Bilo koja od nekoliko vrsta gram-negativnih bakterija Pseudomonas, posebice Pseudomonas aeruginosa, mogu inficirati dijelove tijela, posebno u ljudi s ozbiljnim medicinskim problemima ili u ljudi koji se nalaze u bolnici.
-
Infekcije se kreću od blagih vanjskih (koje pogađaju uho ili folikule kose) do ozbiljnih unutarnjih infekcija (koje pogađaju pluća, krvotok ili srčane zaliske).
-
Simptomi se razlikuju ovisno o tome koje područje tijela je zaraženo.
-
Identifikacija bakterija u uzorku uzetom iz zaraženog tkiva potvrđuje dijagnozu.
-
Antibiotici se primjenjuju eksterno za vanjske infekcije ili intravenski za ozbiljnije, unutarnje infekcije.
(Vidi također Pregled bakterija.)
Pseudomonas bakterije, uključujući Pseudomonas aeruginosa, prisutne su u cijelom svijetu u tlu i vodi. Ovim bakterijama pogoduju vlažna područja, kao što su umivaonici, toaleti, neadekvatno klorirani bazeni i vruće kade, te zastarjele ili inaktivirane antiseptičke otopine. Ponekad su te bakterije prisutne u pazusima i genitalnom području zdravih ljudi.
Pseudomonas aeruginosa infekcije uključuju raspon od manjih vanjskih infekcija do ozbiljnih, životno opasnih poremećaja. Infekcije se javljaju češće i teže su kod ljudi koji
-
su oslabljeni zbog određenih teških poremećaja
-
imaju dijabetes ili cističnu fibrozu
-
su hospitalizirani
-
imaju poremećaj koji slabi imunološki sustav, kao što je infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV)
-
uzimaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav, kao što su oni koji se koriste za liječenje raka ili kako bi se spriječilo odbacivanje transplantiranih organa
Ove bakterije mogu zaraziti krv, kožu, kosti, uši, oči, urinarni trakt, srčane zaliske i pluća, kao i rane (kao što su opekotine, ozljede ili rane nastale tijekom operacije). Korištenje medicinskih uređaja, kao što su kateteri umetnuti u mjehur ili venu, cijevi za disanje i mehanički ventilatori, povećavaju rizik od Pseudomonas aeruginosa infekcija. Ove infekcije se često dobivaju u bolnicama. U bolnicama su bakterije često prisutne u sudoperima, antiseptičkim otopinama i spremnicima koji se koriste za skupljanje urina iz katetera mjehura.
Simptomi
Pseudomonas aeruginosa uzrokuje mnogo različitih infekcija.
Plivačko uho (vanjski otitis) je blaga vanjska infekcija koja se može pojaviti u inače zdravih ljudi. Voda koja sadrži bakterije može ući u uho tijekom plivanja. Uho plivača uzrokuje svrbež, bol i ponekad iscjedak iz uha.
Maligni vanjski otitis je duboka infekcija uha. Najčešći je kod osoba s dijabetesom. Tkiva postaju natečena i upaljena, djelomično ili potpuno zatvaraju ušni kanal. Simptomi mogu uključivati vrućicu, gubitak sluha, upalu tkiva oko zaraženog uha, teške bolove u uhu, smrdljiv iscjedak iz uha i oštećenje živaca.
Folikulitis vruće kupelji je još jedna blaga vanjska infekcija. Korijeni dlaka (folikuli) zaraze se u ljudi koji koriste vruće kade ili vrtloge, osobito ako su vruće kade i vrtlozi neadekvatno klorirani. Provođenje puno vremena u vodi omekšava folikule, što ih čini pogodnijima za invaziju bakterija. Razvija se svrbež i osip koji se sastoji od sitnih bubuljica. Bubuljice mogu imati kap gnoja u sredini.
Ecthyma gangrenosum je rana na koži koja se javlja kod ljudi koji imaju premalo bijelih krvnih stanica (neutropenija). Rana je ljubičasto-crne boje s crvenim rubom. Ove ranice se obično javljaju u vlažnim područjima, kao što su pazuh ili genitalna područja.
Infekcije oka zbog ovih bakterija mogu oštetiti rožnicu, često trajno. Enzimi koje proizvode bakterije mogu brzo uništiti oko. Infekcije su obično posljedica ozljeda, ali mogu biti posljedica onečišćenja kontaktnih leća ili otopine kontaktnih leća.
