Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) u djece

Autor: Josephine Elia, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.

Generalizirani anksiozni poremećaj uključuje pretjeranu, upornu nervozu, zabrinutost i strah od različitih aktivnosti ili događaja.

  • Zbog svojih briga, djeca s generaliziranim anksioznim poremećajem imaju problema s pažnjom te mogu biti nemirna i razdražljiva.

  • Liječnici dijagnosticiraju generalizirani anksiozni poremećaj na temelju karakterističnih simptoma koji traju 6 mjeseci ili duže.

  • Naučiti dijete kako se opustiti često je najbolji lijek, ali ponekad je potreban i lijek za smanjenje tjeskobe.

(Vidi također Pregled anksioznih poremećaja kod djece i adolescenata i Generalizirani anksiozni poremećaj u odraslih.)

Simptomi

Kod djece s generaliziranim anksioznim poremećajem brige su općenite i obuhvaćaju mnoge stvari i aktivnosti, a ne samo jednu stvar poput udaljavanja od majke (kao u separacijske anksioznosti). Kontroliranje zabrinutosti je teško. Stres pogoršava tjeskobu.

Takva djeca često imaju poteškoće s usmjeravanjem pažnje te mogu biti hiperaktivna, nemirna i razdražljiva. Mogu se osjećati nervozno, napeto ili na rubu. Mogu loše spavati, prekomjerno se znojiti, osjećati se iscrpljeno i žaliti na fizičke simptome kao što su bol u trbuhu, bolovi u mišićima i glavobolja.

Pandemija COVID-19 donijela je sa sobom nagle i dalekosežne poremećaje koji su povećali tjeskobu kod gotovo sve djece. Ti poremećaji uključuju zatvaranje škola, izolaciju od drugih (šire obitelji, vršnjaka, učitelja, kulturnih grupa i vjerskih kongregacija), potrebu za životom u ograničenim prostorima s članovima obitelji tjednima do mjesecima, gubitak posla roditelja i neizvjesnost u pogledu budućnosti.

Dijagnoza

  • simptomi

Dijagnoza generaliziranog anksioznog poremećaja temelji se na simptomima: prekomjerna briga koja se ne usredotočuje na određenu aktivnost ili situaciju ili koja uključuje mnoge aktivnosti i situacije.

Generalizirani anksiozni poremećaj se dijagnosticira kada simptomi traju 6 ili više mjeseci.

liječenje

  • Vježbe opuštanja

  • Ponekad lijekovi

Ako je anksioznost blaga, vježbe opuštanja su često najbolji lijek. Mogu se pokušati i druge vrste savjetovanja.

Ako je aktivnost jaka do mjere da ometa normalno funkcioniranje, lijekovi koji smanjuju anksioznost poput selectivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili ponekad buspiron (lijek protiv anksioznosti) mogu biti korisni.