Fibrilacija i undulacija su posljedica vrlo brzih električnih impulsa koji nastaju u pretklijetkama i uzrokuju izuzetno brze kontrakcije pretklijetki dok se samo dio nastalih električnih impulsa provede do klijetki koje se zbog toga kontrahiraju ubrzano, ali manje učinkovito nego što je to normalno.
-
Ti poremećaji su često posljedica stanja koje uzrokuju povećanje atrija.
-
Simptomi ovise o brzini kontrakcije klijetki i mogu uključivati palpitacije, slabost, vrtoglavicu ili ošamućenost, nedostatak daha i bol u prsima.
-
Elektrokardiografija (EKG) potvrđuje dijagnozu.
-
Liječenje uključuje lijekove za usporavanje ventrikularne frekvencije, a ponekad i lijekove ili isporuku električnih šokova (kardioverzija) za vraćanje normalnog srčanog ritma.
(Vidi također Pregled aritmija.)
Fibrilacija i undulacija atrija češće su kod starijih ljudi i ljudi sa bolešću srca. Fibrilacija atrija je mnogo češća od undulacije atrija. Mnogi ljudi s undulacijom atrija također imogu imati epizode fibrilacije atrija. Fibrilacija i undulacija atrija se mogu javljati povremeno ili mogu biti trajne.
Fibrilacija atrija
Za vrijeme fibrilacije atrija, električni impulsi proizlaze iz mnogo različitih dijelova pretklijetke umjesto iz samo jednog područja (sinoatrijski čvor—vidi dio Praćenje električnog puta srca). Sveukupna električna aktivnost je kaotična a ne organizirana te se zbog toga pretklijetke ne kontrahiraju već trepere. Budući da se pretklijetke ne kontrahiraju normalno, one ne pomažu istiskivanju krvi u klijetke. Posljedica toga je da se maksimalna količina krvi koju srce istiskuje u krvotok smanjuje se za oko 10%. Ovaj neznatno mali učinak na srčani udarni volumen obično ne stvara problem, osim u osoba sa podležećom bolesti srca i to osobito pri naporu.
Samo dio nastalih kaotičnih električnih impulsa se provede kroz atrioventrikularni čvor do klijetki. Posljedično, klijetke se kontrahiraju nepravilno. Za većinu ljudi koji ne liječe fibrilaciju atrija, impulsi se provode u klijetke brzinom većom od normalne (često oko 140 do 160 puta u minuti, u usporedbi s normalnom brzinom otkucaja srca od oko 60 do 100 puta u minuti). Tijekom vježbanja javljaju se čak i veće brzine otkucaja.
Undulacija atrija
Za vrijeme undulacije atrija za razliku od fibrilacije atrija, električna aktivnost u pretklijetkama je usklađena. Dakle, pretklijetke se kontrahiraju, ali vrlo brzo (od oko 250 do 350 puta u minuti). Ta je brzina prebrza da bi se svaki impuls mogao provesti kroz atrioventrikularni čvor do klijetki. Za većinu ljudi koji se ne liječe, svaki drugi impuls iz pretklijetke se provede do klijetke što rezultira ventrikularnom brzinom od oko 150 otkucaja u minuti.
EKG: Tumačenje valova Elektrokardiogram (EKG) predstavlja kretanje električne struje kroz srce za vrijeme srčanog ciklusa. Podijeljeno je na dijelove koji su označeni abecednim oznakama. Svaki otkucaj srca započinje impulsom iz srčanog elektrostimulatora (sinusni ili sinoatrijski čvor). Ovaj impuls aktivira gornje komore srca (pretklijetke). P val predstavlja aktivaciju pretklijetki. Zatim električna struja prolazi u donje komore srca (klijetke). QRS kompleks predstavlja aktivaciju klijetki. U klijetkama zatim mora doći do promjene električnog potencijala kako bi se pripremili za sljedeći otkucaj srca. Ta se aktivnost naziva valom oporavka, kojeg predstavlja T-val. Mnoge abnormalnosti često se mogu vidjeti na EKG-u. One uključuju prethodni srčani udar (infarkt miokarda), abnormalni srčani ritam (aritmija), neadekvatnu opskrbu srca krvlju i kisikom (ishemija) i prekomjerno zadebljanje (hipertrofija) mišićnih zidova srca. Određene abnormalnosti koje se također vide na EKG-u mogu ukazivati na proširenja (aneurizme) koje nastaju na oslabljenim dijelovima srčanog zida. Aneurizme mogu biti posljedica srčanog udara. Kod pojave aritmije (prebrz, prespor ili nepravilan ritam), EKG također može ukazati na područje gdje ona započinje. Takve informacije pomažu liječnicima da utvrde uzrok. |
Undulacija atrijaUndulacija atrija je pravilan ritam s karakterističnim "undulatornim" valovima u obliku zubaca pile.  |
Uzroci
Fibrilacija ili undulacija atrija mogu se pojaviti čak i u zdravom srcu, bez podložećeg poremećaja. Mnogo češće su ove aritmije uzrokovane stanjima kao što su
Bolesti srčanih zalistaka i povišen krvni tlak koji uzrokuju uvećanje pretklijetke, što povećava vjerojatnost nastanka fibrilacije ili undulacije atrija.
