Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Tena Sučić-Radovanović, dr. med.
Tumor je abnormalan rast, bez obzira na to jesu li nekancerozni (dobroćudni) ili kancerozni (zloćudni). U mnogim dijelovima tijela, nekancerozni tumor uzrokuje malo ili nimalo problema. Međutim, ako neki rast ili masa u mozgu (tumor na mozgu) ili kralježničnoj moždini (tumor kralježnične moždine) postaje sve veći, može prouzročiti znatnu štetu jer se strukture koje okružuju mozak (lubanja) i kralježničnu moždinu (kralježnica) ne mogu proširiti kako bi se napravilo mjesta za bilo kakvo povećanje njihovog sadržaja.
Tumori, bilo kancerozni ili ne, mogu se razviti iz živčanog tkiva u mozgu ili kralježničnoj moždini. Kancerozni tumori mogu se proširiti (metastazirati) u mozak ili kralježničnu moždinu iz drugih dijelova tijela.
Neki karcinomi drugdje u tijelu uzrokuju simptome disfunkcije živčanog sustava iako nema dokaza da je živčano tkivo napadnuto. Ti se poremećaji nazivaju paraneoplastični sindromi. Najčešći paraneoplastični sindromi uključuju disfunkciju perifernih živaca (polineuropatija), što rezultira slabošću mišića, obamrlošću i trncima. Ali ozbiljniji paraneoplastični sindromi mogu uzrokovati demenciju, promjene raspoloženja, psihozu (koja može uključivati deluzije, halucinacije i bizarno ponašanje), napadaje, nekoordiniranost, vrtoglavicu, dvoslike i abnormalne pokrete očiju. Ovi sindromi mogu biti fatalni čak i kada je tumor stabilan. U takvim slučajevima liječenje uključuje uklanjanje protutijela koja mogu uzrokovati paraneoplastični sindrom iz krvi (plazmafereza). Ipak, najučinkovitije liječenje je uklanjanje tumora.
Tumori živčanog sustava mogu se liječiti operativno, radioterapijom, kemoterapijom ili, najčešće, kombinacijom. Radijacijska terapija ponekad oštećuje živčani sustav, usprkos svim naporima da se spriječi ovaj učinak. Kemoterapija može utjecati na funkcioniranje mozga pa liječnici pažljivo biraju lijekove za kemoterapiju kako bi izbjegli nanošenje pretjerane štete.