Antraks je potencijalno smrtonosna infekcija koju uzrokuje Bacillus anthracis, gram-pozitivna, štapićasta bakterija (vidi sliku Kako se bakterije oblikuju). Antraks može zahvatiti kožu, pluća ili, rijetko, probavni (gastrointestinalni) trakt.
-
Infekcija kod ljudi obično je posljedica kontakta s kožom, ali može biti posljedica udisanja spora antraksa ili konzumiranja kontaminiranog mesa.
-
Spore antraksa su potencijalno biološko oružje.
-
Antraks bakterije proizvode nekoliko toksina, koji uzrokuju mnoge simptome.
-
Simptomi uključuju kvržice i plikove (nakon dodira s kožom), otežano disanje i bol u prsima (nakon udisanja spora), bol u trbuhu i krvavi proljev (nakon konzumiranja kontaminiranog mesa).
-
Simptomi ukazuju na infekciju, a identifikacija bakterija u uzorcima uzetim iz zaraženog tkiva potvrđuje dijagnozu.
-
Ljudi s visokim rizikom od izlaganja antraksu se cijepe.
-
Antibiotici se moraju dati odmah nakon izlaganja kako bi se smanjio rizik od umiranja.
(Vidi također Pregled bakterija.)
Antraks se može pojaviti kod divljih i domaćih životinja koje pasu, kao što su goveda, ovce i koze. Antraks bakterije proizvode spore koje godinama mogu živjeti u tlu. Životinje koje se pase mogu se zaraziti kada dođu u dodir sa sporama ili ih konzumiraju. Antraks se obično prenosi na ljude kada su u kontaktu sa zaraženim životinjama ili životinjskim proizvodima (kao što su vuna, koža i dlaka). Spore mogu ostati u proizvodima životinjskog podrijetla desetljećima i ne mogu se lako ubiti hladnoćom ili toplinom. Čak će i minimalni kontakt vjerojatno rezultirati infekcijom. Iako se infekcija kod ljudi obično događa kroz kožu, ona također može biti posljedica udisanja spora ili konzumiranja kontaminiranog, nedovoljno termički obrađenog mesa.
Antraks kože može se prenijeti s osobe na osobu izravnim kontaktom sa zaraženom osobom ili predmetom kontaminiranim od strane zaražene osobe. Međutim, antraks nastao udisanjem spora (inhalacijski antraks) ili konzumiranjem kontaminiranog mesa (gastrointestinalni antraks) ne širi se s osobe na osobu.
Antraks je potencijalno biološko oružje jer se spore antraksa mogu širiti zrakom i udahnuti. U američkim bionapadima antraksom iz 2001. godine, spore su se širile u omotnicama koje su poslane državnom poštom.
Antraks bakterije proizvode nekoliko toksina, koji uzrokuju mnoge simptome.
Simptomi
Simptomi antraksa variraju ovisno o tome kako je do infekcije došlo:
-
Kroz kožu (u većini slučajeva)
-
Udisanjem (najteži simptomi)
-
Kroz gastrointestinalni trakt (rijetko)
Antraks kože
Većina slučajeva antraksa zahvaća kožu. Za 1 do 10 dana nakon izlaganja pojavljuje se bezbolna, crveno-smeđa kvrga koja svrbi. Kvrga se pretvara u plik, koji se na kraju otvara i formira crnu krastu (eshar), s otokom oko nje. Obližnji limfni čvorovi mogu oteknuti, a ljudi se mogu osjećati bolesno - ponekad s bolovima u mišićima, glavoboljom, vrućicom, mučninom i povraćanjem. Može biti potrebno i nekoliko tjedana da se kvrga zaliječi, a oteklina nestane.
Oko 10 do 20% neliječenih umire, ali uz liječenje je smrt rijetka.
Inhalacijski antraks (bolest prebirača vune)
Inhalacijski antraks je najozbiljniji. On nastaje udisanjem spora antraksa, gotovo uvijek kada ljudi rade s kontaminiranim proizvodima životinja (kao što je koža).
Spore mogu ostati u plućima tjednima, ali na kraju ulaze u bijele krvne stanice nazvane makrofagi, gdje klijaju, a nastale bakterije se razmnožavaju i šire u limfne čvorove u prsima. Bakterije proizvode toksine koji uzrokuju oteklinu limfnih čvorova, njihovu razgradnju i krvarenje, šireći infekciju na obližnje strukture. Zaražena tekućina nakuplja se u prostoru između pluća i prsnog koša.
Simptomi se razvijaju 1 dan do 6 tjedana nakon izlaganja. U početku su nejasni i slični onima kod gripe, s blagim bolovima u mišićima, niskom temperaturom, nelagodom u prsima i suhim kašljem. Nakon nekoliko dana iznenada disanje postaje vrlo teško, a ljudi imaju bolove u prsima i visoku temperaturu s preznojavanjem. Krvni tlak brzo postaje opasno nizak (uzrokujući šok), nakon čega slijedi koma. Ovi teški simptomi vjerojatno su rezultat masovnog oslobađanja toksina.
