Većina zloćudnih tumora mokraćnog mjehura jesu urotelni karcinomi, koji nastaju iz prijelaznih stanica. Ista vrsta stanica može biti ishodište i raka bubrežne zdjelice i mokraćovoda.
-
Rak mokraćnog mjehura najčešće se očituje pojavom krvi u mokraći.
-
Radi postavljanja dijagnoze kroz mokraćnu se cijev u mokraćni mjehur uvodi tanak savitljiv instrument (cistoskop).
-
Mnogi se tumori mogu ukloniti cistoskopom ako su površinski, dok je kod invazivnih tumora ponekad potrebno ukloniti mokraćni mjehur.
U Sjedinjenim Američkim Državama svake se godine dijagnosticira više od 79.000 novih slučajeva raka mokraćnog mjehura, a gotovo 17.000 osoba umre od te bolesti. U muškaraca se rak mokraćnog mjehura pojavljuje približno tri puta češće nego u žena.
Pušenje je najvažniji pojedinačni čimbenik rizika i smatra se odgovornim za najmanje polovicu novootkrivenih slučajeva. Određene kemikalije koje se primjenjuju u industriji mogu se koncentrirati u mokraći i pridonijeti nastanku tumora, iako se izloženost takvim tvarima danas smanjuje. Među njima su aromatski ugljikovodici, anilinske boje, poput naftilamina koji se upotrebljava u proizvodnji boja, te kemikalije koje se primjenjuju u gumarskoj, tekstilnoj, kabelskoj, elektrotehničkoj i industriji boja. Dugotrajna primjena nekih lijekova, osobito ciklofosfamida, povećava rizik od raka mokraćnog mjehura. Čimbenik rizika može biti i kronično nadraživanje mokraćnog mjehura uzrokovano parazitarnom infekcijom šistosomijazom ili kamencima u mokraćnom sustavu, premda je ono odgovorno za malen broj slučajeva.
Simptomi
Simptomi raka mokraćnog mjehura
Rak mokraćnog mjehura najčešće uzrokuje pojavu krvi u mokraći. Ostali simptomi mogu uključivati bol ili pečenje pri mokrenju te učestalu i neodgodivu potrebu za mokrenjem. Simptomi mogu biti jednaki simptomima infekcije mokraćnog mjehura (cistitisa), a oba se poremećaja mogu pojaviti istodobno. Anemija može uzrokovati umor, bljedilo kože ili oba simptoma.
Dijagnoza
Dijagnoza raka mokraćnog mjehura
-
otkrivanje krvi u mokraći
-
citologija mokraće, odnosno pregled stanica u mokraći pod mikroskopom
-
cistoskopija, odnosno pregled unutrašnjosti mokraćnog mjehura, i biopsija.
Na rak mokraćnog mjehura najčešće se prvi put posumnja kada se otkrije krv u mokraći. Krv se može pronaći tijekom rutinske analize mokraće, pri kojoj se otkriju crvene krvne stanice, ili mokraća može postati vidljivo crvena. Na rak se može posumnjati i kada simptomi cistitisa ne nestanu nakon liječenja. Posebnom mikroskopskom analizom mokraće (citologijom) mogu se otkriti stanice raka. Ponekad se rak mokraćnog mjehura slučajno otkrije slikovnom pretragom, poput računalne tomografije (CT) ili ultrazvuka, koja je učinjena zbog drugog poremećaja ili simptoma.
Dijagnoza većine tumora mokraćnog mjehura postavlja se cistoskopijom i biopsijom. Tijekom cistoskopije kroz mokraćnu se cijev u mokraćni mjehur uvodi tanak savitljiv instrument. Ako se uoči abnormalna promjena, biopsija se obično izvodi u operacijskoj dvorani u anesteziji pomoću posebnog cistoskopa.
Ako je rak zahvatio mišićni sloj mokraćnog mjehura, potrebne su dodatne pretrage radi određivanja stadija bolesti, uključujući CT trbuha i zdjelice te snimanje prsnog koša. Magnetska rezonancija (MR) ponekad se primjenjuje radi procjene lokalne proširenosti tumora. Osobama u reproduktivnoj dobi može se prije liječenja preporučiti savjetovanje sa stručnjakom za očuvanje plodnosti.
