-
Rak mokraćnog mjehura obično se prezentira pojavom krvi u mokraći.
-
Kako bi se postavila dijagnoza uvodi se tanka, fleksibilna cijev (cistoskop) kroz mokraćnu cijev u mokraćni mjehur.
-
Mnoge vrste tumora moguće je odstraniti pomoću cistoskopa (za površinske tumore) ili odstranjenjem mokraćnog mjehura (kod invazivnih tumora).
U SAD-u se svake godine dijagnosticira više od 79.000 novih slučajeva raka mokraćnog mjehura. Gotovo 17.000 ljudi umire od tumora mokraćnog mjehura svake godine. Kod muškaraca se rak mokraćnog mjehura pojavljuje tri puta češće nego kod žena.
Pušenje je glavni pojedinačni čimbenik rizika i smatra se da je čimbenik rizika za razvoj raka u najmanje polovice svih novootkrivenih slučajeva. Određene kemikalije koje se koriste u industriji mogu se koncentrirati u mokraći te dovesti do razvoja tumora, iako trenutno postoji trend smanjenja izloženosti takvim kemikalijama. Te kemikalije uključuju ugljikovodike, anilinske boje (kao što je naftilamin koji se koristi u industriji boja) i kemikalije koje se koriste u industriji guma i boja, električnoj, kabelskoj i tekstilnoj industriji. Dugotrajna izloženost nekim lijekovima, posebno ciklofosfamidu, povećava rizik od raka mokraćnog mjehura. Kronična iritacija koja se pojavljuje kod parazitarne infekcije šistozomijaze i kod osoba s mokraćnim kamenacima također je jedan od čimbenika rizika, iako se pojavljuje u samo malom broju slučajeva.
Većina karcinoma mokraćnog mjehura su karcinomi prijelaznih stanica, koji zahvaćaju same stanice (prijelazne stanice) koje su obično kancerogene te dovode do pojave raka bubrežne nakapnice i mokraćovoda.
Simptomi
Rak mokraćnog mjehura najčešće dovodi do pojave krvi u mokraći. Ostali simptomi mogu uključivati bol i pečenje tijekom mokrenja i hitnu, učestalu potrebu za mokrenjem. Simptomi raka mokraćnog mjehura mogu biti identični simptomima infekcije mjehura (cistitis), te se često mogu pojavljivati istovremeno. Loša krvna slika (anemija) može dovesti do pojave umora, bljedila kože ili oba simptoma.
Dijagnoza
Na rak mokraćnog mjehura najčešće se prvi put posumnja kada dođe do pojave krvi u mokraći. Krv se može otkriti tijekom rutinskog analiziranja uzorka urina pri čemu se otkriju crvene krvne stanice u mokraći ili ponekad može doći do vidljive promjene boje mokraće u crvenu. Može se posumnjati na rak mokraćnog mjehura ako simptomi cistitisa ne nestanu s liječenjem. Posebna mikroskopska procjena urina (npr. citologija) može detektirati stanice raka. Ponekad se rak mokraćnog mjehura slučajno prikaže prilikom radiološkog snimanja poput kompjuterizirane tomografije (CT) ili ultrazvučne obrade druge bolesti i simptoma.
Za većinu tumora mokraćnog mjehura dijagnoza se postavlja putem cistoskopije ili biopsije. Ovaj pregled izvodi se uvođenjem tanke, fleksibilne cijevi kroz mokraćnu cijev u mjehur. Uzima se mali uzorak tkiva. Osoba je tijekom izvođenja postupka budna. Djelomično se anestezira mokraćna cijev kako bi se olakšalo pacijentu.
Ukoliko je rak zahvatio mišiće mokraćnog mjehura, potrebno je učiniti dodatnu obradu uključujući CT trbuha i radiološku snimku prsnih organa kako bi se odredio stupanj proširenosti bolesti.
