Pregled anksioznih poremećaja

Autor: John W. Barnhill, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.

Anksioznost je osjećaj nervoze, brige ili nelagode koja je normalno ljudsko iskustvo. Također je prisutna u širokom rasponu psihijatrijskih poremećaja, uključujući generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj i fobije. Iako je svaki od ovih poremećaja različit, svi oni imaju distres i disfunkciju specifično povezanu s anksioznošću i strahom.

  • Osim tjeskobe, ljudi često imaju i tjelesne simptome, uključujući otežano disanje, vrtoglavicu, znojenje, ubrzan rad srca i / ili tremor.

  • Anksiozni poremećaji često značajno mijenjaju svakodnevno ponašanje ljudi, uključujući i njihovo izbjegavanje određenih stvari i situacija.

  • Ovi poremećaji dijagnosticiraju se pomoću specifičnih utvrđenih kriterija.

  • Lijekovi, psihoterapija ili oboje mogu znatno pomoći većini ljudi.

Anksioznost je normalan odgovor na prijetnju ili psihološki stres. Normalna tjeskoba ima korijen u strahu i služi važnoj funkciji preživljavanja. Kada je netko suočen s opasnom situacijom, tjeskoba izaziva reakciju borbom-ili-bijegom. Ovim odgovorom, različite fizičke promjene, kao što je povećan dotok krvi u srce i mišiće, osiguravaju tijelu potrebnu energiju i snagu za rješavanje situacija koje ugrožavaju život, kao što je trčanje od agresivne životinje ili borba protiv napadača ,

Međutim, anksioznost se smatra poremećajem onda kada se:

  • pojavljuje u neprikladnim vremenima

  • pojavljuje učestalo

  • toliko je intenzivna i dugotrajna da ometa normalne aktivnosti osobe

Anksiozni poremećaji su češći od bilo koje druge kategorije poremećaja mentalnog zdravlja i pogađaju oko 15% odraslih u SAD-u. Značajna anksioznost može trajati godinama i osobi s tjeskobom postati uobičajena. Zbog ovog i drugih razloga, anksiozni poremećaji se često ne dijagnosticiraju niti liječe.

Anksiozni poremećaji uključuju

Mentalni distres koji se javlja odmah ili ubrzo nakon doživljavanja ili svjedočenja preplavljujućeg traumatskog događaja više se ne klasificira kao anksiozni poremećaj. Takvi poremećaji su sada klasificirani kao poremećaji povezani s traumom i stresom i uključuju akutni stresni poremećaj (ASP) i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Kako anksioznost utječe na izvedbu

Učinci anksioznosti na izvedbu mogu se prikazati na krivulji. Kako se razina anksioznosti povećava, učinkovitost izvedbe se povećava proporcionalno, ali samo do određene točke. Kako se anksioznost dodatno povećava, učinkovitost izvedbe se smanjuje. Prije vrhunca krivulje, anksioznost se smatra prilagodljivom jer pomaže ljudima da se pripreme za krizu i poboljšaju svoje funkcioniranje. Iznad vrhunca krivulje, anksioznost se smatra maladaptivnom jer proizvodi stres i narušava funkcioniranje.

Uzroci

Uzroci anksioznih poremećaja nisu u potpunosti poznati, ali mogu biti uključeni:

  • Genetski čimbenici (uključujući obiteljsku povijest anksioznog poremećaja)

  • Okoliš (kao što je doživljavanje traumatskog događaja ili stresa)

  • Psihološka narav

  • Fizičko stanje

Anksiozni poremećaj može biti potaknut stresom okoline, kao što je prekid značajne emocionalne veze ili izloženost katastrofi koja ugrožava život.

Kada je odgovor osobe na stres neprikladan ili je osoba preplavljena događajima, može doći do anksioznog poremećaja. Na primjer, neki ljudi smatraju da je govor ispred grupe uzbudljiv. No drugi ga se boje, postajući zabrinuti zbog simptoma kao što su znojenje, strah, ubrzani otkucaji srca i tremor. Takvi ljudi mogu izbjegavati govoriti čak i u maloj skupini.