Očekuje se da će poboljšane metode otkrivanja i određivanja stadija raka mokraćnog mjehura omogućiti ranije postavljanje dijagnoze i bolje ishode liječenja.
Prognoza
Prognoza raka mokraćnog mjehura
Kod raka koji zahvaća samo unutarnju površinu mokraćnog mjehura i raste sporo, petogodišnja stopa smrtnosti manja je od 5%. Kod raka koji je zahvatio mišićni sloj mokraćnog mjehura petogodišnja stopa smrtnosti znatno je viša, približno 50%, ali kemoterapija može poboljšati preživljenje. Rak koji se proširio izvan stijenke mokraćnog mjehura, u limfne čvorove ili druge organe trbuha i zdjelice, ima znatno lošiju prognozu.
Liječenje
Liječenje raka mokraćnog mjehura
-
uklanjanje tumora tijekom cistoskopije
-
intravezikalna imunoterapija ili kemoterapija kod površinskih tumora
-
djelomično ili potpuno uklanjanje mokraćnog mjehura, zračenje, kemoterapija ili imunoterapija kod dubljih i invazivnijih tumora.
Tumori koji se nalaze samo na unutarnjoj površini mokraćnog mjehura mogu se potpuno ukloniti tijekom cistoskopije. Međutim, novi tumori često se ponovno razviju u mokraćnom mjehuru. Kako bi se smanjio rizik od ponovne pojave, nakon uklanjanja tumora u mokraćni se mjehur mogu unijeti antitumorski lijekovi, poput gemcitabina ili mitomicina C, ili bacil Calmette-Guérin (BCG), tvar koja potiče imunosni odgovor organizma.
Tumori koji su prodrli u mišićni sloj stijenke mokraćnog mjehura ne mogu se potpuno ukloniti cistoskopijom. Obično se liječe djelomičnim ili potpunim uklanjanjem mokraćnog mjehura (cistektomijom). Kemoterapija se najčešće primjenjuje prije uklanjanja mokraćnog mjehura jer poboljšava preživljenje u usporedbi sa samom cistektomijom. Radioterapija se, sama ili u kombinaciji s kemoterapijom, također može primijeniti s ciljem izlječenja.
Ako je potrebno ukloniti cijeli mokraćni mjehur, mora se osigurati novi način odvođenja mokraće. Mokraća se tradicionalno preusmjerava kroz dio tankog crijeva do otvora na trbušnoj stijenci (stome). Takva se urinarna derivacija naziva ilealnim konduitom, a mokraća se prikuplja u vrećici koja se nosi na vanjskoj strani tijela.
Ilealni konduit (urostoma)
Mokraćni sustav sastoji se od dvaju bubrega, dvaju mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Bubrezi uklanjaju otpadne tvari iz krvi i stvaraju mokraću. Mokraća zatim kroz mokraćovode otječe u mokraćni mjehur, gdje se pohranjuje prije izlučivanja kroz mokraćnu cijev. Najčešći oblik liječenja invazivnog raka mokraćnog mjehura potpuno je uklanjanje mokraćnog mjehura, koje se naziva radikalnom cistektomijom. Nakon toga potrebno je kirurški osigurati novi put za odvođenje mokraće. Pri izradi ilealnog konduita izdvaja se kratak dio tankog crijeva (ileuma) i oblikuje u cijev. Mokraćovodi se spajaju s tim crijevnim segmentom, čiji se drugi kraj izvodi na kožu trbušne stijenke kao stoma. Mokraća se iz stome odvodi u vanjsku urostomsku vrećicu. Moguće komplikacije tog zahvata potrebno je prije operacije razmotriti s liječnikom.
Sve se češće primjenjuju i alternativne metode preusmjeravanja mokraće. Mogu se podijeliti u dvije glavne skupine: ortotopski neomjehur i kontinentna urinarna derivacija. U oba slučaja unutarnji spremnik za mokraću oblikuje se od dijela crijeva.
Kod ortotopskog neomjehura spremnik se spaja s mokraćnom cijevi. Osoba uči prazniti neomjehur opuštanjem mišića dna zdjelice i povećavanjem tlaka u trbuhu, tako da mokraća prolazi kroz mokraćnu cijev na način sličan prirodnom mokrenju. Većina osoba tijekom dana može zadržavati mokraću, iako se noću povremeno može pojaviti inkontinencija.
