Inkontinencija stolice u djece

Autor: Teodoro Ernesto Figueroa, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Slaven Abdović, dr. med.

Inkontinencija stolice je slučajan bijeg stolice koji nije uzrokovan bolešću ili anatomskom abnormalnošću.

Inkontinencija stolice se javlja u 3 do 4% četverogodišnjaka i postaje rjeđa s rastućom dobi. Najčešće se javlja u kombinaciji s privkavanjem na toalet ili s početkom škole.

Uzroci

Glavni su uzroci inkontinencije stolice

  • Zatvor

  • Bolest ili medicinski poremećaj

  • Psihološki uzroci

Iako se čini kao kontradikcija, inkontinencija stolice obično je uzrokovana opstipacijom. Zatvor predstavlja pasažu tvrde stolice i poteškoće u defekaciji te može imati mnogo uzroka, osobito vezanih uz probleme u ponašanju i probleme u prehrani. No, bez obzira na uzrok, budući da stolica ostaje u crijevima, voda se apsorbira, što otvrdnjava stolicu. Budući da je bolno defecirati veliku, tvrdu stolicu, tada djeca blokiraju potrebu za defekacijom, što za posljedicu ima začarani krug pogoršanja zatvora. Potom meka, vlažna stolica iz viših dijelova crijeva može procuriti oko stvrdnutog grumena stolice, što rezultira inkontinencijom. Ako se zatvor nastavi, stijenka rektuma i debelog crijeva se rasteže. Rastezanje smanjuje svijest djeteta o ispunjenosti debelog crijeva i smanjuje kontrolu mišića, što dodatno povećava rizik od bijega stolice.

Povremeno liječnici moraju testiraju djecu kako se ne bi radilo o nekom podležećem poremećaju. Povremeno različiti psihološki čimbenici mogu uzrokovati inkontinenciju stolice.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

Liječnici postavljaju dijagnozu inkontinencije stolice temeljem anamneze i fizikalnog pregleda. Ponekad liječnici rade i određene testove, kao što su rendgenske snimke abdomena, kako bi isključili druge uzroke.

Liječenje

  • Za zatvor, laksativna terapija

  • Plan ponašanja

  • Održavanje stolice

Ako je uzrok opstipacija, preporuči se laksativ ili drugo sredstvo za čišćenje crijeva, što je nužna polazna točka u liječenju. Nakon što se crijevo očisti, što se ponekad potvrđuje abdominalnim rendgenskim snimkama, djeca započinju s redovitim laksativnim režimom i planom ponašanja kako bi osigurali redovito pražnjenje crijeva. Nakon što se postigne redovito pražnjenje crijeva, djeca započinju fazu održavanja.

Plan ponašanja

Plan ponašanja obično uključuje strukturirano vrijeme za sjedenje na toaletu, tijekom kojega djeca sjede na zahodu 5 do 10 minuta nakon svakog obroka, bez obzira na to osjećaju li potrebu za pražnjenjem crijeva. Ako djeca imaju nezgode u određeno doba dana, također bi trebala sjediti na zahodu neposredno prije tog vremena. Male nagrade su često korisne. Na primjer, davanje djeci naljepnica svaki put kad sjede na zahodu (čak i ako nema proizvodnje stolice) može povećati njihovu želju da slijede plan. Često se koristi plan u kojemu djeca primaju male nagrade (kao što su primjerice naljepnice) za sjedenje na zahodu i veće nagrade za dosljedno praćenje plana. Nagrade će možda trebati mijenjati tijekom vremena kako bi se zadržao interes djeteta.

Održavanje

Jednom kada se postigne redovito pražnjenje crijeva, bijeg stolice se često zaustavlja. Održavanje stolice mekom tijekom nekoliko mjeseci može biti potrebno da se rastegnuta stijenka crijeva vrati u normalu i da se vrati svijest o osjećaju ispunjenosti crijeva. U fazi održavanja, još uvijek su potrebni laksativi i redovito vrijeme za sjedenje u WC-u kako bi se potaklo pražnjenje crijeva prije nego što se ono osjeti.

Nakon ove faze održavanja, doza laksativa se polako smanjuje, zatim se zaustavlja, a broj redovnih vremena za sjedenje na wc-u se postepeno smanjuje. To je često vrijeme kada dolazi do povratka bolesti, tako da liječnici i dalje prate djecu u ovoj fazi.

Ako ove mjere ne uspiju, mogu se obaviti dijagnostički testovi, kao što su rendgenski snimci abdomena i rijetko biopsija rektalne stijenke, u kojoj se uzima uzorak crijevne sluznice i ispituje pod mikroskopom. Ako se nađe organski uzrok zatvora, često se može i liječiti. U najtežim slučajevima potrebno je psihološko savjetovanje za djecu kojoj je inkontinencija stolice uzrok ili posljedica emocionalnih problema ili problema u ponašanju.