Kontinuitet skrbi

Autor: Debra Bakerjian, PhD, APRN
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Tajana Pavić, dr. med.
Prijevod: Doris Ogresta, dr. med.

Pružanje medicinske skrbi starijim osobama može biti komplicirano. Starije osobe su često korisnici više zdrastvenih usluga na različitim lokacijama. Putovanje i pitanje transporta postaju godinama teži. Lijekovi koje pokriva HZZO ovisno o proizvođaču se razlikuju u cijeni nadoplate. Pomoć tima zdravstvenih djelatnika pod vodstvom liječnika primarne zdravstvene zaštite ili specijalista gerijatrije je najbolji način za rješavanje problema koji mogu pogoditi treću dob.

Kontinuitet skrbi je ideal u kojem se zdravstvena skrb pruža osobi na koordiniran način i bez ometanja unatoč svim složenostima sustava zdravstvene skrbi i uključenosti različitih zdrastvenih radnika. U takvoj situaciji svi su ljudi uključeni u zdravstvenu zaštitu starije osobe, uključujući osobu koja prima skrb, komuniciraju i djeluju zajednički kako bi koordinirali i postavili ciljeve za zdrastvenu skrb.

Međutim, kontinuitet skrbi nije uvijek lako ostvariti. Kada nedostaje kontinuitet skrbi, bolesnicima možda neće adekvatno razumjeti svoje zdravstvene probleme i možda neće znati s kojim liječnikom razgovarati kada imaju problema ili pitanja.

Izazovi za kontinuitet zdrastvene skrbi

Kontinuitet skrbi posebna je briga kod skrbi za starije osobe. Starije osobe imaju veću vjerojatnost da će imati nekoliko zdrastvenih radnika (od kojih je svaki specijaliziran za jedan organ ili problem). Oni mogu primati skrb u nekoliko privatnih ordinacija, u bolnici, u ustanovi za rehabilitaciju i / ili u dugoročnom objektu.

Više zdrastvenih radnik

Imati nekoliko liječnika može poremetiti kontinuitet zdravstvene skrbi starije osobe. Na primjer, jedan liječnik ne mora imati ažurne, točne informacije o njezi koju pružaju ili preporučuju druge stručne osobe koje skrbe o bolesniku. Ta druga osoba možda neće znati imena drugih uključenih zdrastvenih radnika ili možda neće imati potrebu da ih obavijesti. Informacije o skrbi mogu biti pogrešno protumačene ili pogrešno shvaćene, osobito kada starije osobe imaju bolesti koji utječu na govor, vid ili mentalnu funkciju (spoznaju), što im otežava učinkovito komuniciranje. Starije osobe mogu spomenuti važan detalj jednoj osobi uključenoj u skrb i zaboraviti spomenuti ga drugom zdrastvenom radniku.

Kako bi se osiguralo kontinuirano i optimalno zbrinjavanje, svi uključeni liječnici moraju imati potpune, ažurne i točne informacije o tome što su drugi liječni učinili, posebno o obavljenim pretragama i propisanim lijekovima. Kada te informacije nedostaju ili su pogrešno povezane, može doći do sljedećeg:

  • Dijagnostičke pretrage se mogu nepotrebno ponavljati.

  • Mogu biti propisani neeprikladni lijekovi ili drugi tretmani.

  • Preventivne mjere se ne poduzimaju jer svaki liječnik pretpostavlja da ih je netko drugi osigurao.

Različiti zdrastveni radnici mogu imati različita mišljenja o zdravstvenoj skrbi starije osobe. Na primjer, liječnici u bolnici mogu se ne složiti s liječnikom primarne zdravstvene zaštite o tome je li potrebna operacija ili o tome treba li osoba ići u ustanovu produžene skrbi nakon otpusta iz bolnice. Bolesnik i članovi obitelji mogu biti zbunjeni različitim mišljenjima zdrastvenih radnika.

Osobe koje uzimaju mnoge lijekove na recept, kao što je to uobičajeno kod starijih osoba, mogu podizati lijekove u različitim ljekarnama (primjerice, u najbližoj lijekarni specijalistu). Svi uključeni farmaceut možda neće znati sve lijekove koje bolesnik uzima i neće moći uočiti moguću negativnu intereakciju novog lijeka sa starim lijekovima.