Smatra se kako su neke obitelji sklonije anksioznosti. Liječnici vjeruju kako se neke od ovih sklonosti mogu naslijediti, ali neke su vjerojatno naučene živeći s anksioznim ljudima.

Jeste li znali...
  • Anksiozni poremećaji su najčešći tip poremećaja mentalnog zdravlja.

  • Osobe s anksioznim poremećajem imaju veću vjerojatnost od drugih ljudi imati depresiju.

Anksioznost uzrokovana fizičkim poremećajem ili tvarima

Anksioznost može biti uzrokovana i općim medicinskim poremećajem ili primjenom ili prestankom uzimanja lijeka. Opći medicinski poremećaji koji mogu izazvati tjeskobu uključuju sljedeće:

  • Poremećaji srca, kao što su srčano zatajenje i abnormalni srčani ritmovi (aritmije)

  • Hormonski (endokrini) poremećaji, kao što je preaktivna adrenalna žlijezda (hiperadrenokortizolizam) ili štitnjače (hipertireoza) ili tumori koji izlučuju hormone koji se nazivaju feokromocitomi

  • Plućni (respiratorni) poremećaji, kao što su astma i kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB)

Čak i groznica može izazvati tjeskobu.

Anksioznost se može pojaviti kod umirućih ljudi zbog straha od smrti, boli i poteškoća s disanjem ().

Tvari koje mogu izazvati tjeskobu uključuju sljedeće:

  • Alkohol

  • Stimulansi (kao što su amfetamini)

  • Kofein

  • Kokain

  • Mnogi lijekovi propisani na recept, kao što su kortikosteroidi

  • Neki pripravci u slobodnoj prodaji (OTC, over-the-counter), poput proizvoda za mršavljenje, kao što su oni koji sadrže biljni proizvod guaranu, kofein, ili oboje.

Apstinencija od alkohola ili prestanak uzimanja sedativa, kao što su benzodiazepini (koji se koriste za liječenje anksioznih poremećaja; vidi tablicu Lijekovi za liječenje anksioznih poremećaja), može uzrokovati tjeskobu i druge simptome, kao što su nesanica i nemir.

Simptomi

Anksioznost se može pojaviti iznenada, kao u panici, ili postupno tijekom minuta, sati ili dana. Anksioznost može trajati bilo koje vrijeme, od nekoliko sekundi do godina. Ona se kreće u intenzitetu od jedva primjetne nelagode do potpunog razbuktavanja u vidu napada panike, koji mogu uzrokovati kratkoću daha, vrtoglavicu, povišen broj otkucaja srca i drhtanje (tremor).

Anksiozni poremećaji mogu biti toliko uznemirujući i toliko opteretiti život osobe što može voditi u depresiju. Ljudi mogu razviti poremećaj zloporabe psihoaktivnih tvari (ovisnost). Ljudi koji imaju anksiozni poremećaj (osim onih koji imaju vrlo specifične fobije, poput straha od paukova) imaju najmanje dvostruko veću šansu razviti depresiju nego oni bez anksioznog poremećaja. Ponekad ljudi s depresijom razviju anksiozni poremećaj.

Dijagnoza

  • postavlja se na osnovi liječničke procjene, na temelju određenih kriterija

Odluka kada je anksioznost dovoljno ozbiljna da bi se smatrala poremećajem može biti komplicirana. Sposobnost toleriranja anksioznosti varira, a određivanje što predstavlja abnormalnu anksioznost može biti teško. Liječnici obično koriste sljedeće specifične kriterije:

  • Anksioznost je vrlo uznemirujuća.

  • Anksioznost ometa funkcioniranje.

  • Anksioznost je dugotrajna ili se stalno vraća.

Liječnici traže druge poremećaje koji mogu uzrokovati tjeskobu, kao što su depresija ili poremećaj spavanja. Liječnici također pitaju imaju li rođaci slične simptome, jer se anksiozni poremećaji obično pojavljuju u nekim obiteljima.

Liječnici također obavljaju fizički pregled. Krv i drugi testovi mogu se obaviti kako bi se provjerili drugi medicinski poremećaji koji mogu uzrokovati anksioznost.

