Većina ljudi sa zdravim imunološkim sustavom ima malo simptoma toksoplazmoze ili ih uopće nemaju i potpuno se oporavljaju. Oko 10 do 20% tih ljudi ima otečene, ali bezbolne limfne čvorove. Neki od tih ljudi također imaju povremenu blagu vrućicu, nespecifičan osjećaj bolesti, bolove u mišićima, a ponekad i upalu grla. Simptomi nestaju sami, obično nakon nekoliko tjedana.

Kongenitalna toksoplazmoza

Djeca rođena s kongenitalnom toksoplazmozom mogu biti ozbiljno bolesna i umrijeti prije ili ubrzo nakon rođenja ili mogu imati prirođene anomalije. Neki se nikada ne razbole. Drugi izgledaju zdravo u početku, ali razvijaju simptome (kao što su napadaji, intelektualne poteškoće i problemi s vidom) mjesecima ili čak godinama kasnije.

Tipični simptomi u novorođenčadi mogu biti

Korioretinitis može uzrokovati zamagljen vid, bolove u oku, osjetljivost na svjetlo i sljepoću.

Simptomi kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom

Simptomi toksoplazmoze u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom ovise o mjestu infekcije:

  • Toksoplazmoza mozga (encefalitis): Simptomi poput slabosti jedne strane tijela, poteškoće govora, problemi s vidom, glavobolja, zbunjenost, napadaji i koma

  • Toksoplazmoza koja se proširila po cijelom tijelu (akutna diseminirana toksoplazmoza): osip, vrućica, zimica, otežano disanje i umor

Kod nekih ljudi (obično onih s jako oslabljenim imunološkim sustavom), toksoplazmoza uzrokuje upalu pluća (pneumonitis), srca (miokarditis) ili (u rjeđim slučajevima) jetre (hepatitis). Zahvaćeni organ može prestati funkcionirati ispravno (tzv. zatajenje organa). Bez liječenja, ove vrste toksoplazmoze su obično fatalne.

Dijagnoza

Dijagnoza toksoplazmoze

Dijagnoza toksoplazmoze obično se temelji na krvnim pretragama koje otkrivaju protutijela protiv parazita. (Protutijela su bjelančevine koje proizvodi imunološki sustav kako bi pomogle u obrani tijela od napada, uključujući i onih od parazita.) Krvne pretrage se mogu koristiti za dijagnosticiranje nove infekcije.

Liječnici mogu obavljati ove krvne pretrage kod ljudi koji imaju oslabljen imunološki sustav, a nemaju simptome toksoplazmoze. Pretrage se provode kako bi se pronašli dokazi o prethodnoj infekciji, koja bi se mogla ponovno aktivirati ako imunološki sustav dodatno oslabi. Međutim, ako je imunološki sustav osobe oštećen AIDS-om, krvne pretrage ne moraju ukazivati na infekciju kada je ista prisutna (lažno negativni rezultati).

Ponekad se pretrage za provjeru prisutnosti genetskog materijala parazita (DNK) također provode na uzorcima krvi, uzorku bioptiranog tkiva ili na cerebrospinalnom likvoru (tekućini koja okružuje mozak i kralježničnu moždinu), koja se dobiva pomoću lumbalne punkcije.

Ako ljudi prijave probleme s očima, liječnici pregledavaju oči tragajući za oštećenjima koja su obično uzrokovana toksoplazmozom, te provode krvne pretrage kako bi provjerili ima li osoba protutijela na parazite.

Da bi razlučio je li došlo do infekcije fetusa, liječnik može uzeti uzorak tekućine koja okružuje fetus (amnijska tekućina) kako bi ga analizirao (postupak se zove amniocenteza). Tekućina se testira na protutijela na parazite i na genetski materijal parazita. Budući da je dijagnosticiranje toksoplazmoze tijekom trudnoće, u fetusa ili novorođenčeta teško, liječnici se često savjetuju sa stručnjakom.

Ako postoji sumnja na toksoplazmozu mozga, učine se kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR) mozga, a obično se potom napravi lumbalna punkcija kako bi se dobio uzorak cerebrospinalnog likvora za pretrage. Rjeđe, komad zaraženog moždanog tkiva se uzorkuje i ispituje pod mikroskopom kako bi se identificirali paraziti te kako bi se testirao na genetski materijal (DNK) parazita.