Različite okolnosti:

Prelazak iz jedne ustanove u drugu (tranzicija skrbi), kao što je odlazak iz bolnice u kvalificirani centar za njegu, povećava šanse da dođe do pogrešaka u skrbi. U bolnici mogu biti propisani novi lijekovi koji mogu negativno utjecati na druge lijekove koje bolesnik uzima. Ponekad lijekovi koji su prethodno propisani i koji su još uvijek potrebni mogu biti nenamjerno izostavljeni. Čak i kada su promjene terapije prikladne, promjene se ponekada ne mogu priopćiti svim uključenim u zdrastvenu skrb starije osobe, primjerice liječniku primarne zdrastvene zaštite.

Kako bi se spriječili takvi problemi, trenutni propisi u Sjedinjenim Državama zahtijevaju od zdravstvenih ustanova da se usporede lijekovi koji se propisuju s već od ranije propisanom terapijom. Navedeno uključuje usporedbu s ljekovima koje su bolesnici prethodno uzimali da se terapija ne bi ponavljala ili izostavila. Kada bolesnik mjenja ustanovu skrbi, starije osobe ili njihovi skrbnici trebaju pitati liječnika (ili drugog zdrastvenog djelatnika) jesu li usporedili terapije.

Ako se ljudi ne nalaze u zdravstvenoj ustanovi, oni i / ili njihovi skrbnici bi trebali provjeriti terapiju. Bolesnici bi trebali imati kod sebe popis trenutnih lijekova, kao i popis lijekova koje su uzimali (i razloge zašto su ih prestali uzimati). Nakon što bolesnici posjete novog liječnika ili napuste bolnicu ili drugu ustanovu za njegu, trebali bi provjeriti jesu li na ovim popisima novi prepisani lijekovi. Bolesnici bi trebali razgovarati s liječnikom ako prilikom otpusta primjete nešto od navedenog:

  • Dupli recept za lijek koji već uzimaju

  • Recept za lijek koji je prije morao prestati uzimati

  • Lijek koji nedostaje - lijek koji su ranije uzimali a sada nije na popisu lijekova prilikom otpusta iz određene ustanove.

Uvijek je dobra ideja nakon otpusta iz bolnice ili druge ustanove za njegu (kao što je rehabilitacijski centar ili kvalificirana ustanova za njegu) zakazati sastanak s liječnikom obiteljske medicine. Bolesnici bi uvijek trebali donijeti svoj trenutni popis lijekova kao i bočice i/ili kutije u kojima se oni nalaze. Liječnik tada može pregledati popis lijekova i upute o uzimanju lijekoa koji su preporučeni u vrijeme otpusta iz zdrastvene ustanove.

Mnoga pravila

Zdravstveni sustav ima pravila koja utječu na kontinuitet skrbi. Pravila mogu donijeti vlada, osiguravajuća društva ili profesionalne organizacije za zdravstvene djelatnike. Na primjer, u SAD-u neka osiguravajuća društva ograničavaju u koje ustanove zdrastvene skrbi bolesnici mogu ići. Liječnik primarne zdravstvene zaštite možda neće moću pružiti skrb unutar zdrastvene ustanove u kojoj se bolesnik nalazi. Mnogi iječnici primarne zdravstvene zaštite više ne pružaju skrb u bolnicama ili centrima za rehabilitaciju. Kao rezultat toga, osoba u novom okruženju može biti zbrinuta od strane novog zdrastvenog radnika koji nije upoznati s medicinskom poviješću te osobe. Važno je da su sve relevantne informacije dostupne novom liječniku i/ili drugom pružatelju zdrastvene skrbi.

Nedostatak pristupa skrbi

Kontinuitet skrbi može biti narušen kada ljudi nemaju pristup zdravstvenoj skrbi. Primjerice, starije osobe mogu propustiti naknadni pregled nakon otpusta jer nemaju prijevoz do ordinacije. Možda neće vidjeti liječnika jer nemaju osiguranje i ne mogu si priuštiti plaćanje zdravstvene skrbi.

Ostali problemi

Ljudi mogu zaboraviti ili biti nesvjesni da imaju sastanak s liječnikom.

Ne sudjeluju svi praktičari u svim Medicare Managed Care planovima (odnosi se na SAD). Prije no što ugledate novog liječnika, trebalo bi provjeriti pokriva li njihov Medicare Managed Care navedenu uslugu kako se ne bi suočili s neočekivanim troškovima.

Strategije za poboljšanje kontinuiteta skrbi

Poboljšanje kontinuiteta skrbi zahtijeva napore zdravstvenog sustava, osoba koje primaju skrb i članova obitelji.