Komplikacije
Glavne komplikacije uključuju sljedeće:
U atrijskoj fibrilaciji ili undulaciji, pretklijetke se ne isprazne potpuno u klijetke sa svakim otkucajem. S vremenom, dio krvi koji zaostaje u pretklijetki se može zgrušati. Dijelovi ugruška mogu se odlomiti, često ubrzo nakon konverzije fibrilacije u normalan ritam - spontano ili u toku liječenja. Dijelovi ugruška mogu prijeći u lijevu klijetku, putovati dalje kroz krvotok (postajući embolusi) i začepiti manju arteriju. Ako ugrušak blokira arteriju u mozgu, dovodi do nastanka moždanog udara. Rijetko moždani udar bude prvi znak atrijske fibrilacije ili undulacije.
Kada atrijska fibrilacija ili undulacija budu izrazito brze, klijetke nemaju dovoljno vremena da se potpuno napune krvlju. Budući da se ne napune poptuno, smanjuje se količina krvi koju srce istiskuje u krvotok (minutni volumen) što može uzrokovati pad krvnog tlaka i zatajenje srca.
Simptomi
Simptomi fibrilacije ili undulacije atrija uvelike ovise o ventrikularnoj frekvenciji. Kod normalne ili umjereno brze ventrikularne frekvencije (manje od 120 otkucaja u minuti), ljudi obično nemaju simptome. Više frekvencije uzrokuju neugodne palpitacije ili bol i nelagodu u prsima.
U osobe sa fibrilacijom atrija, puls je uvijek nepravilan i najčešće brz. U osoba s undulacijom atrija puls je obično brz te može biti pravilan ili nepravilan.
Smanjena sposobnost rada srca može uzrokovati opću slabost, nesvjesticu i nedostatak daha. Kod vrlo brzih ventrikularnih frekvencija, neki ljudi, osobito starije osobe i oni sa srčanim bolestima mogu razviti zatajenje srca ili bol u prsima. Vrlo rijetko takve osobe mogu razviti šok (vrlo nizak krvni tlak).
Dijagnoza
Simptomi ukazuju na dijagnozu fibrilacije ili undulacije atrija, a elektrokardiogram (EKG) to potvrđuje.
Radi se ultrazvuk srca (ehokardiografija) kojim se mogu prikazati srčani zalisci te potražiti ugrušci u pretklijetkama.
Također, rade se različiti krvni testovi kojima se može utvrditi funkcija štitne žlijezde.
Liječenje
Liječenje fibrilacije ili undulacije atrija uključuje kontrolu brzine ventrikularne frekvencije, konverziju u normalan ritam te liječenje podležeće bolesti srca koja uzrokuje aritmiju. Obično se daju lijekovi koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka i embolusa (antikoagulansi ili aspirin).
Liječenje osnovne bolesti je važno, ali ne rješava uvijek u potpunosti atrijske aritmije. Međutim, liječenje hipertireoze te operativno liječenje bolesti srčanih zalistaka ili prirođenog srčanog defekta mogu pomoći.
Usporavanje frekvencije srca
Obično, prvi korak u liječenju atrijske fibrilacije ili undulacije je usporavanje ventrikularne frekvencije, tako da srce može istiskivati krv u krvotok učinkovitije. Obično, lijekovi mogu usporiti kontrakcije klijetki. Često se kao lijekovi prvog izbora koriste blokatori kalcijskih kanala kao što su verapamil i diltiazem, koji mogu usporiti provođenje impulsa do klijetki (vidi tablicu Neki od lijekova koji se koriste u liječenju aritmija). Mogu se koristiti i beta-blokatori, kao što su propranolol ili atenolol. Kod osoba sa zatajenjem srca, može se koristiti digoksin.
Vraćanje normalnog srčanog ritma
Moguća je spontana (sama od sebe) konverzija (kardioverzija) fibrilacije ili undulacije atrija u normalni ritam, ipak najčešće se to mora učiniti uz pomoć lijekova (medikamentna konverzija) ili primjenom elektrošoka (elektrokonverzija). Tu ubrajamo ljude kod kojih fibrilacija ili undulacija atrija uzrokuju zatajenje srca ili druge simptome smanjenog udarnog volumena.
Prije vraćanja u normalni ritam, a s obzirom na rizik od mogućeg nastanka moždanog udara, moraju se poduzeti mjere prevencije nastanka ugruška.