Kod kontinentne urinarne derivacije spremnik se spaja sa stomom na trbušnoj stijenci. Vanjska vrećica nije potrebna jer se mokraća zadržava u spremniku dok ga osoba ne isprazni uvođenjem katetera kroz stomu u pravilnim razmacima tijekom dana. Jedna od najčešćih metoda jest stvaranje spremnika Indiana pouch od dijela crijeva.
Rak koji se proširio izvan mokraćnog mjehura u limfne čvorove ili druge organe liječi se kemoterapijom, a u novije vrijeme i imunoterapijom ili drugim sistemskim lijekovima. Primjenjuje se nekoliko kombinacija lijekova, osobito kada je širenje bolesti ograničeno na limfne čvorove. Osobama koje dobro reagiraju na kemoterapiju može se ponuditi cistektomija ili radioterapija, uključujući vanjsko zračenje. Međutim, izlječenje se postiže samo u razmjerno malog broja osoba. Kada izlječenje nije moguće, liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma, osobito boli, i na planiranje skrbi pri kraju života (vidi Simptomi tijekom smrtonosne bolesti).
Rak mokraćnog mjehura
Mokraćni sustav sastoji se od dvaju bubrega, dvaju mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Bubrezi uklanjaju otpadne tvari iz krvi i stvaraju mokraću. Mokraća zatim kroz mokraćovode otječe u mokraćni mjehur, gdje se pohranjuje prije izlučivanja iz tijela kroz mokraćnu cijev.
Mokraćni je mjehur šuplji organ koji se rasteže i steže radi pohranjivanja i izlučivanja mokraće. Kao i drugi organi mokraćnog sustava, može biti zahvaćen rakom, odnosno nekontroliranim rastom abnormalnih stanica. Stijenka mokraćnog mjehura sastoji se od nekoliko slojeva tkiva. Vrsta raka ovisi o vrsti stanice iz koje tumor nastaje i o sloju tkiva koji je zahvaćen.
Postoje tri glavne vrste raka mokraćnog mjehura:
-
Urotelni karcinom: Ta vrsta raka nastaje iz prijelaznih stanica koje oblažu unutarnju površinu mokraćnog mjehura. Te stanice omogućuju rastezanje mokraćnog mjehura kada se puni i njegovo skupljanje nakon pražnjenja. To je najčešća vrsta raka mokraćnog mjehura.
-
Planocelularni karcinom: Ta vrsta raka nastaje iz tankih, plosnatih stanica i obično je povezana s dugotrajnim nadraživanjem ili upalom mokraćnog mjehura.
-
Adenokarcinom: Rak koji nastaje iz žljezdanih, odnosno sekretornih stanica mokraćnog mjehura.
Simptomi raka mokraćnog mjehura mogu uključivati:
Muškarci imaju veći rizik od razvoja raka mokraćnog mjehura nego žene. Rak mokraćnog mjehura češće se dijagnosticira u bijelaca nego u crnaca.
Čimbenici rizika za rak mokraćnog mjehura uključuju:
-
pušenje duhana
-
dugotrajnu izloženost određenim kemikalijama i kancerogenim tvarima na radnom mjestu, primjerice u industriji gume, tekstila i boja
-
dugotrajno nadraživanje i upalu mokraćnog mjehura
-
ponavljajuće infekcije mokraćnog mjehura
-
dugotrajnu primjenu mokraćnog katetera
-
dob iznad 60 godina.
Ako se posumnja na rak, dijagnostičke pretrage mogu uključivati:
-
Cistoskopiju: pregled pri kojem se instrument s kamerom kroz mokraćnu cijev uvodi u mokraćni mjehur.
-
Analizu mokraće, urinokulturu i citologiju: laboratorijske pretrage kojima se u mokraći traže bakterije, krv i stanice raka.
-
Biopsiju: uzimanje uzorka tkiva mokraćnog mjehura radi pregleda pod mikroskopom.
-
Slikovne pretrage: pretrage poput MR-a, CT-a i intravenske urografije koje daju detaljan prikaz mokraćnog sustava.
Liječenje i prognoza ovise o stadiju i stupnju zloćudnosti raka te položaju tumora. Mogućnosti liječenja uključuju kirurški zahvat, kemoterapiju, radioterapiju, intravezikalno liječenje i imunoterapiju.