Kateterizacija srca I koronarna angiografija minimalno su invazivne metode proučavanja srca i krvnih žila koje opskrbljuju srce (koronarne arterije) bez operacije. Ove pretrage se obično izvode kada neinvazivne pretrage ne daju dovoljno informacija, ukazuju na to da postoji moguća bolest srcem ili krvnih žila ili kada osoba ima simptome koji su karakteristični za bolesti srca ili krvnih žila. Jedna od prednosti ovih pretraga je da tijekom procedure liječnici također mogu liječiti razne bolesti, uključujući koronarna bolest.
Više od milijun kateterizacija srca i angiografskih postupaka obavljaju se svake godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Pretrage su relativno sigurne, a komplikacije su rijetke. S kateterizacijom srca i angiografijom, mogućnost ozbiljne komplikacije - kao što je udar, srčani udar, ili smrt - je 1 na 1.000. Manje od 0,01% osoba koje su podvrgnute ovim postupcima umiru, a većina onih koji umiru već imaju ozbiljnu kardiološku dijagnozu ili neki drugi poremećaj. Rizik od komplikacija i smrti povećava se kod starijih osoba.
Kateterizacija srca
Kateterizacija srca se opsežno koristi za dijagnozu i liječenje raznih bolesti srca. Kateterizacija srca može se koristiti za mjerenje količine krvi koju srce ispušta u minuti (srčani minutni volumen), za otkrivanje urođenih defekata u srcu te za otkrivanje i biopsiju tumora srca (na primjer, miksom).
Ovaj je postupak jedini način da se izravno izmjeri krvni tlak u svakoj srčanoj šupljini i u glavnim krvnim žilama od srca do pluća.
U kateterizaciji srca, tanki kateter (mala, fleksibilna, šuplja plastična cjevčica) umetnuta je u arteriju ili venu u vratu, ruci ili preponama / gornjoj strani butine kroz ubod napravljen iglom. Lokalni anestetik se daje kako bi se umrtvilo mjesto umetanja. Kateter se zatim provlači kroz glavne krvne žile i u komore srca. Postupak se obavlja u bolnici i traje 40 do 60 minuta.
Različiti mali instrumenti mogu se probiti kroz cijev do vrha katetera. Oni uključuju instrumente za mjerenje tlaka krvi u svakoj srčanoj šupljinii i krvnim žilama koje imaju ishodište ili završetak u srcu, za pregled ili snimanje ultrazvučnih slika u unutrašnjosti krvnih žila, za uzimanje uzoraka krvi iz različitih dijelova srca ili za uklanjanje uzorak tkiva iz srca radi pregleda pod mikroskopom (biopsija). Ti postupci uključuju sljedeće:
Angiografija: Kateter se koristi za ubrizgavanje a radiopopusnog kontrastnog sredstva u krvne žile tako da se mogu vidjeti na rendgenskim zrakama.
Ventrikulografija: Kateter se upotrebljava za ubrizgavanje kontrastnog sredstva u jednu ili više srčanih šupljina tako da se mogu vidjeti na rendgenskim zrakama.
Valvuloplastika: Kateter se koristi za proširenje suženog otvora srčanog ventila.
Zamjena zaliska: Kateter se koristi za zamjenu zaliska u srcu bez uklanjanja starog zaliska ili obavljanja kardiokirurške operacije.
Ventrikulografija je vrsta angiografije kod koje se radiopropusno kontrastno sredstvo ubrizgava u lijevu ili desnu klijetku srca kroz kateter. To se radi tijekom kateterizacije srca. Ovim postupkom liječnici mogu vidjeti kretanje lijeve ili desne klijetke i tako mogu procijeniti sposobnost srca kao pumpe. Na temelju sposobnosti rada srca kao crpke, liječnici mogu izračunati frakciju izbacivanja (postotak krvi koju izbacuje lijeva klijetka sa svakim otkucajima srca). Procjena rada srca kao pumpe pomaže odrediti koliko je srca oštećeno.
Ako se za umetanje katetera koristi arterija, mjesto uboda mora biti stalno komprimirano 10 do 20 minuta nakon što su svi instrumenti uklonjeni. Kompresija sprječava krvarenje i stvaranje hematoma. Međutim, povremeno dolazi do krvarenja na mjestu uboda, ostavljajući veliki hematom koji može prezistirati tjednima, ali koji gotovo uvijek prođe bez potrebe za medicinskom intervencijom.
Budući da umetanje katetera u srce može dovesti do razvoja patoloških srčanih ritmova, srce se monitorira uz pomoć electrokardiograma (EKG). Liječnici obično mogu dokinuti abnormalni ritam pomicanjem katetera na drugo mjesto. Ako ovaj manevar ne pomogne, kateter se uklanja. Vrlo rijetko, kada se umetne kateter, stijenka srca se ošteti ili probuši i može biti potrebna hitna kirurška operacija.
Kateterizacija srca može se obaviti na desnoj ili lijevoj strani srca.