Sustav zdravstvene zaštite

Organizacije koje upravljaju skrbi i neki državni planovi zdravstvene skrbi koordiniraju svu zdravstvenu skrb i tako pridonose kontinuitetu skrbi. Također, zdravstveni sustav razvio je nekoliko strategija za poboljšanje kontinuiteta skrbi. Primjeri su:

  • Multidisciplinarna skrb

  • Voditelji gerijatrijske skrbi

  • Elektronički medicinski zapisi

Multidisciplinarna skrb

Multidisciplinarna skrb je koordinirana skrb koju pružaju mnoge vrste praktičara, uključujući liječnicke, medicinske sestre, farmaceute, dijetetičare, fizioterapeute, radne terapeute, i socijalne radnike. Ovi zdrasteni radnici čine svjesno, organizirano nastojanje da komuniciraju, surađuju i dogovaraju se međusobno o skrbi osobe. Interdisciplinarna briga ima za cilj osigurati da se ljudi sigurno i lako kreću iz jedne ustanove u drugu i od jednog zdravstvenog radnika do drugog. Cilj je također osigurati da najkvalificiraniji pružatelj zdravstvene skrbi pruži skrb za neki problem i da se skrb ne duplira. Interdisciplinarna skrb nije dostupna svugdje.

Multidisciplinarna skrb je posebno važna kada je liječenje složeno ili kada uključuje premještanje iz jednog okruženja u drugo. Najviše koristi od interdisciplinarne skrbi imaju uključuju najranjivije skupine, bolesnici s više poremečaja, bolesnici koji trebaju više različitih zdrastvenih radnika i oni koji imaju nuspojave terapije.

Više različitih zdrastvenih radnika koji se brinu za određenu osobu nazivaju se multidisciplinarnim timom. Jedan od njih, koja može biti liječnik primarne zdravstvene zaštite ili socijalni radnik ili voditelj skrbi, koordinira skrb.

Ponekad liječnici u multidisciplinarnom timu ne rade skupa na dnevnoj bazi. Oni se sastaju u situacijama kada potrebe bolesnika to zahtjevaju. U drugim situacijama postoje uspostavljeni timovi s uvijek istim članovima koji uobičajno rade zajedno i koji brinu za više ljudi. Neki starački domovi, bolnice i hospicijske organizacije imaju uspostavljene multirdisciplinarne timove.

Članovi tima razgovaraju o planovima liječenja i međusobno se informiraju o promjenama u zdravlju osobe, promjenama u terapiji i nalazima pretraga. Oni osiguravaju da se dokumentacija ažurira i prati bolesnika kroz zdravstveni sustav. Takvi napori pomažu da promjene zdrastvene ustanove ili ustanove za njegu bolesnicima i zdravstvenim djelatnicima budu lakše i manje traumatične . Također, manje je vjerojatno da će se morati nepotrebno ponavljati te su manje vjerojatne pogreške ili propusti u liječenju.

Multidisciplinarni tim uključuje i članove obitelji ili druge skrbnike. Za učinkovitu multidisciplinarnu skrb, ti ljudi moraju aktivno sudjelovati u skrbi i moraju komunicirati sa zdravstvenim radnicima u timu.

Voditelji gerijatrijske skrbi

Voditelji gerijatrijske skrbi su specijalisti koji osiguravaju da starija osoba dobije svu potrebnu pomoć i njegu. Većina voditelja gerijatrijske skrbi su socijalni radnici ili medicinske sestre. Oni mogu biti članovi interdisciplinarnog tima. Voditelji gerijatrijske skrbi mogu dogovoriti potrebne usluge i nadzirati te angažmane. Na primjer, rukovoditelji gerijatrijske skrbi mogu organizirati posjetu patronažne sestre ili osobu za pomoć pri čišćenju i pripremi obroka. Oni mogu pronaći ljekarnu koja isporučuje lijekove ili organizirati prijevoz do i od liječničke ordinacije.

Elektronička medicinska baza podataka

Ti zapisi sadrže zdravstvene podatke o osobi u digitalnom formatu. Njihova je svrha omogućiti svim zdravstvenim djelatnicima koji brinu za osobu da vide točne, ažurirane, čitljive i potpune informacije o osobi kad god je to potrebno.

EMR obično sadrže demografske i osobne podatke (kao što su dob i težina), povijest bolesti (uključujući vitalne znakove, uzimanje lijekova, alergije i status imunizacije), nalaze pretraga (laboratorijskih, radioloških pretraga i sl) i podatke o osiguranju.

