Sindrom kroničnog umora se definira kao dugotrajna, teška i onesposobljavajuća malaksalost bez dokazanog fizičkog ili psihološkog uzroka i bez objektivnih abnormalnosti pronađenih na fizikalnom pregledu i laboratorijskim testovima.
-
Neobjašnjivi umor koji traje 6 uzastopnih mjeseci ili dulje.
-
Ponekad simptomi počinju tijekom ili nakon bolesti koja podsjeća na virusnu infekciju.
-
Liječenje je usmjereno na olakšavanje simptoma: kognitivno-bihevioralnu terapiju i stupnjevane vježbe.
Iako je čak 25% ljudi izjavilo da su kronično umorni ( vidi: Umor), samo 0,5% ljudi (1 od 200) ima sindrom kroničnog umora (CFS). Sindrom kroničnog umora je zabilježen u svim dobnim skupinama, međutim češće pogađa ljude između 20 i 50 godina, te se učestalije javlja kod mladih i sredovječnih žena. Osobe s sindromom kroničnog umora imaju stvarne simptome koji ih ograničavaju u svakodnevnom životu, sindrom kroničnog umora nije isto što i simuliranje simptoma!
Uzroci
Uzrok sindroma kroničnog umora ostaje nepoznat unatoč provedenim istraživanjima. Ostaje nepoznato da li je uzrok jedan ili ih je više, te radi li se o psihičkom ili fizičkom uzroku. U svakom slučaju simptomi su vrlo stvarni za osobu koja pati od ovog poremećaja.
Neki istraživači vjeruju da će se sindrom u konačnici povezati s nekoliko uzročnika, uključujući genetsku predispoziciju uz izloženost mikroorganizmima, toksinima te drugim fizičkim i emocionalnim čimbenicima.
Zarazne bolesti
Prema nekim studijama infekcije uzrokovane Epstein-Barr virusom, Citomegalovirusom, Boreliom Burgdoferi (uzročnikom Lajmske bolesti) te Candidaom su povezane sa sindromom kroničnog umora međutim recentna istraživanja to opovrgavaju. Osim toga, nema dokaza da su neke druge virusne infekcije (uzrokovane virusom rubele, herpesvirusom ili virusom ljudske imunodeficijencije (HIV)) povezane sa ovim sindromom.
Imunološke abnormalnosti
U oboljelih od sindroma kroničnog umora moguće je pronaći neke manje abnormalnosti imunološkog sustava koje ni po čemu nisu specifične za ovaj sindrom, a zbirno ih nazivamo disregulacijom imunološkog sustava. Valja naglasiti da unatoč manjim abnormalnostima u imunološkom sustavu osobe sa sindromom kroničnog umora nemaju medicinski ozbiljan problem sa svojim imunološkim sustavom. Također nema dokaza da su alergije uzrok (iako oko 65% osoba s sindromom kroničnog umora prijavljuje prethodne alergije) kao niti hormonski poremećaji te poremećaji mentalnog zdravlja.
Genetski i okolišni čimbenici
Čini se da je sindrom kroničnog umora češći u pojedinim obiteljima, što podupire genetsku komponentu ili okolišni okidač. Naime članovi iste obitelji mogu reagirati slično fizičkom i psihosocijalnom stresu i / ili mogu biti izloženi istim okolišnim uvijetima.
Simptomi
Većina ljudi koji imaju sindrom kroničnog umora su uspješni i funkcioniraju na visokoj razini sve dok poremećaj ne započne, obično naglo, često nakon stresnog događaja. Glavni simptom je umor koji obično traje najmanje 6 mjeseci i dovoljno je ozbiljan da ometa svakodnevne aktivnosti. Izraziti umor je prisutan čak i pri buđenju te traje cijeli dan, a često se pogoršava fizičkim naporom i u razdoblju psihološkog stresa. Pri tome se ne nalazi dokaza slabosti mišića ili poremećaja zglobova i živaca Ekstremni umor može započeti tijekom ili nakon oporavka od bolesti koja nalikuje virusnoj infekciji, s vrućicom, curenjem iz nosa i nježnim ili bolnim limfnim čvorovima. Međutim, kod mnogih ljudi umor počinje bez ikakve prethodne bolesti.
Drugi simptomi koji se mogu pojaviti su poteškoće u koncentraciji i spavanju, bol u grlu, glavobolja, bolovi u zglobovima, bolovi u mišićima i bolovi u trbuhu. Depresija je česta, osobito kada su simptomi ozbiljni ili se pogoršavaju. Simptomi se često preklapaju s simptomima fibromialgije, poremećaja za koji se smatra da može biti povezan sa sindromom kroničnog umora.
Dijagnoza
Nema laboratorijskih testova koji bi potvrdili dijagnozu sindroma kroničnog umora. Liječnici stoga moraju isključiti druge bolesti koje mogu uzrokovati slične simptome. Ponekad liječnici rade testove kako bi isključili poremećaje kao što su anemija, elektrolitske abnormalnosti, zatajenje bubrega, upalni poremećaji (kao što je reumatoidni artritis), poremećaji spavanja, ili poremećaji štitnjače ili nadbubrežne žlijezde. Dijagnoza sindroma kroničnog umora se postavlja samo ako nijedan drugi uzrok, uključujući nuspojave lijekova, ne objašnjava umor i druge simptome.
