Centralni dijabetes insipidus nastaje zbog nedostatka vazopresina, odnosno antidiuretskog hormona, što uzrokuje izlučivanje vrlo velikih količina izrazito razrijeđene mokraće.
-
Centralni dijabetes insipidus može biti posljedica tumora, ozljede ili operacije mozga, upalnih i infiltrativnih bolesti te nekih nasljednih poremećaja.
-
Glavni su simptomi izrazita žeđ i izlučivanje velikih količina mokraće.
-
Dijagnoza se temelji na krvnim pretragama i pretragama mokraće te, prema potrebi, nadziranoj pretrazi uskraćivanja vode ili drugim specijaliziranim pretragama.
-
Centralni dijabetes insipidus najčešće se liječi dezmopresinom.
(Vidi također Pregled hipofize.)
Vazopresin se stvara u hipotalamusu, području mozga neposredno iznad hipofize, a pohranjuje se i oslobađa iz stražnjeg režnja hipofize. Vazopresin pomaže regulirati količinu vode u tijelu tako što potiče bubrege na zadržavanje vode i smanjuje količinu izlučene mokraće.
Budući da diuretik povećava stvaranje mokraće, vazopresin se naziva i antidiuretskim hormonom jer djeluje suprotno, odnosno smanjuje izlučivanje vode mokraćom.
Uzroci
Centralni dijabetes insipidus nastaje zbog nedovoljne proizvodnje ili oslobađanja vazopresina. Nedostatak može biti:
-
nasljedan
-
uzrokovan drugim poremećajem ili oštećenjem hipotalamusa i hipofize
-
nepoznatog uzroka, odnosno idiopatski
Centralni dijabetes insipidus mogu uzrokovati:
-
operacija hipotalamusa ili hipofize
-
ozljeda glave, osobito prijelom baze lubanje
-
tumori hipotalamusa, hipofize ili okolnih struktura
-
sarkoidoza
-
tuberkuloza
-
Langerhansova stanična histiocitoza
-
encefalitis ili meningitis
-
poremećaj opskrbe krvlju hipotalamusa ili hipofize, primjerice zbog aneurizme, krvarenja ili začepljenja krvne žile
-
autoimuni i rijetki nasljedni poremećaji
Nefrogeni dijabetes insipidus druga je vrsta dijabetesa insipidusa. Pri njemu se vazopresin proizvodi i oslobađa, ali bubrezi na njega ne reagiraju odgovarajuće.
Simptomi
Simptomi mogu početi naglo ili postupno, u bilo kojoj životnoj dobi. Najčešći su:
Osoba može izlučivati nekoliko litara mokraće dnevno, a u teškim slučajevima i više od 10 do 15 litara. Kako bi nadoknadila gubitak, pije vrlo velike količine tekućine, često preferirajući hladnu vodu.
Ako je osjećaj žeđi očuvan i voda je dostupna, osoba obično uspijeva nadoknaditi gubitak. Međutim, ako ne može piti, primjerice zbog poremećaja svijesti, bolesti ili nedostupnosti vode, može se brzo razviti dehidracija, povišena koncentracija natrija u krvi, snižen krvni tlak, šok, neurološki poremećaji i koma.
Dijagnoza
-
Mjerenje količine i koncentracije mokraće
-
Mjerenje natrija i osmolalnosti krvi i mokraće
-
Prema potrebi nadzirana pretraga uskraćivanja vode i primjena dezmopresina
-
Magnetska rezonancija hipotalamusa i hipofize
Liječnici posumnjaju na dijabetes insipidus u osoba koje izlučuju vrlo velike količine razrijeđene mokraće. Najprije se provjerava glukoza u krvi i mokraći kako bi se isključila šećerna bolest, mnogo češći uzrok pojačanog mokrenja.
Mjere se količina mokraće tijekom 24 sata, njezina osmolalnost i specifična težina te koncentracija natrija i osmolalnost krvi. Pri centralnom dijabetesu insipidusu mokraća je neprimjereno razrijeđena u odnosu na osmolalnost krvi, a natrij u krvi može biti normalan ili povišen, ovisno o unosu vode.
Pretraga uskraćivanja vode provodi se samo pod strogim medicinskim nadzorom. Tijekom pretrage osoba ne pije, a redovito se mjere tjelesna masa, krvni tlak, puls, količina mokraće te osmolalnost krvi i mokraće. Pretraga se prekida ako se pojave znakovi dehidracije, značajan gubitak tjelesne mase, porast natrija ili drugi sigurnosni kriteriji.
Nakon toga daje se dezmopresin. Ako se mokraća nakon dezmopresina znatno koncentrira i smanji se njezina količina, nalaz govori u prilog centralnom dijabetesu insipidusu. Ako se mokraća ne koncentrira dovoljno, vjerojatniji je nefrogeni dijabetes insipidus.
U nekim centrima mjerenje kopeptina, stabilnog pokazatelja lučenja vazopresina, može pomoći razlikovati centralni dijabetes insipidus od nefrogenog oblika i primarne polidipsije.
Nakon potvrde dijagnoze obično se radi magnetska rezonancija hipotalamusa i hipofize kako bi se potražio tumor, upala, ozljeda ili drugi uzrok.
Liječenje
Dezmopresin je sintetski analog vazopresina s produljenim antidiuretskim djelovanjem. Može se primijeniti u obliku tablete, nazalnog spreja ili injekcije. Doza se prilagođava prema žeđi, količini mokraće, koncentraciji natrija i svakodnevnim potrebama osobe.
Osoba mora imati pristup vodi i naučiti prilagoditi unos tekućine. Prevelika doza dezmopresina uz prekomjeran unos vode može uzrokovati zadržavanje vode i hiponatrijemiju, koja može dovesti do glavobolje, mučnine, smetenosti, epileptičkih napadaja i kome.
U osoba koje ne mogu uzimati lijek na usta ili kroz nos, primjerice nakon operacije ili pri poremećaju svijesti, dezmopresin se može dati potkožno ili intravenski uz pomno praćenje ravnoteže vode i natrija.
Važno je liječiti i osnovni uzrok, primjerice tumor, upalu ili infekciju. Centralni dijabetes insipidus nakon operacije ili ozljede ponekad je prolazan, ali može biti i trajan.
Lijekovi poput klorpropamida, karbamazepina i tiazidskih diuretika danas se rijetko primjenjuju za centralni dijabetes insipidus jer su manje učinkoviti i imaju više nuspojava od dezmopresina.