Elektronička medicinska baza podataka može poboljšati njegu:

  • Omogućava praktičarima da bolje brinu za stariju osobu s time da lakše i brže komuniciraju jedni s drugima

  • Smanjuje grešake i propuste

  • Smanjenje broja bespotrebno ponovljenih pretrage

  • Smanjuje vjerojatnost odgađanja liječenja

  • Omogućuje ljudima pristup medicinskoj dokumentaciji i potpunije sudjelovanje u vlastitoj zdravstvenoj skrbi

Postoje različite elektroničke medicinske baze podataka. Primjerice, liječnici iz jedne ustanove ne mogu čitati medicinske zapise stvorene u elektroničloj medicinskoj bazi podataka druge ustanove. Informacije u elektroničkoj bazi podataka su točne ovisno o točnosti podataka koje unose stručnjaci praktičari. Ukoliko je to moguće, osobe bi trebale provjeriti informacije sadržane u njihovoj elektroničkoj bazi medicinskih podataka.

Osobe koje primaju skrb

Kako bi se poboljšao kontinuitet njihove skrbi, starije osobe ili njihovi skrbnici mogu aktivno sudjelovati u skrbi. Tako mogu naučiti više o tome što može ometati kontinuitet skrbi, kako funkcionira sustav zdravstvene zaštite i koji su resursi u sustavu zdrastvene skrbi o starijim osobama dostupni. Poznavanje prednosti i nedostataka njihovog plana osiguranja također može pomoći.

Aktivno sudjelovanje počinje komunikacijom - djeljenjem i primanjem informacija. Kada starije osobe imaju posebne zdravstvene potrebe ili pitanja, oni ili članovi njihovih obitelji trebaju obavijestiti odabranog liječnika ili drugog zdrastvenog djelatnika koji obavlja skrb. Primjerice, starijim osobama je često potrebna pomoć oko propisane terapije.

Osobe koje primaju skrb ili članovi njihovih obitelji trebaju postati proaktivni u skrbi. Bilo bi dobro da starije osobe ili njihovi skrbnici uspostave trajni odnos s najmanje jednim zdravstvenim djelatnikom, obično liječnikom primarne zdravstvene zaštite, kako bi se smanjili problemi nastali zbog pružanja skrbi više nepovezanih zdrastvenih djelatnika. Starije osobe ili njihovi skrbnici se trebaju pobrinuti da liječnik primarne zdrastene zaštite bude obaviješten o promj, posebno kada je specijalisteni njihoa zdrastvenog stanja i terapije. Možda će trebati zatražiti od jednog zdravstvenog djelatnika da nazove i razgovara s drugim osobama uključenima u skrb kako bi potrdio da su informacije jasno priopćene i liječenje ispravno.

Aktivno sudjelovanje znači postavljanje pitanja o bolesti, liječenju ili drugim aspektima skrbi. Također uključuje učenje kako spriječiti bolest.

Za ljude koji imaju određene poremećaj, aktivno sudjelovanje često uključuje praćenje zdravog načina života. Na primjer, osobe s povišenim krvnim tlakom mogu održavati djetnu ishranu dijetu i redovito vježbati. Bolesnici također mogu pratiti svoje stanje kod kuće. Na primjer, osobe s visokim krvnim tlakom mogu redovito provjeraati krvni tlak, a osobe s dijabetesom mogu mjeriti razinu šećera u krvi.

Posjedovanje kopije medicinskog kartona može starijim osobama pomoći da sudjeluju u vlastitoj zdravstvenoj skrbi. Kopija medicinskog kartona je korisna jer posjeduje informacije o prisutnim bolestima, uzimanju lijekova, liječenju i nalazima pretraga. Ove informacije također mogu pomoći ljudima da objasne problem liječniku. U tu svrhu dizajnirani su pretinci za datoteke, računalni softver, internetski programi i sl. Kada je uključeno više od jednog praktičara, ljudi mogu voditi vlastitu evidenciju o zdrastvenoj skrbi, uključujući vrstu i datum pregleda i/ili procedure te popis dijagnoza. U najmanju ruku, ljudi bi trebali voditi evidenciju o svim lijekovima (receptnim i kupljenim u slobodnoj prodaji) koje trenutno uzimaju, plus doze i razlog uzimanja lijeka. Starije osobe bi trebale ponijeti ovaj zapisnik svaki put kada posjete liječnika.

Kupnja svih lijekova (receptnih i onih u slobodnoj prodaji) u jednoj ljekarni i upoznavanje s ljekarnikom također mogu pomoći u zdrastenoj skrbi oko starije osobe. Stariji ljudi mogu pitati svog farmaceuta informacije o lijekovima koje uzimaju. Također mogu od lijekarnika tražiti posebne spremnike za lijekove koji su praktični za korištenje.