U slikovne pretrage prsnog koša ubrajamo:
(Vidi također Anamneza i fizikalni pregled za bolesti pluća i Dišni sustav.)
Rendgensko snimanje prsnog koša gotovo se uvijek radi kada liječnici sumnjaju na bolest pluća ili srca. Po potrebi se obavljaju i druge slikovne pretrage kako bi se liječnicima pružile specifične informacije za postavljanje dijagnoze.
RTG prsnog koša rutinski se snima s leđa prema naprijed (PA snimak). Obično se snima i sa strane (profilni snimak). RTG snimke prsnog koša dobro prikazuju oblik srca (sjenu srca) i glavne krvne žile i obično mogu otkriti ozbiljnu bolest u plućima, okolnim prostorima ili u stijenci prsnog koša, uključujući i rebra. Na primjer, rendgenska snimka prsnog koša može otkriti većinu pneumonija, tumora pluća, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, kolaps pluća (atelektaza) i zrak (pneumotoraks) ili tekućinu (pleuralni izljev) u pleuralnom prostoru. Iako rendgenski snimci prsnog koša rijetko daju dovoljno podataka za utvrđivanje točnog uzroka abnormalnosti, mogu pomoći liječniku da utvrdi trebaju li i koji su druge pretrage potrebne za postavljanje dijagnoze.
Kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša pruža više detalja nego običan rendgenski snimak. Kod CT-a, niz rendgenskih snimaka analizira računalo, koje zatim daje nekoliko prikaza u različitih ravninama, kao što su uzdužni i poprečni presjeci. Za vrijeme snimanja CT-om, bolesniku se može ubrizgati u krvotok tvar koja se može vidjeti na rendgenskim snimkama (koja se naziva radiokontrastno sredstvo) ili se može dati na usta (peroralno) kako bi se jasnije prikazale (razjasnile) određene nepravilnosti (patološke promjene) u prsnom košu. CT visoke rezolucije i spiralni CT su specijaliziraniji postupci CT-a. CT visoke razlučivosti može otkriti više pojedinosti o promjenama (patološkim procesima) u plućima. Spiralni CT može dati trodimenzionalne slike. Općenito, CT skeniranje vrši se nakon što osoba duboko udahne. Ponekad se CT slike rade nakon što ljudi udahnu i izdahnu kako bi se bolje prikazali mali dišni putovi (mali bronhi).
CT angiografija (CTA) radi se s tako da se radiokontrastno sredstvo ubrizga u venu na ruci kako bi se dobile slike krvnih žila (prikazale krvne žile), uključujući arteriju koja dovodi krv iz srca u pluća (plućna arterija). Trenutno se CT angiografija obično radi umjesto nuklearne scintigrafije pluća radi dijagnosticiranja krvnih ugrušaka u plućnoj arteriji (plućna embolija).
Magnetska rezonanca (MR) također daje vrlo detaljne slike koje su posebno korisne kada liječnik posumnja na nepravilnosti krvnih žila u prsnom košu, kao što je aneurizma aorte. Međutim, za MR je potrebno više vremena (snimanje traje duže) i skuplje je od CT-a. Također, razlučivost MR-a je slabija od CT-a za dijagnosticiranje abnormalnosti u plućima, pa se stoga MR ne koristi često za snimanje prsnog koša. Za razliku od CT-a, kod MR ne koriste se rendgenske zrake.
Ultrazvuk stvara sliku od odbijenih (reflektiranih) zvučnih valova u tijelu. Ultrazvuk se često koristi za otkrivanje tekućine u pleuralnom prostoru (prostor između dva sloja poplućnice koja prekriva pluća i unutarnju stijenku prsnog koša). Ultrazvuk se također može koristiti za navođenje igle kada se iz prsišta uklanja tekućina (torakocenteza pod kontrolom UZ-a). Ponekad se ultrazvučni pregled obavlja na bolesničkom krevetu za dijagnosticiranje pneumotoraksa. Endobronhalni ultrazvuk (EBUS) može se koristiti zajedno s bronhoskopijom kako bi se liječniku olakšalo uzimanje uzoraka plućnog tkiva (biopsija pod kontrolom EBUS-a) zbog sumnje na karcinom (iglena biopsija). U ovom se slučaju ultrazvučna sonda nalazi na vrhu bronhoskopa kako bi dobili slike unutrašnjosti bronha (endobronhalni prikaz).
Nuklearna scintigrafija pluća može biti korisna za otkrivanje krvnih ugrušaka u plućima (plućna embolija), ali CT angiografija uglavnom je zamijenila ovu pretragu u dijagnosticiranju ovog poremećaja. Međutim, nuklearna scintigrafija pluća može se uraditi kad CT angiografija nije moguća jer pacijent ima bolest bubrega ili alergiju na kontrastna sredstva koja se koriste kod CT-a. Nuklearna scintigrafija pluća može se također koristiti kod preoperativne obrade pacijenata kojima je dio pluća uklonjen u sklopu liječenja raka pluća ili zbog teške kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) kako bi se vidjelo koliko dobro funkcionira ostatak pluća. Nuklearna scintigrafija pluća koristi male količine kratkotrajno radioaktivnih materijala za prikaz protoka zraka i krvi kroz pluća. Obično se pretraga provodi u dvije faze. U prvoj fazi (perfuzijska scintigrafija pluća) radioaktivna tvar se ubrizgava u venu, a skener stvara sliku toga kako se ona distribuira kroz krvne žile pluća. Ako je nalaz perfuzijske scintigrafije nenormalan (patološki), potrebno je uraditi drugu fazu (ventilacijska scintigrafija pluća); pacijent udiše radioaktivni plin, a skener stvara sliku toga kako se plin distribuira u plućima. Ovaj postupak omogućuje liječnicima da utvrde je li preostalo pluće sposobno apsorbirati dovoljno kisika.
Angiografija plućne arterije (koja se naziva i arteriografija plućne arterije) vrši se ubrizgavanjem radiokontrastnog sredstva izravno u plućnu arteriju kroz dugačku tanku plastičnu cijev (kateter) koja se provuče kroz venu, u srce, a zatim u plućnu arteriju. Nakon ubrizgavanja kontrastnog sredstva, liječnici koriste standardne rendgenske zrake kako bi kontrastno sredstvo u plućima postalo vidljivo na slici (angiografija). Angiografija se tradicionalno koristi najčešće kada se sumnja na plućnu emboliju, obično na temelju nenormalnih rezultata scintigrafije pluća, i još uvijek se smatra najtočnijom pretragom za dijagnosticiranje ili isključivanje plućne embolije. Međutim, trenutno se angiografija plućnih arterija obično izvodi umjesto CT angiografije jer je angiografija plućne arterije, koja uključuje injekciju izravno u veliku plućnu arteriju, invazivnija.
Pozitronska emisijska tomografija (PET) može se koristiti kad se sumnja na rak. Ova se radiološka tehnika snimanja oslanja na različitu brzinu metabolizma zloćudnih (kanceroznih) tkiva u odnosu na benigna (nekancerozna) tkiva. Molekule glukoze vezane su za spoj koji je vidljiv pomoću PET-a. Te se molekule ubrizgavaju intravenski i nakupljaju se u tkivu s brzim metabolizmom (kao što su kancerozni limfni čvorovi), čineći ta tkiva vidljivima na snimkama dobivenim pomoću PET-a. U benignim promjenama obično se ne nakuplja dovoljno molekula glukoze da bi bile vidljive. PET se često kombinira s CT-om kako bi se tumor pluća vizualizirao (prikazao) pomoću dvije različite metode.