Kateterizacija desne strane srca radi se kako bi se dobile informacije o srčanim šupljinama s desne strane (desna pretklijetka i desna klijetka) i trikuspidnom zalisku (koji se nalazi između ove dvije srčane šupljine). Desna pretklijetka prima krv iz krvi tijela koja je deoksigenirana, a desna klijetka pumpa krv u pluća, gdje krv preuzima kisik i ispušta ugljični dioksid. U ovom postupku, kateter je umetnut u venu, obično u vrat, ruku ili preponi. Kateterizacija plućne arterije, tijekom koje se se balon na vrhu katetera pomiče kroz desnu pretklijetku i klijetku te postavlja u plućnu arteriju, ponekad se vrši tijekom kateterizacije desne strane srca tijekom određenih većih procedura i u jedinicama intenzivne njege. Kateterizacija na desnoj strani koristi se za otkrivanje i kvantificiranje patoloških komunikacija između desne i lijeve strane srca. Liječnici koriste i desnu kateterizaciju u obradi bolesnika za transplantaciju srca ili za postavljanje mehaničke naprave koja pomaže pumpati krv te za postavljanje dijagnoze i liječenje plućne hipertenzije ili srčanog zatajivanja.
Kateterizacija lijeve strane srca izvodi se kako bi se dobile informacije o srčanim šupljinama na lijevoj strani (lijeva pretklijetka i lijeva klijetka), mitralnom zalisku (smještenom između lijeve pretklijetke i lijeve klijetke) i aortnom zalisku (smještenom između lijeve klijetke i aorte). Lijeva pretklijetka dobiva krv iz pluća bogatu kisikom, a lijeva klijetka pumpa krv u ostatak tijela. Ovaj postupak se obično kombinira s koronarnom angiografijom kako bi se dobile informacije o koronarnim arterijama.
Za kateterizaciju lijeve strane srca kateter se umetne u arteriju, obično u ruku ili preponu.
Koronarna angiografija
U angiografija, radiopropusno kontrastno sredstvo, koje je tekućina koja se može vidjeti na rendgenu, ubrizgava se u krvnu žilu i rendgenske zrake se koriste kako bi se stvorile detaljne slike krvne žile. Koronarna angiografija daje informacije o koronarnim arterijama koje opskrbljuju srce krvlju bogatom kisikom. Koronarna angiografija slična je kateterizaciji lijeve strane srca jer se koronarne arterije odvajaju od aorte odmah nakon što napuste lijevu stranu srca (vidi Krvno snabdijevanje srca). Dva postupka gotovo uvijek se obavljaju u isto vrijeme.
Nakon ubrizgavanja lokalnog anestetika, liječnik umetne tanki kateter u arteriju kroz punkcijsko mjesto u ruci ili preponi. Kateter se navlači prema srcu, zatim u koronarne arterije. Tijekom umetanja, liječnik koristi fluoroskopiju (kontinuirani postupak rendgenskog snimanja) kako bi promatrao napredak katetera dok se pomiče do ciljanog mjesta.
Nakon što se vrh katetera postavi na mjesto, kroz kateter se u koronarne arterije ubrizgava radiopropusno kontrastno sredstvo, a na ekranima se pojavljuje obris arterija te se nalaz snima.
Liječnici koriste ove slike kako bi detekirali suženja(bolest koronarnih arterija) ili spazam koronarih arterija. Slike mogu odrediti hoće li angioplastika (otvaranje suženja malim balonom umetnutim kroz katetere) i postavljanje stenta (male, proširive, šuplje, mrežaste cjevčice koja održavaju koronarnu arteriju otvorenom) ili kardiokirurška revaskularizacija miokarda biti potrebna kako bi se opskrbilo srce krvlju na području suženja.
Minijaturni ultrazvučni pretvarači na kraju katetera koronarnih arterija mogu proizvesti slike stijenki koronarnih krvnih žila i pokazati protok krvi. Ova se tehnika (intravaskularni ultrazvuk ili IVUS) sve više koristi istovremeno s koronarnom angiografijom. Minijaturni senzori tlaka na vrhu katetera mogu odrediti koliko se tlak mijenja prije i nakon suženja u koronarnoj arteriji. Kateterizacija srca može se koristiti za određivanje ozbiljnosti suženja.
Koronarna angiografija rijetko je neugodna i obično traje 30 do 50 minuta. Osim ako je osoba vrlo bolesna, osoba se može vratiti kući kratko nakon postupka. Ako se postavi stent, osoba se obično zadrži preko noći u bolnici.
Kada se kontrastni agens ubrizgava u aortu ili srčane šupljine, osoba ima privremeni osjećaj topline u cijelom tijelu dok se kontrastno sredstvo širi kroz krvotok. Brzina otkucaja srca može se povećati, a krvni tlak može blago pasti. Rijetko, kontrastno sredstvo uzrokuje usporenje ili čak zastoj srca. Osoba može biti zamoljena da se žestoko nakašlje tijekom postupka kako bi se ispravili takvi problemi, koji su rijetko ozbiljni. Rijetko se pojave blage komplikacije, kao što su mučnina, povraćanje i kašljanje.
Ozbiljne komplikacije, kao što su šok, napadi, problemi s bubrezima i nagli prekid rada srca (srčani zastoj), vrlo su rijetki. Nuspojave kontrastnih sredstava uključuju alergijske reakcije i oštećenje bubrega. Alergijske reakcije na kontrastno sredstvo variraju od fkožnog osipa pa do životno ugrožavajućeg stanja kojr se naziva anafilaksija. Tim koji izvodi postupak spreman je odmah liječiti komplikacije koronarne angiografije. Oštećenja bubrega gotovo uvijek prolaze bez potrebe za liječenjem. Međutim, liječnici su oprezni kada izvode angiografiju kod ljudi koji već imaju oslabljenu funkciju bubrega.
Rizik od komplikacija je veći kod starijih osoba, iako je još uvijek nizak. Koronarna angiografija je nužna kada se razmatra kod angioplastike ili kardiokirurška revaskularizacija miokarda.