Visok krvni tlak (hipertenzija) u trudnoći se klasificira na sljedeći način:
-
Kronična hipertenzija: Krvni je tlak bio visok prije trudnoće.
-
Gestacijska hipertenzija: Krvni tlak je prvi put postao visok nakon 20. tjedna trudnoće (obično nakon 37. tjedna). Ovaj tip hipertenzije obično nestaje unutar 6 tjedana nakon poroda.
Preeklampsija je drugi tip visokog krvnog tlaka koji se razvija tijekom trudnoće. Praćena je proteinima u urinu. Preeclampsia se dijagnosticira i liječi drugačije od drugih vrsta visokog krvnog tlaka.
Kod žena koje imaju kroničnu hipertenziju je veća vjerojatnost da će imati ozbiljne probleme tijekom trudnoće. Međutim, sljedeći problemi se češće javljaju neovisno je li prisutna kronična ili gestacijska hipertenzija:
HELLP sindrom se sastoji od hemolize (raspada crvenih krvnih stanica), povišenih razinajetrenih enzima (što ukazuje na oštećenje jetre) i pad razine trombocita, smanjujući sposobnost zgrušavanja krvi što povećava rizik od krvarenja tijekom i nakon porođaja.
Tijekom trudnoće, žene s povišenim krvnim tlakom se pomno prate kako bi bili sigurni da je krvni tlak dobro kontroliran, da bubrezi normalno funkcioniraju, a fetus normalno raste. Međutim, prerano odvajanje posteljice ne može se spriječiti ili predvidjeti. Često se beba mora ranije poroditi kako bi se spriječila mrtvorođenost ili komplikacije uslijed jako visokog krvnog tlaka (kao što je moždani) kod žene.
Dijagnoza
Krvni tlak mjeri se rutinski na prenatalnim pregledima.
Ako se jaka hipertenzija prvi put pojavi kod trudnica, liječnici rade testove kako bi isključili druge uzroke hipertenzije.
Liječenje
-
Za blagi do umjereno visoki krvni tlak, smanjena aktivnost i, ako je potrebno, antihipertenzivni lijekovi
-
Za iznimno povišen krvni tlak, antihipertenzivni lijekovi
-
Izbjegavanje određenih antihipertenzivnih lijekova
Lijekovi se mogu ili ne moraju koristiti, ovisno o tome koliko je visoki krvni tlak i koliko dobro funkcioniraju bubrezi. Primjena i izbor lijekova za liječenje kronične i gestacijske hipertenzije su slični. Međutim, gestacijska hipertenzija se često javlja kasno u trudnoći i ne zahtijeva liječenje lijekovima.
Za blagi do umjereno visoki krvni tlak (140/90 do 159/109 milimetara žive [mmHg]), liječenje ovisi o mnogim čimbenicima. Liječnici mogu preporučiti smanjenje tjelesne aktivnosti kako bi se eventualno smanjio krvni tlak. Ako smanjena aktivnost ne snižava krvni tlak, mnogi stručnjaci preporučuju liječenje antihipertenzivnim lijekovima. Ne zna se jesu li prednosti ovih lijekova veće od rizika. Međutim, ako bubrezi ne funkcioniraju normalno, lijekovi su potrebni. Ako se visoki krvni tlak ne kontrolira dobro, bubrezi se mogu dalje oštetiti.
Za ozbiljno visok krvni tlak (160/110 mm Hg ili više) preporučuje se liječenje s antihipertenzivnim lijekovima (vidi tablicu Antihipertenzivni lijekovi). Liječenje može smanjiti rizik od moždanog udara i drugih komplikacija visokog krvnog tlaka.
Za vrlo visok krvni tlak (180/110 mm Hg ili više), žene se odmah evaluiraju jer je rizik od komplikacija za ženu i/ili fetus visok. Ako žene žele nastaviti trudnoću unatoč riziku, često zahtijevaju nekoliko antihipertenzivnih lijekova. Pred kraj trudnoće se mogu hospitalizirati. Ako se njihovo stanje pogorša, liječnici mogu preporučiti prekid trudnoće.
Žene se uči da provjeravaju krvni tlak kod kuće. Liječnici povremeno provode testove kako bi utvrdili koliko dobro funkcioniraju bubrezi i jetra i rade ultrazvuk kako bi utvrdili koliko dobro fetus raste.
Ako trudnice imaju umjereno visok do jako visok krvni tlak, beba se obično porađa između 37 i 39 tjedna. Porađa se ranije ako fetus usporeno raste, fetus ima problema ili žena ima tešku preeklampsiju.
Antihipertenzivni lijekovi
Večina antihipertenzivnih lijekova za liječenje visokog krvnog tlaka se može sigurno upotrebljavati u trudnoći. Uključuju:
Međutim, terapija inhibitorima angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) se prekida tijekom trudnoće, osobito tijekom posljednja dva tromjesečja. Ovi lijekovi mogu uzrokovati urođene mane mokraćnog sustava kod fetusa. Rezultat toga može biti smrt djeteta nedugo nakon poroda.
Blokatori receptora angiotenzina II se prekidaju zato što povećavaju rizik od problema s bubrezima, plućina i kosturom te smrti fetusa.
Antagonisti aldosterona (spironolakton i eplerenon) također se prekidaju jer mogu uzrokovati da muški fetus razvije ženske karakteristike.
Jeste li znali...Neki lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka i poremećaja srca - ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, antagonisti aldosterona i često tiazidni diuretici - obično se prekidaju tijekom trudnoće.
|
Tiazidni diuretici se obično prekidaju jer mogu uzrokovati nisku razinu kalija kod fetusu. Međutim, ako su drugi lijekovi nedjelotvorni ili imaju nepodnošljive nuspojave, žene s kroničnom hipertenzijom mogu dobiti tiazidne diuretike (kao što je hidroklorotiazid) tijekom trudnoće.