Infekcije mekog tkiva uključuju infekcije mišića, tetiva, ligamenata, masnog tkiva i kože. Ove infekcije mogu se pojaviti u dubokim ubodnim ranama (npr ako se nagazi na čavao). Pseudomonas bakterije također mogu zaraziti dekubitalne rane, opekline i rane uslijed ozljeda ili operacije. Kada te bakterije rastu u prljavim zavojima, zavoji postaju zeleni i mirišu poput nedavno pokošene trave. Tekućina koja se cijedi iz tih rana često ima slatki, voćni miris.
Teška upala pluća može se razviti kod hospitaliziranih osoba, osobito onih koji trebaju koristiti cijev za disanje i mehanički ventilator. U osoba s HIV infekcijom, Pseudomonas bakterije često uzrokuju upalu pluća ili sinusne infekcije.
Infekcije mokraćnog sustava obično se razvijaju u sljedećim okolnostima:
-
Nakon postupka koji uključuje manipulaciju urinarnim traktom
-
Kada je urinarni trakt blokiran
-
Kada kateter mora dugo ostati u mjehuru
Infekcije krvotoka (bakterijemija) često se javljaju kada dođe do sljedećeg:
-
Bakterije ulaze u krvotok iz zaraženog organa (kao što je urinarni trakt).
-
Kontaminirana ilegalna droga se ubrizgava u venu.
-
Kontaminirana igla ili štrcaljka koristi se za ubrizgavanje ilegalnih droga.
-
Kateter u krvnoj žili (tzv. intravaskularni kateter) dugo ostaje na mjestu.
Ponekad je izvor bakterija nepoznat, kao što može biti slučaj kod ljudi koji imaju premalo bijelih krvnih stanica nakon kemoterapije raka. Purpurno-crne točke okružene crvenim rubom na koži (ecthyma gangrenosum) često se razvijaju u pazuhu i preponama. Bez liječenja, infekcija krvotoka može dovesti do šoka i smrti.
Infekcije kostiju i zglobova obično se javljaju u kralježnici, stidnoj kosti i / ili zglobu između ključne kosti i prsne kosti. Bakterije se obično šire u kosti i zglobove iz krvotoka, osobito kod ljudi koji koriste nelegalne intravenske droge. Manje često bakterije se šire iz obližnjih mekih tkiva koja su zaražena nakon ozljede ili operacije.
Infekcije srčanih zalistaka su rijetke. Obično se javljaju kod osoba koje injiciraju intravenske droge i kod osoba s umjetnim srčanim zaliscima. Bakterije se obično šire u srčane zaliske iz krvotoka.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju Pseudomonas aeruginosa infekcije uzimanjem uzorka krvi ili drugih tjelesnih tekućina i slanjem u laboratorij za uzgoj (kulturu) i identifikaciju bakterija.
Testovi koji određuju koji će antibiotici biti djelotvorni (testovi osjetljivosti) također se provode.
Liječenje
Plivačko uho može se učinkovito liječii, kao i spriječiti, ispiranjem ušiju otopinom octene kiseline (octa) prije i nakon plivanja. Infekcija se može liječiti i topikalnim antibioticima kao što je polimiksin koji se nanosi na uho.
Folikulitis vruće kupelji obično nestaje bez liječenja.
Infekcije oka liječe se visoko koncentriranim antibiotičkim kapljicama, koje se u početku primjenjuju učestalo. Ponekad se antibiotici moraju ubrizgati izravno u oko.
Infekcije mokraćnog sustava koje uzrokuju simptome često se mogu liječiti levofloksacinom ili ciprofloksacinom, koji se uzimaju na usta. Ako ove infekcije ne uzrokuju simptome, one se obično ne liječe.
Ozbiljne infekcije uzrokovane Pseudomonas aeruginosa teško je liječiti. Maligni vanjski otitis, unutarnje infekcije (kao što su upala pluća ili srčanih zalistaka) i infekcije krvi zahtijevaju višetjedne intravenske antibiotike. Obično je jedan antibiotik, kao što je ceftazidim ili ciprofloksacin, učinkovit. No, ponekad je potrebna kombinacija antibiotika, jer su mnogi sojevi, osobito oni koji se nalaze u zdravstvenim ustanovama, otporni na mnoge antibiotike. Liječnici u početku biraju antibiotik koji je obično učinkovit u njihovom zemljopisnom području. Oni mogu promijeniti antibiotike nakon što rezultati ispitivanja pokažu koji su antibiotici vjerojatno učinkoviti.
Za infekcije srčanih zalistaka, obično su potrebne i operacija na otvorenom srcu za zamjenu zaliska i antibiotska terapija().