Mogu se razviti i gastrointestinalni antraks ili infekcija mozga i tkiva koja oblažu mozak i leđnu moždinu (meninge) - infekcija zvana meningoencefalitis.
Mnogi ljudi umiru 24 do 36 sati nakon što počnu ozbiljni simptomi, čak i uz rano liječenje. Bez liječenja umiru svi ljudi s inhalacijskim antraksom. U izbijanju 2001. godine u SAD-u, umrlo je 45% ljudi liječenih zbog udisanja antraksa.
Gastrointestinalni antraks
Gastrointestinalni antraks je rijedak. Kada ljudi jedu kontaminirano meso, bakterije rastu u ustima, grlu ili crijevima i oslobađaju toksine koji uzrokuju obilno krvarenje i smrt tkiva. Ljudi imaju vrućicu, upalu grla, otečen vrat, bol u trbuhu i krvavi proljev. Također povraćaju krv.
Čak i uz liječenje, oko polovice zaraženih umire, vjerojatno zbog toga što su već postali teško bolesni prije postavljanja dijagnoze.
Jeste li znali...
-
Spore antraksa nije lako uništiti hladnoćom ili toplinom te one mogu preživjeti desetljećima.
-
Više od 1,25 milijuna ljudi primilo je cjepivo protiv antraksa bez ozbiljnih nuspojava.
|
Dijagnoza
Liječnici sumnjaju na antraks kože na temelju njegovog tipičnog izgleda. Činjenice da su ljudi imali kontakt sa životinjama ili životinjskim proizvodima ili da su bili u području gdje su drugi ljudi razvili antraks, podupiru dijagnozu.
Ako se sumnja na inhalacijski antraks, radi se rendgensko snimanje prsnog koša ili kompjutorska tomografija (CT).
Uzorci zaražene kože, tekućine oko pluća ili stolice se pregledavaju mikroskopom ili uzgajaju (omogućavajući da se bakterije, ako su prisutne, razmnožavaju). Bakterije antraksa, ako su prisutne, mogu se lako identificirati.
Ako ljudi imaju inhalacijski antraks i simptome (kao što je konfuzija) koji sugeriraju da bi mozak mogao biti zahvaćen, liječnici također mogu napraviti lumbalnu punkciju za dobivanje uzorka tekućine koja okružuje mozak i leđnu moždinu (cerebrospinalne tekućine). Uzorak se pregledava i analizira.
Krvni testovi mogu poslužiti kako bi se potražili fragmenti bakterijskog genetskog materijala ili protutijela na toksine koje proizvode bakterije.
Prevencija
Ljudima s visokim rizikom infekcije može se dati cjepivo protiv antraksa. Zbog potencijala antraksa kao biološkog oružja, većina pripadnika oružanih snaga je cijepljena. Da bi bilo učinkovito, cjepivo se mora dati u pet doza. Preporučuje se i ponavljana (booster) doza, dana godišnje. Unatoč široko publiciranoj zabrinutosti, preko 1,25 milijuna ljudi primilo je cjepivo protiv antraksa bez ozbiljnih nuspojava.
Ljudima koji su izloženi inhalacijskom antraksu daje se antibiotik na usta, obično ciprofloksacin, levofloksacin ili doksiciklin ili, ako ne mogu uzimati te antibiotike, amoksicilin. Antibiotik se nastavlja najmanje 60 dana kako bi se spriječio razvoj infekcije. Ovim ljudima se također daju tri doze cjepiva. Ako ovi lijekovi nisu dostupni ili ih ljudi ne mogu primiti, mogu im se dati injekcije raksibacumaba ili obiltoksaksimaba (protutijela koja mogu vezati toksine antraksa u čovjekovom sustavu).
Liječenje
-
Antibiotici
-
Ponekad drugi lijekovi
Što duže liječenje antraksa kasni, to je veći rizik od smrti. Stoga se liječenje obično započinje čim liječnici posumnjaju da ljudi imaju antraks:
-
Kožni antraks liječi se ciprofloksacinom, levofloksacinom ili doksiciklinom koji se daju na usta tijekom 7 do 10 dana.
-
Inhalacijski, gastrointestinalni, ili teški kožni antraks liječe se kombinacijom dva ili tri antibiotika, uključujući intravenski ciprofloksacin ili doksiciklin uz još jedan antibiotik, kao što su ampicilin, klindamicin, rifampicin ili drugi.
-
Inhalacijski antraks također se može liječiti kombinacijom antibiotika i injekcija raksibacumaba ili obiltoksaksimaba (monoklonalna protutijela koja vežu antraks toksine u čovjekovom tijelu) ili kombinacijom antibiotika i intravenskog imunoglobulina protiv antraksa.
-
Ako su zahvaćeni mozak i moždane ovojnice ili ako se tekućina nakupila oko pluća, kortikosteroidi mogu pomoći.
Drugo liječenje može uključivati mehaničku ventilaciju koja pomaže kod disanja te tekućine i lijekove za povećanje krvnog tlaka.