Liječenje

  • Liječenje uzroka ako je prikladno

  • Psihoterapija

  • Terapija lijekovima

  • Liječenje drugih aktivnih poremećaja

Točna dijagnoza je važna jer se liječenje razlikuje od jednog anksioznog poremećaja do drugog. Osim toga, anksiozni poremećaji moraju se razlikovati od tjeskobe koja se javlja kod mnogih drugih poremećaja mentalnog zdravlja, koja uključuju različite pristupe liječenju.

Ako je uzrok drugi medicinski poremećaj ili uzimanje lijeka/tvari, liječnici nastoje ispraviti uzrok umjesto liječiti samo same simptome anksioznosti. Anksioznost bi trebala nestati nakon što se liječi fizički poremećaj ili ako se prekine uzimanje tvari/lijeka dovoljno dugo da se smanje simptomi sustezanja. Ako anksioznost ostane, koriste se lijekovi protiv anksioznosti (anksiolitici) ili psihoterapija (kao što je terapija ponašanja).

Za ljude koji umiru, određeni snažni lijekovi protiv bolova, kao što je morfij, mogu ublažiti i bol i tjeskobu.

Ako se dijagnosticira anksiozni poremećaj, terapija lijekovima ili psihoterapija (kao što je terapija ponašanja), samostalno ili u kombinaciji, može značajno olakšati bol i disfunkciju kod većine ljudi. Benzodiazepini (kao što je diazepam) obično se propisuju za akutnu anksioznost. Za mnoge ljude, antidepresivi, kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI), djeluju dobro i za anksiozne poremećaje kao i za depresiju. Specifično liječenje ovisi o dijagnozi anksioznog poremećaja.

Svi anksiozni poremećaji mogu se pojaviti zajedno s drugim psihijatrijskim stanjima. Na primjer, anksiozni poremećaji se često javljaju zajedno s poremećajem (zlo)uporabe alkohola. Važno je da se sva ova stanja što prije liječe. Liječenje poremećaja (zlo)uporabe alkohola bez liječenja anksioznosti vjerojatno neće biti učinkovito jer osoba može koristiti alkohol za liječenje tjeskobe. S druge strane, liječenje anksioznosti bez rješavanja poremećaja (zlo)uporabe alkohola može biti neuspješno jer dnevne promjene u količini alkohola u krvi mogu uzrokovati da se razina anksioznosti mijenja.

Lijekovi koji se koriste za liječenje anksioznih poremećaja

Lijekovi

Primjena

Neke nuspojave

Napomene

* Nisu svi antidepresivi navedeni za sve uporabe koje su navedene.

Benzodiazepini

alprazolam

klordiazepoksid

klonazepam

klorazepat

diazepam

lorazepam

oksazepam

Generalizirani anksiozni poremećaj

Panični poremećaj

Fobični poremećaji

Pospanost, problemi s pamćenjem, slaba koordinacija i usporeno vrijeme reakcije

Može dovesti do ovisnosti o lijekovima

Najčešće korišteni lijekovi protiv tjeskobe

Promicati mentalno i fizičko opuštanje smanjenjem živčane aktivnosti u mozgu

Počnite raditi brzo, ponekad u roku od jednog sata

Ne smiju ih koristiti osobe koje su ovisne o alkoholu

buspiron

Generalizirani anksiozni poremećaj

Vrtoglavica i glavobolja

Ne uzrokuje pospanost ili interakciju s alkoholom

Ne dovodi do ovisnosti o lijekovima

Može potrajati nekoliko tjedana do početka djelovanja

Antidepresivi *

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (kao što je escitalopram)

Inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (kao što je venlafaksin)

Inhibitori monoaminooksidaze

Triciklički antidepresivi (kao što je klomipramin)

Generalizirani anksiozni poremećaj

Panični poremećaj

Fobični poremećaji

Posttraumatski stresni poremećaj

Vidi tablicu Lijekovi koji se koriste za liječenje depresije

Vidi tablicu Lijekovi koji se koriste za liječenje depresije