Posvojenje je pravni postupak uključivanja osobe u postojeću obitelj. Sva posvojenja moraju biti potvrđena od strane suda. Posvojenje je, za razliku od udomiteljstva, trajno. Cilj posvojenja je pružiti doživotnu sigurnost djetetu i posvojiteljskoj obitelji. Trenutno u Sjedinjenim Državama postoji više od 2 milijuna posvojene djece mlađe od 18 godina.
Djeca koja su ostala siročad očigledni su kandidati za posvojenje. U Sjedinjenim Državama djeca mogu biti posvojena ako se roditelji dobrovoljno odreknu djeteta ili ako dođe do sudskog postupka poznatog kao prestanak roditeljskih prava. Često je moguće i međunarodno posvojenje (posvojenje djece iz drugih zemalja, npr. iz stranih sirotišta).
Postoji mnogo izraza za vrste posvojenja u Sjedinjenim Državama, no posvojenje se može organizirati u tri glavne kategorije:
Posvojenje može biti otvoreno ili zatvoreno. Kod otvorenog posvojenja su identitet djeteta, posvojiteljske obitelji i bioloških roditelja poznati jedni drugima. Kod zatvorenog posvojenja identitet bioloških roditelja i posvojiteljske obitelji ostaje povjerljiv.
Posvojenje iz udomiteljstva
Djeca čijim su biološkim roditeljima ukinuta njihova prava smatraju se slobodnima za posvojenje. To su obično djeca u sustavu udomiteljstva. Oko 50.000 djece se svake godine posvoji iz udomiteljstva, a mnogi od posvojitelja primaju financijsku potporu kao pomoć u pokrivanju troškova medicinskih ili posebnih obrazovnih potreba djece (pomoć u posvojenju ili subvencije).
Samostalno posvojenje ili privatno posvojenje
Djeca mogu biti posvojena samostalno ili privatno, odnosno javna agencija nije uključena u organiziranje posvojenja. Kod tih posvojenja biološki roditelji mogu koristiti privatnu agenciju za posvojenje kako bi smjestili novorođenče u posvojiteljsku obitelj. Često posvojiteljska obitelj plaća tisuće dolara agenciji za pravne usluge i medicinsku pomoć biološkim roditeljima. Povremeno privatni odvjetnik, a ne agencija, sklapa takve dogovore.
Druga vrsta privatnog posvojenja se može dogoditi kada se samohrani roditelj vjenča ili obveže partneru. Netko tko se vjenča za osobu koja ima dijete ne postaje automatski roditelj tog djeteta. Dijete koje nema drugog biološkog roditelja može posvojiti novi supružnik ili partner.
Međunarodno posvojenje
Iako je u prošlosti više od 20.000 djece iz stranih zemalja svake godine bilo usvojeno u obiteljima Sjedinjenih Država, taj se broj značajno smanjio. Prema Državnom tajništvu SAD-a u 2019. godini u Sjedinjenim Državama je usvojeno manje od 3.000 djece iz drugih zemalja. Broj je bio još niži 2020. godine, vjerojatno zbog utjecaja COVID-19 pandemije i ograničenja putovanja. Obitelji obično koriste agenciju za posvojenje sa sjedištem u Sjedinjenim Državama kako bi organizirali posvojenje ili koriste agencije ili druge stručnjake sa sjedištem u zemlji rođenja djeteta kako bi sklopili dogovor.
Sva posvojenja iz druge zemlje moraju biti potvrđena od strane suda u toj zemlji. Iako je takvo posvojenje valjano u Sjedinjenim Državama, obitelji često odlučuju proći i proces posvojenja u Sjedinjenim Državama kako bi izbjegli buduća osporavanja posvojenja.
Nakon posvojenja
Većina posvojene djece, uključujući i djecu koja su prethodno bila u udomiteljstvu ili stranim sirotištima, dobro se prilagodi i razvije malo problema. Međutim, kako djeca odrastaju, mogu razviti osjećaje odbačenosti jer su bila napuštena od strane svoje biološke obitelji. Tijekom adolescencije i mlade odrasle dobi posvojene osobe mogu biti vrlo znatiželjne o svojim biološkim roditeljima, čak i ako ne postavljaju pitanja o njima. Neke posvojene osobe traže informacije o svojim biološkim roditeljima ili ih pokušavaju pronaći, a neki biološki roditelji traže svoju biološku djecu.
Ako se djeci ne kaže da su posvojena, to ih kasnije može povrijediti. Najbolje je da se ta informacija nikada ne smatra tajnom, već samo dijelom obiteljske povijesti. Ako ih pitaju, posvojitelji bi trebali djeci na umirujući način reći o biološkim roditeljima. Na primjer, ako je dijete bilo zlostavljano ili zanemareno, posvojitelji mogu reći da je dijete izdvojeno jer je biološki roditelj imao probleme ili je bio bolestan i nije mogao pružiti odgovarajuću skrb. Alternativno, posvojitelji mogu reći da se biološki roditelj nije mogao brinuti o djetetu i da je dijete dao posvojiteljima kako bi ga oni mogli voljeti i brinuti se o njemu ili njoj.
Djecu treba uvjeriti da su voljena i da će uvijek biti voljena. Ako djeca imaju kontakt sa svojim biološkim obiteljima, pomaže ako roditelji kažu djeci da ih dva para roditelja vole.
Kontakt s biološkim roditeljima
Ako biološki roditelji traže anonimnost, postoji kontroverza oko toga trebaju li djeca moći pronaći informacije o njima. Neke države pružaju internetsku stranicu za biološke roditelje i djecu na kojoj mogu objaviti svoj identitet. Ako oboje to učine, tada će biti međusobno povezani. Kontakt se ne može započeti ako se obje strane ne slože. Široko dostupno genetsko testiranje sada olakšava osobama, uključujući i posvojenika, mogućnost pronalaženja krvnih srodnika za koje nisu bili svjesni.
Ponekad se posvojitelji povežu s biološkim roditeljima. Strane mogu biti već povezane na neki način. Na primjer, pomajka ili poočim može posvojiti biološko dijete supružnika ili djedovi i bake mogu posvojiti svoje unuke. U drugim slučajevima, roditelji se mogu povezati putem usmene preporuke ili oglasa u novinama.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Adoption.com: izvor koji pruža sve vrste informacija o posvojenju, uključujući kako posvojiti i kako odabrati posvojiteljsku obitelj za dijete
National Adoption Center: izvor informacija za osobe koje žele posvojiti dijete