Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med.
Prijevod: Andrija Agejev, dr. med.
Monoklonska gamopatija nepoznatog značaja je nakupljanje monoklonskih antitijela proizvedenih abnormalnim, ali nekanceroznim plazma stanicama.
Plazma stanice razvijaju se iz B stanica (limfocita B), vrste bijelih krvnih stanica koje proizvode antitijela (imunoglobline). Ovi proteini pomažu tijelu u borbi protiv infekcija. Ako se pojedina plazma stanica prekomjerno umoži posljedično nastala grupa genetski identičnih stanica (nazvanih klonovima) stvara velike količine jedinstvenog tipa antitijela. Budući da ovo antitijelo stvara jedan klon, ono se naziva i monoklonskim antitijelom i poznato je i kao M-protein. Osobe s velikom količinom M proteina često imaju nisku razinu ostalih antitijela što ih čini osjetljivijim na infekcije. Imunoglobulini se ponekad nazivaju i gama globulini, pa se poremećaj može nazvati gamapatijom. (Vidi također Pregled poremećaja plazma stanica.)
Općenito se monoklonalna gamapatija neodređenog značaja (MGUS) pojavljuje u više od 5% ljudi starijih od 70 godina, ali ne uzrokuje značajne zdravstvene probleme osim ako ne napreduje u mijelom ili drugi ozbiljni poremećaj B-stanica povezan s MGUS.
Ovaj poremećaj obično ne uzrokuje simptome, stoga se gotovo uvijek slučajno otkriva kada se laboratorijske pretrage rade u druge svrhe, kao što je mjerenje proteina u krvi. Međutim, monoklonsko antitijelo se može vezati za živce i dovesti do utrnulosti, trnaca i slabosti. Osobe s ovim poremećajem imaju veću vjerojatnost da izgube gustoću kostiju i zadobe koštane prijelome.
Razine M-proteina kod ljudi s MGUS-om često ostaju stabilne godinama - 25 godina kod nekih ljudi - i ne zahtijevaju liječenje. Međutim, ako evaluacija pokazuje dokaz značajnog gubitka gustoće kostiju (osteopenija ili osteoporoza), liječnici mogu preporučiti liječenje bisfosfonatima.
Iz nepoznatih razloga, u otprilike četvrtine ljudi s ovim poremećajem dolazi do razvoja bolesti u rak, kao što je multipli mijelom, makroglobulinemija, ili limfom B-stanica, često nakon mnogo godina. Ta se progresija ne može spriječiti. Oko dvaput godišnje, ljudi s monoklonalnom gamapatijom neodređenog značaja obično se prate fizikalnim pregledom i krvnim testovima, a ponekad i urinarnim testovima kako bi se utvrdilo dolazi li do progresije u rak. Ako se rano otkrije progresija, simptomi i komplikacije raka mogu se spriječiti ili liječiti prije.