Prevencija

Prevencija toksoplazmoze

Trudnice bi trebale izbjegavati kontakt s mačkama. Ako je kontakt neizbježan, trudnice bi barem trebale izbjegavati čišćenje kutija za mačji izmet ili nositi rukavice dok to rade.

Meso treba temeljito termički obraditi, na temperaturi od 74 do 77 ° C, a ruke treba temeljito oprati nakon rukovanja sirovim mesom, zemljom ili mačjim izmetom.

Potencijalne donore organa treba testirati kako bi se spriječilo širenje parazita putem transplantiranih organa.

Trimetoprim-sulfametoksazol (antibiotik) se može koristiti za sprečavanje reaktivacije toksoplazmoze kod nekih osoba s AIDS-om ili drugim stanjima koja uzrokuju slabljenje imunološkog sustava. Osobama koje ne mogu uzimati ovaj lijek može se dati pirimetamin (koji se koristi za liječenje nekih infekcija protozoama) uz sulfadiazin ili klindamicin (antibiotici). Druge opcije su atovakon (lijek protiv protozoa) s ili bez pirimetamina, ili dapson s pirimetaminom. Budući da pirimetamin može smanjiti proizvodnju krvnih stanica u koštanoj srži, leukovorin (koji se naziva i folatna kiselina) se daje s njim kako bi se pomoglo zaštititi bolesnike od ove nuspojave.

Ljudi s AIDS-om također uzimaju antiretrovirusne lijekove, koji pomažu u ojačavanju imunološkog sustava i smanjuju rizik od reaktivacije toksoplazmoze.

Liječenje

Liječenje toksoplazmoze

Većina zaraženih osoba bez simptoma i zdravog imunološkog sustava ne zahtijeva liječenje.

Osobe sa simptomima toksoplazmoze mogu se liječiti pirimetaminom, sulfadiazinom i leukovorinom. Leukovorin se daje u svrhu zaštite od smanjene proizvodnje krvnih stanica u koštanoj srži, što je nuspojava pirimetamina. Ako ljudi ne mogu uzimati sulfadiazin, umjesto njega se mogu koristiti klindamicin ili atovakon. Kada pirimetamin nije dostupan, može se primijeniti trimetoprim-sulfametoksazol.

Ako ljudi imaju zdrav imunološki sustav, obično se liječe nekoliko tjedana.

Osobe s AIDS-om ili drugim stanjima koja oslabljuju imunološki sustav dobivaju iste lijekove, ali se liječe duže (obično najmanje 6 tjedana), dok se ne povuku svi znakovi infekcije. Relapsi su česti, a postoji nekoliko opcija za kroničnu terapiju održavanja, koja se nastavlja sve dok njihov imunološki sustav ne bude u boljem stanju.

Kod osoba oboljelih od AIDS-a, toksoplazmoza ima tendenciju ponovnog pojavljivanja, tako da se lijekovi za kontrolu toksoplazmoze nastavljaju do daljnjega, osim ako se imunološki sustav ne oporavi (što pokazuje povećanje broja CD4 stanica na prihvatljivu razinu). Liječnici osiguraju da se primjenjuju najučinkovitiji antiretrovirusni lijekovi.

Osobama s infekcijom oka može se dati pirimetamin uz sulfadiazin (ili klindamicin) plus leukovorin. Trimetoprim-sulfametoksazol je alternativna opcija. Prednizon ili drugi kortikosteroid se obično daje u isto vrijeme kako bi se smanjila upala u unutrašnjosti oka.

Žene koje se zaraze toksoplazmozom tijekom trudnoće trebaju se obratiti liječniku koji se specijalizirao za toksoplazmozu tijekom trudnoće. Izbor lijekova je kompliciran i ovisi o tome kada se trudnica zarazila (koje tromjesečje) i je li fetus već zaražen. Pirimetamin može uzrokovati urođene mane i ne koristi se tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Spiramicin (antibiotik) može se koristiti tijekom prvog tromjesečja kako bi se spriječilo širenje toksoplazmoze s majke na fetus. Spiramicin nije komercijalno dostupan u Sjedinjenim Državama.

Novorođenčadi koja je zaražena prije rođenja obično se daju pirimetamin, sulfadiazin i leukovorin tijekom godinu dana nakon rođenja.

Više informacija

Više informacija o toksoplazmozi
  • Centri za kontrolu i prevenciju bolesti: Toxoplasmosis