Infektivni artritis umjetnih zglobova

Autor: Steven Schmitt, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Mia Prebeg, dr. med.

Umjetni zglobovi mogu biti inficirani bakterijama.

  • Bakterije mogu inficirati umjetni zglob tijekom ili nakon operacije, uzrokujući infekciju.

  • Simptomi mogu uključivati bol, oteklinu i ograničen opseg pokreta.

  • Dijagnoza se temelji na simptomima, pregledu i rezultatima kombinacije testova.

  • Ponekad se infekcije umjetnih zglobova mogu spriječiti uzimanjem antibiotika prije određenih postupaka.

  • Inficirane umjetne zglobove treba zamijeniti i pacijenti moraju uzimati antibiotike dugo vremena.

Uzroci

Često je u osobe s teškim poremećajima zglobova potrebna zamjena zgloba (artroplastika). Infekcije su češće u umjetnim zglobovima (protezama) nego u prirodnim zglobovima. Često se te infekcije javljaju kada bakterije uđu u

  • Zglob tijekom operacije

  • Ranu ubrzo nakon operacije

  • Krvotok nakon operacije

Bakterije mogu ući u krvotok putem infekcije kože, upale pluća, stomatološkog zahvata, postupka koji zahtijeva umetanje instrumenta u tijelo (nazvan invazivni postupak), infekcije katetera u krvotoku ili infekcije mokraćnog sustava.

Oko dvije trećine infekcija razvija se unutar 1 godine od operacije. Tijekom prvih nekoliko mjeseci nakon operacije, stafilokoki su najčešće odgovorne bakterije.

Simptomi

Simptomi inficiranog umjetnog zgloba mogu uključivati bol, oteklinu i ograničen opseg pokreta, a temperatura može biti normalna.

Neki ljudi mogu imati u anamnezi pad u tjednima prije početka simptoma infekcije.

Oko 20% ljudi imalo je nekakvu korekcijsku operaciju na umjetnom zglobu prije nego što su simptomi počeli.

Neki ljudi imaju uporne bolove u zglobu dok se odmaraju ili prilikom opterećenja zgloba, čak i nakon mnogo mjeseci od uspješnog oporavka od operacije.

Dijagnoza

  • Analiza i kultura zglobne tekućine

  • Rendgenski snimci, moguće i scintigrafija kosti ili scintigrafija obilježenim leukocitima

Liječnici dijagnozu inficiranog umjetnog zgloba temelje na simptomima, pregledu i rezultatima kombinacije testova.

Liječnici pregledavaju umjetni zglob kako bi vidjeli je li se razvio sinusni trakt. Sinusni trakt je abnormalni kanal od zgloba do kože koji se može razviti kada postoji infekcija.

Liječnici uzimaju uzorak zglobne tekućine iglom (zglobna aspiracija) i šalju je na ispitivanje u laboratorij kako bi se utvrdilo postoji li povećan broj bijelih krvnih stanica te se ispitala prisutnost bakterija i drugih organizama. U laboratoriju se patogene bakterije uzgajaju i identificiraju (što se naziva kultura).

Liječnici obično rade rendgenske snimke da bi vidjeli je li umjetni zglob postao labav ili dali se počela stvarati nova kost. Mogu se raditi i scintigrafija kosti (slike kosti napravljene nakon ubrizgavanja radioaktivnog tehnecija) ili scintigrafija obilježenim leukocitima (slike napravljene nakon ubrizgavanja radioaktivnih indij-označenih bijelih krvnih stanica u venu).

Ako drugi testovi ne isključe infekciju, liječnici uzimaju tkivo oko umjetnog zgloba tijekom kirurškog zahvata i šalju ga u laboratorij za kulturu i analizu.

Prevencija

  • Ponekad uzimanje antibiotika prije određenih postupaka

Osobe s umjetnim zglobovima trebaju razgovarati sa svojim stomatologom ili liječnikom o tome trebaju li preventivno uzimati antibiotik prije medicinskih zahvata (tzv. profilaksa). Postupci za koje se ponekad daju preventivni antibiotici su oni kod kojih se intervencija radi na zubima, probavnim organima i urinarnom traktu.

Ponekad liječnici provjeravaju prisutnost Staphylococcus aureus bakterije prije operacije zamjene zgloba umjetnim. Uzima se bris nosa te se uzorak ispituje na prisutnost bakterija. Ako se otkrije prisutnost ove bakterije, može se primijeniti antibiotska mast koja se primjenjuje unutar nosa kako bi se spriječile infekcije.

Liječenje

  • Zamjena umjetnog zgloba

  • Dugotrajna antibiotska terapija

Potpuno liječenje inficiranog umjetnog zgloba traje dugo.

Obično se uklanja cjelokupni ili dio zaraženog umjetnog zgloba (revizijska artroplastika), a također se uklanjaju i cement, kolekcije gnoja (apscesi) i inficirano tkivo oko njega. Zatim se odmah implantira novi umjetni zglob ili se umetne spacer ispunjen antibiotskim sadržajem, a novi umjetni zglob implantira 2 do 4 mjeseca kasnije uz cement impregniran antibiotikom. Osobama koje podliježu bilo kojoj od opcija potrebna je dugotrajna antibiotska terapija. Bilo da se zamijeni odmah ili nakon višemjesečne odgode, često (iako u manje od polovice slučajeva) se javlja infekcija novog umjetnog zgloba.

Ako ljudi ne podnose operaciju, liječnici mogu pokušati samo sa dugotrajnom antibiotskom terapijom.

Ponekad se zglob ili njegovi dijelovi uklone jer ljudi imaju nekontroliranu infekciju ili su izgubili previše kosti. Nakon ovog postupka liječnici mogu ili ne moraju spojiti kosti koje tvore zglob.

Rijetko, ako se infekcija ne može kontrolirati na bilo koji drugi način, potrebno je kirurški ukloniti inficirani dio ekstremiteta (amputacija).