Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.
Tumori pluća mogu biti:
Svi tumori pluća zahtijevaju dijagnostičku obradu jer čak i dobroćudni (nekancerozni) tumori mogu stvarati probleme ako rastu i ometaju disanje.
Liječenje tumora pluća ovisi o tome jesu li maligni (zloćudni) ili nemaligni (dobroćudni).
Nekancerozni tumori pluća
Nekancerozni tumori pluća mogu se podijeliti na one koji nastaju u:
Dušniku (traheji) ili bronhima: hamartomi (najčešći nekancerozni tumori pluća), cistadenomi bronha koji rastu u velikim ili manjim bronhima, mioblastomi i papilomi
Plućnom tkivu: fibromi, hamartomi, leiomiomi, lipomi, neurofibromi, švanomi i sklerozirajući hemangiomi
Nekancerozni tumori mogu se identificirati na temelju vrste stanica od kojih je građen tumor (npr. glatkomišićne, masne ili živčane stanice). Hamartomi su posebni po tome što su građeni od neorganiziranih dijelova zrelih tkiva kao što su hrskavica, masno tkivo i mišić.
Neke nekancerozne mase (tvorbe) u plućima nisu nastale novim rastom stanica pluća (neoplazmom), već uslijed upale izazvane infekcijom ili imunološkom bolešću, kao što je sarkoidoza.
Nekancerozni tumori često ne uzrokuju nikakve simptome osim piskanja (zviždanja) u plućima, kašlja ili otežanog disanja, osobito ako pritišću ili začepe dišni put ili postanu veliki.
Najčešće liječnici neočekivano otkriju nekancerozni tumor pluća kada se rendgenska snimka prsnog koša ili neka druga radiološka slikovna pretraga učini iz drugog razloga.
Većina nekanceroznih tumora ne liječi se, ali neke je potrebno kirurški ukloniti kako bi se spriječilo začepljenje dišnih putova.