Sindrom kroničnog umora

Autor: The Manual's Editorial Staff
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Nikolina Benco Kordić, dr. med.

Što je sindrom kroničnog umora?

Nešto što traje dugo vremena smatra se kroničnim. Sindrom kroničnog umora je ekstremni umor koji traje više od 6 mjeseci.

  • Sindrom kroničnog umora je rijedak, ali je najčešći kod žena u dobi između 20 i 50 godina

  • Liječnici ne znaju što ga uzrokuje

  • Ponekad simptomi počinju za vrijeme ili nakon kratke bolesti, poput vrućice s curenjem iz nosa

  • Osoba osjeća umor i nedostatak energije, čak i nakon odmora

  • Liječnici liječe sindrom kroničnog umora olakšavanjem simptoma, savjetovanjem i preporukom fizičke aktivnosti

Što uzrokuje sindrom kroničnog umora?

Liječnici ne znaju što uzrokuje sindrom kroničnog umora. Može biti češći unutar jedne obitelji te može biti uzrokovano kombinacijom stvari, kao što su:

  • Infekcija uzrokovana virusom

  • Lijekovima i tvarima kojima je osoba izložena

  • Problemi s imunološkim sustavom

Koji su simptomi sindroma kroničnog umora?

Glavni simptomi su:

  • Osjećaj snažne potrebe za odmorom, čak i nakon spavanja

  • Vrlo malo energije tijekom cijelog dana

  • Umor prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti

  • Umor koji se pogoršava s vježbanjem ili stresom

Umor koji traje više od 6 mjeseci.

Drugi simptomi mogu biti:

  • Problemi s fokusiranjem ili spavanjem

  • Grlobolja

  • Glavobolja

  • Bolovi u zglobovima, mišićima ili trbuhu

  • Depresija

Navedeni simptomi su nalik bolesti koja se zove fibromialgija.

Kako liječnici mogu reći imam li sindrom kroničnog umora?

Liječnici nemaju pretragu koja dijagnosticira sindrom kroničnog umora. Provode se testovi krvi i urina kako bi se isključile druge bolesti. Provjeravaju se nuspojave lijekova koje bolesnik uzima. Liječnici dijagnosticiraju sindrom kroničnog umora samo ako ne mogu pronaći drugi uzrok koji objašnjava umor.

Kako liječnici liječe sindrom kroničnog umora?

Liječnici liječe simptome, uključujući bol, depresiju i probleme spavanja. Također primjenjuju:

  • Potpornu psihološku terapiju (usredotočavanje na pozitivne misli i oporavak)

  • Program vježbanja u kojem se postupno dodaju aktivnosti dnevnoj rutini, kao što su hodanje, plivanje, vožnja biciklom ili trčanje

Obično se simptomi s vremenom poboljšavaju, ali to može potrajati godinama te možda neće potpuno nestati.