Urednik sekcije: Alen Babacanli, dr. med.
Prijevod: Ana Siluković, dr. med.
Povijest bolesti
Liječnik pribavlja povijest bolesti putem razgovora s pacijentom. Intervju uključuje pitanja o simptomima koje pacijent ima, prijašnjim bolestima, lijekovima (izdanima na recept, bezreceptnim lijekovima te podatak o konzumaciji alkohola i pušenju), alergijama i obiteljskoj anamnezi Kod pacijenata kod kojih se sumnja na bolest bubrega i mokraćnog sustava potrebno je ispitati podatke o:
-
količini, učestalosti i vremenu kada pacijent mokri
-
dolazi li prilikom mokrenja do boli, pečenja ili pojave krvi u mokraći
-
pojavljuje li se nevoljno oticanje mokraće (urinarna inkontinencija)
-
postoje li poteškoće prilikom započinjanja mokrenja
-
ima li pacijent osjećaj nepotpunog pražnjenja mokrenja
-
jesu li ranije imali infekcije mokraćnog sustava, ranije intervencije na mokraćnom sustacu ili operacije
-
osjećaju li bol u boku, kuku, donjem dijelu leđa, trbuhu ili u području genitalija (poput slabina ili labija)
-
podatke o prehrani i vremenu i tipu prehrane te unosa tekućine (ponekad)
Liječnik bi se mogao raspitivati o prehrani jer pojedina hrana i lijekovi mogu promijeniti boju mokraće Kod osobe koja se često mora buditi tijekom noći kako bi mokrila potrebno je ispitati podatke o količini, tipu i vremenu uzimanja tekućine.
Fizikalni pregled
Liječnik će nakon toga pregledati pacijenta. Pokušat će palpirati bubrege. Kod zdravih osoba i djece bubrezi se neće moći palpirati, osim kod vrlo mršavih osoba. Kod novoređenčadi bubrezi su palpabilni. Liječnik će tijekom pregleda napraviti sukusiju, odnosno udariti pacijenta u područje donjeg dijela leđa (boka) Ukoliko se prilikom sukusije pojavi bol to ukazuje na mogući problem s radom bubrega (poput otoka ili infekcije). Ukoliko osoba osjeća poteškoće prilikom mokrenja ili pritisak u donjem dijelu trbuha, liječnik će postaviti svoj prst na to područje te izvršiti perkusiju. Ukoliko dođe do pojave tupog zvuka prilikom izvođenja perkusije, to je znak da je došlo do oticanja (proširenja) mokraćnog mjehura.
Kod muškaraca liječnik će pregledati slabine, uključujući testise, kako bi provjerio je li došlo do otoka, osjetljivosti ili promjene položaja testisa. Nakon toga će liječnik provesti pregled rektuma kako bi utvrdio je li došlo do otoka prostate. Povećanje prostate može dovesti do smetnji mokrenja.
Kod žena liječnici će ponekad obaviti pregled zdjelice kako bi utvrdili je li došlo do upale ili iritacije zida rodnice ili spolnih organa što može imitirati simptome poremećaja mokraćnog sustava.
Također liječnici će pregledati kožu pacijenta kako bi uočili promjene na koži koji se pojavljuju u bubrežnim bolestima. Također će stetoskopom poslušati srce i pluća kako bi otkrili eventualne srčane i plućne fenomene koji mogu upućivati na bubrežne bolesti. Ukoliko liječnici posumnjaju da se radi o kroničnoj bolesti bubrega, također će provjeriti je li osoba pospana ili zbunjenja.
Testiranje
Liječnici će dalje ordinirati pretrage kako bi dijagnosticirali poremećaje bubrežnog ili mokraćnog ssustava.
Često će nakon što završe fizikalni pregled ispitati uzorak urina. Ukoliko liječnici sumnjaju da se radi o infekciji, također će zatražiti mikrobiološku analizu mokraće. Obično će nakon toga biti potrebno učiniti slikovne metode ukoliko se posumnja na blokadu (opstrukciju) ili abnormalnosti unutarnjih organa mokraćnog sustava. Kako bi utvrdili sposobnost filtriranja štetnih tvari putem bubrega liječnici često rade laboratorijsku obradu krvi i mokraće (testove funkcije bubrega). Ponekad je potrebno učiniti i pregled mjehura (cistoskopiju) ili uzeti uzorak urina ili tkiva burega ili prostate radi analize stanica (biopsiju).