Prognoza
Kod raka koji je zahvatio samo unutarnju površinu mjehura (površinski rak) i koji raste i dijeli se polako, petogodišnja stopa smrtnosti je manja od 5%. 5-godišnja stopa smrtnosti za rak koji je zahvatio mišiće mjehura je značajno viša (oko 50%), ali kemoterapija može poboljšati preživljavanje. Rak koji se proširio izvan zida mokraćnog mjehura (u limfine čvorove ili druge trbušne ili zdjelične organe) ima mnogo lošiju prognozu.
Liječenje
-
odstranjenje prilikom cistoskopije
-
intravezikalna imunoterapija ili kemoterapija (za površinske karcinome)
-
djelomično ili potpuno uklanjanje mokraćnog mjehura, zračenje, kemoterapija ili imunoterapija (za dublje, invazivnije karcinome)
Rakovi koji se nalaze samo na unutarnjoj površini mjehura mogu se u potpunosti ukloniti tijekom cistoskopije. Međutim, najčeće dolazi do razvoja novog tumora u mjehuru. Kako bi smanjili povratak ovih tumora potrebno je umetanje antikanceroznih lijekova (kao što je gemcitabin ili mitomycin C) ili bacil Calmette-Guérin (BCG - tvar koja stimulira imunološki sustav tijela) u mjehur nakon potpunog uklanjanja tvorbe.
Tumori koji su urasli u zid mokraćnog mjehura ne mogu se potpuno ukloniti putem cistoskopije. Obično se liječe potpunim ili djelomičnim uklanjanjem mjehura (cistektomija). Kemoterapija se obično daje prije uklanjanja mokraćnog mjehura jer se pokazalo da poboljšava preživljavanje u usporedbi sa samom cistektomijom. Radioterapija sama ili u kombinaciji s kemoterapijom može se također koristiti u pokušaju liječenja raka.
Ukoliko je potrebno odstraniti cijeli mokraćni mjehur, potrebno je osigurati i daljnje pražnjenje mokraće. Uobičajno se urin preusmjeravao na otvor (stomu) u trbušnom zidu putem crijevne petlje, nazvane ilealna petlja. Mokraća se zatim skuplja u vrećici koja se nosi na vanjskoj strani tijela.
Sve su češće prisutne alternativne metode preusmjeravanja mokraće. Te se metode mogu svrstati u dvije kategorije: ortotopski neomjehur i kontinentna urinarna diverzija. U oba slučaja, unutarnji spremnik za urin se konstruira iz cijeva.
Kod ortotopskog neomjehura , spremnik je spojen s mokraćnom cijevi. Osoba uči prazniti taj rezervoar opuštanjem mišića dna zdjelice i povećanjem pritiska u trbuhu, tako da urin prolazi kroz mokraćnu cijev u velikoj mjeri kao što bi prirodno činio. Kod većine ljudi tijekom dana ne dolazi do pojave nevoljnog curenja urina, iako se noću povremeno može pojaviti.
Kod kontinentskog preusmjeravanja urina , spremnik je spojen sa stomom u trbušnom zidu. Nije potrebno više imati vrećicu za sakupljanje urina jer urin ostaje u rezervoaru sve dok ga osoba ne isprazni umetanjem katetera kroz stomu što se radi u redovnim intervalima tijekom dana. Najčešća metoda je stvaranje tzv. Indiana pouch-a od dijela debelog crijeva.
Rak koji se proširio izvan mjehura na limfne čvorove ili druge organe liječi se kemoterapijom. U liječenju se koristi nekoliko različitih kombinacija lijekova, osobito kada je širenje ograničeno na limfne čvorove. Cistektomija ili terapija zračenjem, uključujući zračenje vanjskim zrakama, može se ponuditi ljudima koji dobro reagiraju na kemoterapiju. Međutim, samo kod relativno malog broja ljudi dolazi do izlječenja. Kod ljudi koji se ne izliječe, daljnji postupak je usmjeren na olakšavanje boli i odluke o kraju života (vidi Simptomi tijekom smrtonosne bolesti).