Godine 2015. Institut za medicinu (sada Odjel za zdravlje i medicinu Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine) predložio je novo ime za ovaj poremećaj: bolest nepodnošenja sustavnih napora (Systemic exertion intolerance disease - SEID). Također su pojednostavili dijagnostičke kriterije i prepoznali valjanost ovog poremećaja.
Dijagnoza sindroma kronične umora *
|
* Ove diagnostic criteria predložio je Medicinski institut (sada Odjel za zdravlje i medicinu Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine) u veljači 2015. godine.
|
|
† Učestalost i izraženost simptoma su važni. Treba razmotriti druge dijagnoze ukoliko simptomi nisu prisutni barem pola vremena s umjerenim, značajnim ili ozbiljnim intenzitetom.
|
|
Dijagnoza zahtijeva da ljudi imaju sljedeća 3 simptoma:
-
Znatno smanjenje sposobnosti uključivanja u profesionalne, obrazovne, socijalne ili osobne aktivnosti koje traje dulje od 6 mjeseci i koje je popraćeno umorom, koji je često izražen, stanje je novog ili određenog početka (nije prisutno od rođenja), nije rezultat stalnog pretjeranog napora, a odmor ne donosi znatno poboljšanje
-
Simptomi se pogoršavaju s fizičkom aktivnošću †
-
Neosvježavajući san †
Potrebno je barem jedno od sljedećeg:
|
Liječenje
-
Kognitivna bihevioralna terapija
-
Stupnjevana terapija vježbanjem
-
Lijekovi za depresiju, spavanje ili bol ako su indicirani
U većini slučajeva simptomi sindroma kroničnog umora s vremenom se smanjuju. Međutim, često su potrebne godine da se simptomi povuku, a često ne nestanu svi simptomi. Pojedinci koji pate od ovog sindroma mogu se u većoj mjeri oporaviti ako se fokusiraju na funkciju koju mogu oporaviti, a ne na funkcije koje su ovom bolešću izgubili.
Tretiraju se specifični simptomi kao što su bol, depresija i loš san. Kognitivna bihevioralna terapija i postupna, stupnjevana vježba predstavljaju modalitete liječenja koje vrijedi probati.
Kognitivna bihevioralna terapija
Kognitivno-bihevioralna terapija je obično kratka psihoterapija usmjerena na preusmjeravanje skrivenih misli koje bi mogle obeshrabriti ljude i spriječiti pozitivne poglede i oporavak.
Stupnjevano vježbanje
Prekomjerna razdoblja produljenog odmora uzrokuju odustajanje i mogu zapravo pogoršati simptome sindroma kroničnog umora. Postupno uvođenje redovitih aerobnih vježbi, kao što su hodanje, plivanje, vožnja biciklom ili trčanje, pod liječničkim nadzorom (koji se naziva stupnjevan program vježbanja) može smanjiti umor i poboljšati fizičku funkciju. Strukturirani programi rehabilitacije mogu dati dobre rezultate.
Lijekovi i alternativne terapije
Tretiraju se specifični simptomi kao što su bol, depresija i loš san.
Mnogi različiti lijekovi i alternativne terapije su pokušali ublažiti kronični umor. Lijekovi, primjerice antidepresivi i kortikosteroidi mogu poboljšati simptome u nekih pacijenata ali nisu uspješni u svih. Pacijentima i liječnicima može biti teško procijeniti koji tretmani djeluju zbog raznovrsnosti samih simptoma, a i zbog toga što se simptomi mogu povući i spontano.
Kontrolirana klinička ispitivanja ( vidi: Medicinske znanosti), koja uspoređuju prednosti lijeka u odnosu na placebo (tvar koja je napravljena da nalikuje lijeku, ali koja ne sadrži aktivni sastojak), najbolji su način za testiranje pojedinih terapija. U takvim kliničkim ispitivanjima nije dokazana učinkovitost niti jednog lijeka za liječenje sindroma kroničnog umora. Brojna liječenja usmjerena na moguće uzroke, uključujući upotrebu interferona, intravenske injekcije imunoglobulina i antivirusnih lijekova, uglavnom ne daju rezultate a i potencijalno su opasna. Također, nije dokazana korist dodataka prehrani poput ulja noćurka, ribljeg ulja niti visokih doza vitamina. Drugi alternativni tretmani (na primjer, upotreba esencijalnih masnih kiselina, životinjskih ekstrakta jetre, eliminacijskih dijeta te uklanjanje zubnih ispuna) također su nedjelotvorni. Preporuča se izbjegavati tretmane koji nemaju dokazanih koristi radi mogućih nuspojava.
Više informacija
-
Centers for Disease Control and Prevention, Chronic Fatigue Syndrome (CFS)
-
The National Academies of Sciences, Engineering, and Medicine: Health and Medicine Division