Ako je atrijska fibrilacija ili undulacija prisutno dulje od 48 sati, uvodi se antikoagulantna terapija (npr. varfarin) 3-4 tjedna prije pokušaja konverzije. Alternativno se može dati kratkodjelujući antikoagulans, kao što je heparin te učiniti ultrazvuk srca. Ako se ultrazvukom isključi postojanje ugruška u srcu. može se odmah učiniti kardioverzija. Ako aritmija traje kraće od 48 sati nije potrebno dati antikoagulans prije kardioverzije. Međutim, većini ljudi je potrebno nastaviti antikoagulantnu terapiju kroz najmanje 4 tjedna nakon kardioverzije.
Metode kardioverzije uključuju
Elektrokardioverzija je najučinkovitiji pristup. Elektrošok je sinkroniziran na način da se isporuči isključivo u određenoj fazi srčanog ciklusa (sinkronizirana kardioverzija) tako da ne uzrokuje ventrikulsku fibrilaciju. Elektrokardioverzija je učinkovita kod 75 do 90% ljudi.
Određene vrste antiaritmijskih lijekova (najčešće amiodaron, flekainid, prokainamid, propafenon ili sotalol—vidi tablicu (Neki od lijekova koji se koriste u liječenju aritmije) se koriste za konverziju (medikamentozna konverzija). Međutim, ovi lijekovi su djelotvorni samo u 50 do 60% ljudi i često uzrokuju nuspojave.
Što je duže aritmija prisutna (osobito nakon više od 6 mjeseci), što je veća pretklijetka te što je teža podležeća bolest srca to je manja uspješnost konverzije u normalan ritam. Nakon uspješne kardioverzije, stopa ponovnog recidiva aritmie je visoka, čak i ako ljudi uzimaju antiaritmike (obično jedan od lijekova koji se koristi za kardioverziju).
Ablacijske procedure
U rijetkim slučajevima kada su sve metode liječenja atrijske fibrilacije neučinkovite, atrioventrikularni čvor se može uništiti postupkom kateterske ablacije. Obično se koriste kateteri koji se umeću u srce a koji na svom vršku generiraju vrlo visoke ili vrlo niske temperature te na taj način uništavaju tkivo. Ovaj postupak potpuno prekida provođenje iz pretklijetki u klijetke i usporava ventrikulsku frekvenciju. Međutim, nakon toga je potrebno ugraditi umjetni eletrkostimulator za daljnju stimulaciju rada klijetki.
Druga metoda ablacije je izolacija plućnih vena kojom se uništava tkivo pretklijetki u blizini plućnih vena. Izolacija plućnih vena štedi atrioventrikularni čvor, ali je uspješnost procedure niža (60 do 80%) uz značajan rizik od ozbiljnih komplikacija (1 do 5%). Prema tome, ovaj je postupak često rezerviran za osobe kod kojih je veća vjerojatnost povoljnog odgovora - mladi ljudi sa fibrilacijom atrija refrakternom na antiaritmike i bez drugih podležećih srčanih bolesti.
Za osobe sa undulacijom atrija, ablacija se može koristiti za prekid kruženja impulsa u pretklijetki i trajnu uspostavu normalnog ritma. Ovaj je postupak uspješan u oko 90% ljudi.
Sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka
Mjere za sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka (i time sprečavanje nastanka moždanog udara) su neophodne kod kardioverzije u normalan ritam. Kod većine ljudi se antikoagulantna terapija nastavlja dugotrajno (često i doživotno). Obično se uvode antikoagulansi kao što su varfarin, dabigatran ili inhibitori faktora zgrušavanja Xa (rivaroksaban, apiksaban ili edoksaban). Osobama koje ne mogu uzimati antikoagulantnu terapiju može se dati aspirin, ali aspirin nije jednako učinkovit kao varfarin.
Zdravim osobama koje su imale samo jednu epizodu atrijske fibrilacije a koja se konvertirala u normalan ritam (spontano ili uz neku od metoda liječenja) potrebno je nastaviti antikoagulantnu terapiju samo kroz 4 tjedna. Osobe koje su imale nekoliko epizoda atrijske fibrilacije ili undulacije ili kod kojih zaostaje aritmija unatoč liječenju moraju nastaviti uzimati antikoagulantnu terapiju.
Trajna (doživotna) antikoagulantna terapija je indicirana kod osoba sa jednim ili više faktora rizika za razvoj moždanog udara. Ti faktori rizika uključuju
Nekim osobama koje nemaju niti jedan faktor rizika ne uvodi se nikakva terapija, dok se nekima može dati aspirin u sklopu prevencije.
Čak i nakon kardioverzije u normalan ritam, obično se nastavlja antikoagulantna terapija, često i doživotno. Razlog tome su učestali recidivi aritmije koje osoba često niti ne osjeti. U takvim situacijama međutim često mogu nastati ugrušci.
Više informacija