Upala pluća je infekcija malih zračnih vrećica pluća (alveola) i tkiva oko njih.
-
Ova infekcija može biti uzrokovana bakterijama, virusima ili gljivicama.
-
Novorođenčad ima različite simptome ovisno o tome kada je zaražena.
-
Dijagnoza se temelji na rendgenskom snimanju prsnog koša i krvnim pretragama.
-
Antibiotici se daju za liječenje infekcije.
(Vidi također Pregled infekcija u novorođenčadi i Pregled upale pluća u odraslih.)
Pneumonija je najčešća ozbiljna bakterijska infekcija u novorođenčadi nakon sepse. Upala pluća koja započinje u roku od nekoliko sati nakon rođenja naziva se rana upala pluća. Upala pluća koja počinje nakon 7 dana naziva se kasna upala pluća. Kasna upala pluća najčešće se javlja u novorođenčadi koja borave u jedinicama za intenzivnu njegu novorođenčadi (NICU) kojima je potreban endotrahealni tubus (endotrahealna intubacija - vidi Mehanička ventilacija) za probleme s plućima. Dugotrajna endotrahealna intubacija povećava rizik od razvoja upale pluća.
Upala pluća može biti uzrokovana raznim organizmima, kao što su bakterije, virusi ili gljivice koji ulaze u pluća. Novorođenčad se zarazi nakon prolaska kroz majčin porodni kanal ili nakon što dođe u kontakt s organizmima u NICU-u ili dječjoj sobi.
Simptomi
Simptomi bakterijske pneumonije variraju ovisno o tome kada je dijete zaraženo.
Novorođenčad s ranom pojavom upale pluća ima slične simptome kao što su simptomi sepse kod novorođenčadi.
Novorođenčad s kasnom pojavom upale pluća razvija nerazjašnjene poremećaje disanja i nekada treba dodatni kisik ili čak potporu disanja. Količina sputuma (debela ili obojena sluz) se povećava i mijenja (primjerice postaje gušća i smeđa). Dojenčad može biti vrlo bolesna i imati nestabilnu temperaturu i abnormalnosti krvne slike.
Dijagnoza
Da bi dijagnosticirali upalu pluća, liječnici ordiniraju rendgenski snimak prsnog koša. Učine se krvne pretrage kako bi se pronašle bakterije u krvi. Budući da dojenčad s upalom pluća može imati nisku razinu kisika u krvi, liječnici mjere razinu kisika u krvi postavljanjem senzora na prst ili ušnu školjku. Ova se metoda naziva pulsna oksimetrija. Liječnici također mogu uzeti uzorak iskašljaja i testirati ga na bakterije.
Budući da se bakterijska upala pluća može proširiti, liječnici mogu testirati novorođenčad i za sepsu, što uključuje i lumbalnu punkciju (vidi dijagnoza sepse).
Prevencija
Kasna upala pluća često se može spriječiti ograničavanjem vremena u kojem novorođenčad ima plasiran endotrahealni tubus. Pranje ruku, nošenje rukavica i dekontaminacija površina također mogu pomoći u sprečavanju kasne upale pluća.
Liječenje
Za liječenje upale pluća kod novorođenčadi liječnici daju intravenske antibiotike. Jednom kada identificiraju određeni organizam, mogu prilagoditi vrstu antibiotika.
Osim antibiotske terapije, može biti potrebno i drugo liječenje, kao što je uporaba stroja koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća (respirator), intravenske tekućine, transfuzije krvi i plazme te lijekovi koji održavaju krvni tlak i podupiru cirkulaciju.