Perforacija probavnih organa

Autor: Parswa Ansari, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med.
Prijevod: Tajana Grenko, dr. med.

Bilo koji šuplji probavni organ može puknuti ili se probušiti, što uzrokuje oslobađanje probavnog sadržaja te, ukoliko se pravodobno ne liječi, sepsu (životno ugrožavajuća infekcija krvotoka) i smrt.

  • Simptomi uključuju iznenadne jake bolove u prsištu ili trbuhu te osjetljivost trbuha na dodir.

  • Za postavljanje dijagnoze koristi se rendgensko snimanje ili kompjutorska tomografija.

  • Potrebna je hitna operacija.

(Vidi također Pregled gastrointestinalnih hitnih slučajeva.)

Perforacija omogućuje hrani, probavnim sokovima i crijevnom sadržaju da prodru u trbušnu ili prsnu šupljinu (npr. ukoliko pukne jednjak). Taj sadržaj je nadražujuć te sadrži bakterije koje uzrokuju teške upale i infekcije. Ukoliko se pravovremeno ne liječe, dovode do fatalnog ishoda.

Uzroci

Uzroci perforacija u probavnom sustavu ovise o lokalizaciji, premda ozljeda može utjecati na bilo koji dio probavnog sustava. Progutana strana tijela u pravilu prolaze kroz čitav probavni sustav bez poteškoća, no s vremena na vrijeme se zaglave i dovode do puknuća. Strana tijela umetnuta kroz anus mogu probiti rektum ili debelo crijevo.

Uzroci perforacija prema mjestu nastanka

Mjesto perforacije

Uzroci

Primjedbe

Bilo gdje duž probavnog sustava

Ozljeda

Strana tijela

Jednjak

Snažno povraćanje

Stanje se naziva Boerhaaveov sindrom.

Ozljeda uzrokovana medicinskim postupkom

Ozljeda je u pravilu uzrokovana endoskopom (ezofagogastroduodenoskopom), balonskim dilatatorom ili bougie-jem (tanki instrument u obliku cilindra).

Gutanje korozivnog sredstva

Primjerice, kiselina iz baterije ili lužnata mjesa poput detedženta.

Želudac i prvi segment tankog crijeva (duodenum / dvanaesnik)

Peptički ulkus (čir)

Otprilike jedna trećina oboljelih prethodno nije imala želučane tegobe.

Gutanje korozivnog sredstva

Takva sredstva uglavnom oštećuju želudac, a ne tanko crijevo.

Tanko crijevo

Začepljenje crijeva koje prekida opskrbu krvlju (strangulirajuća opstrukcija)

Upala slijepog crijeva i Meckelov divertikulitis

Debelo crijevo

Začepljenje (opstrukcija)

Uglavnom posljedica raka ili zaglavljenog komadića stolice (impaktirana stolica).

Divertikulitis

Osobe koje uzimaju lijekove koji koče djelovanje imunološkog sustava (imunosupresivi) imaju visok rizik od razvoja divertikulitisa. Simptomi su blagi i neprimijetni.

Upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Crohnova bolest)

Proširenje debelog crijeva (toksični megakolon)

Spontano

Žučni mjehur

Ozljeđivanje prilikom kirurškog uklanjanja žučnog mjehura (kolecistektomije) ili prilikom biopsije jetre.

Rijetko kao posljedica upale žučnog mjehura (kolecistitis).

Ozljeda može biti u žučnom mjehuru ili žučnim vodovima.

Simptomi

Perforacija jednjaka, želuca ili dvanaesnika uzrokuje snažnu, iznenadnu bol, koja se može širiti do ramena. Osoba je narušenog općeg stanja, preznojena, s ubrzanim otkucajima srca, a trbuh je bolan i napet na dodir. Budući da se perforacija tankog ili debelog crijeva često javlja kao komplikacija druge bolesti (kao što je divertikulitis ili upala slijepog crijeva), a iscureni sadržaj se ponekad zadrži unutar malog područja u trbušnoj šupljini bez daljnjeg širenja, simptomi mogu biti manje dramatični i time se zamijeniti za pogoršanje osnovne bolesti.

Kod svih vrsta perforacije osoba ima mučninu, povraćanje i oslabljeni apetit.

Dijagnoza

  • Rendgenska snimka prsišta i trbuha

  • Kompjutorska tomografija (CT)

Kako bi postavio dijagnozu, liječnik ordinira rendgenski snimak trbuha i prsišta, na kojemu se može uočiti prisutnost nakupljenog zraka iz probavnog trakta kao siguran znak perforacije. Ponekad je dijagnozu potrebno potvrditi CT snimkom.

Liječenje

  • Kirurški zahvat

  • Intravenska primjena tekućine i antibiotika

Ako liječnici obradom otkriju perforaciju, obično je potreban hitni operativni zahvat. Odluka se donosi na temelju mjesta i uzroka perforacije. Cilj je spriječiti daljnje širenje crijevnih sadržaja u trbušnoj ili prsnoj šupljini. Prije operacije oboljela osoba prima tekućinu i antibiotike putem periferne vene (intravenski).

Ponekad se postavlja uska cijev kroz nos do u želudac (nazogastrična sonda) kako bi se isisao želučani sadržaj te se na taj način spriječilo njegovo daljnje širenje duž trbuha uz ublažavanje pritiska u crijevima (dekompresija).