Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Daniel Victor Šimac, dr. med.
Transplantacija stanica otočića gušterače je kirurško uklanjanje gušterače od nedavno preminule osobe, odvajanje stanica otočića iz gušterače i zatim njihovo ubrizgavanje u osobu s teškim dijabetesom čija gušterača više ne proizvodi dovoljno inzulina.
(Vidi također Pregled transplantacije.)
Stanice otočića su stanice u gušterač koje proizvode inzulin, hormon odgovoran za kontrolu razine šećera u krvi ljudi. Transplantacija stanica otočića gušterače može biti izbor za osobe koje imaju dijabetes i čija gušterača ne može više proizvoditi dovoljno inzulina.
Presađivanje stanica otočića je jednostavnije i sigurnije od transplantacije gušterače i oko 75% ljudi koji primaju transplantat stanica otočića više ne trebaju inzulin 1 godinu kasnije i možda ga neće trebati još mnogo godina. Međutim, dugoročni uspjeh transplantacije stanica otočića još nije dokazan.
Postupak
Stanice otočića mogu biti odvojene od gušterače umrlog darivatelja. Stanice otočića se zatim transplantiraju ubrizgavanjem u venu koja ide u jetru. Stanice otočića ulože u malim krvnim žilama jetre, gdje mogu živjeti i proizvoditi inzulin. Ponekad se rade dvije ili tri infuzije, što zahtijeva dva ili tri preminula darivatelja. Lijekovi koji inhibiraju imunološki sustav (imunosupresivi), uključujući kortikosteroide, potrebni su kako bi se smanjio rizik od odbacivanja
Neki ljudi moraju ukloniti gušteraču zbog poremećaja kao što su kronični pankreatitis. Takvi ljudi će tada ravijati dijabetes, čak i ako ranije nisu imali dijabetes. Nakon što se gušterača ukloni, liječnici ponekad mogu uzimati stanice otočića iz vlastite gušterače. Ove stanice otočića mogu se zatim transplantirati natrag u tijelo osobe (autologna transplantacija). Budući da su stanice vlastite osobe, imunosupresivi nisu potrebni.
Komplikacije
Čak i ako se tipovi tkiva dobro podudaraju, transplantirani organi i tkiva, za razliku od transfuzije krvi, obično se odbacuju ako se ne poduzmu mjere za sprečavanje odbacivanja. Odbacivanje je posljedica napada imunološkog sustava primatelja na presađeni organ, koji imunološki sustav prepoznaje kao strani materijal. Odbacivanje može biti blago i lako kontrolirano ili ozbiljno, što dovodi do uništenja transplantiranog organa.
Odbacivanje se može pojaviti. Liječnici ga otkrivaju mjerenjem razina probavnih enzima koji se stvaraju u enzimima gušterače, kao i šećera (glukoze) i proteina zvanog hemoglobin A1C u krvi (kao zadijabetes).
Ostale komplikacije su posljedica postupka. Oni uključuju krvarenje i krvne ugruške u veni koja dovodi krv u jetru (portalnu venu).