Erlihioza i Anaplazmoza

Autor: William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Karlo Jeličić, dr. med.

Erlihioza i anaplazmoza su krpeljne infekcije koje uzrokuju groznicu, zimicu, bolove u mišićima, glavobolju i opći osjećaj bolesti (slabost).

  • Simptomi erlihioze i anaplazmoze su slični, ali je manje vjerojatno da će anaplazmoza uzrokovati osip.

  • Tehnika lančane reakcije polimeraze (PCR), napravljena iz uzorka krvi, omogućuje liječnicima da brzo otkriju bakterije.

  • Izbjegavanje ugriza krpelja najbolji je način da se spriječi infekcija.

  • Erlihioza i anaplazmoza tretiraju se antibiotikom.

Ehrlichia i Anaplasma bakterije, kao rikecije, mogu živjeti samo unutar stanica životinje ili osobe. Međutim, za razliku od rikecija, ove bakterije nastanjuju bijele krvne stanice (Ehrlichia u monocitima i Anaplasma u granulocitima).

Erlihioza je najčešća u jugoistočnom i južnom središnjem SAD-u. Anaplazmoza se javlja na sjeveroistoku, srednje-atlantskim državama, gornjem srednjem zapadu i zapadnoj obali Sjedinjenih Država. Anaplasmoza se također javlja u Europi. Infekcija se širi na ljude kroz ugrize krpelja. Stoga se ove infekcije najvjerojatnije razvijaju između proljeća i kasne jeseni, kada su krpelji najaktivniji.

Ove se infekcije prenose različitim krpeljima:

  • Erlihioza: krpelj usamljene zvijezde (Amblyomma americanum)

  • Anaplazmoza: jelenski krpelj (Ixodes vrsta)

Lajmska bolest i babezioza također se prenose Ixodes (tvrda tijela) krpeljima te su prisutni u istim područjima. Prema tome, ljudi mogu dobiti više od jedne infekcije ako ih ugrize krpelja zaražena s više od jednog organizma.

Zbog toga što Ehrlichia i Anaplasma bakterije inficiraju bijele krvne stanice, koje cirkuliraju u krvotoku, te se bakterije mogu prenositi transfuzijom krvi ili transplantacijom organa. Nekoliko je ljudi razvilo anaplazmozu nakon transfuzije krvi od osobe koja je nedavno bila zaražena ili inficirana, ali bez simptoma.

Simptomi

Simptomi erlihioze i anaplazmoze su slični. Simptomi obično počinju oko 12 dana nakon ugriza krpelja. Simptomi počinju iznenada. Uključuju groznicu, zimicu, bol u mišićima, slabost, mučninu i / ili povraćanje, kašalj, glavobolju i malaksalost.

Osip se može razviti na prsima, rukama i nogama kod nekih ljudi s erlihiozom, ali je rijedak u osoba s anaplazmozom. Neki ljudi nemaju simptome.

Erlihioza i anaplazmoza mogu uzrokovati rasprostranjeno zgrušavanje krvi (diseminirana intravaskularna koagulacija), teški poremećaj funkcije (zatajenje) nekoliko organa, epileptičke napadaje i komu.

Simptomi obiju infekcija su teži kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom (zbog poremećaja kao što je infekcija HIV-om ili liječenja lijekovima kao što su kortikosteroidi). Smrt je rijetka, ali je veća vjerojatnost da se dogodi kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom ili koje se ne liječe dovoljno brzo.

Dijagnoza

  • Krvni testovi

Liječnici obavljaju krvne pretrage, koje mogu otkriti nizak broj bijelih krvnih stanica, nizak broj trombocita (trombocitopenija), visoku razinu enzima jetre i abnormalno zgrušavanje krvi. No ti se nalazi javljaju u mnogim drugim poremećajima te nisu specifični.

Može se provesti tehnika lančane reakcije polimeraze (PCR). Koristi se uzorak krvi. PCR tehnika povećava količinu bakterijske DNA i na taj način omogućuje liječnicima da brže identificiraju bakterije.

Testovi krvi za provjeru protutijela na ove bakterije mogu biti korisni, ali ti testovi obično ne mogu otkriti protutijela do nekoliko tjedana nakon početka bolesti.

Prevencija

Kako bi se spriječili ovi poremećaji, ljudi bi trebali poduzeti mjere za sprečavanje ugriza krpelja.

Sprječavanje ugriza

Spriječavanje pristupa krpelju do kože uključuje

  • Ostajanje na stazama i putevima

  • Guranje hlača u čizme ili čarape

  • Nošenje majica s dugim rukavima

  • Nanošenje repelenata s dietil-toluamidom (DEET) na površine kože

DEET treba koristiti oprezno kod vrlo male djece jer su prijavljene toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelja. Često traganje za krpeljima, osobito u dlakavim područjima i na djeci, ključna su u područjima gdje su uobičajene infekcije koje prenose krpelji.

Napuhnute krpelje treba ukloniti oprezno i ne smrviti između prstiju, jer drobljenje krpelja može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne smije se hvatati ili stiskati. Postupno povlačenje glave s malim kliještima izbacuje krpelja. Mjesto vezivanja treba brisati alkoholom. Vazelin, upaljene šibice i druge nadražujuće tvari nisu učinkoviti načini za uklanjanje krpelja i ne smiju se koristiti.

Nema praktičnih sredstava za uklanjanje krpelja iz većih područja. Međutim, broj krpelja može se smanjiti čineći okoliš manje privlačnim za životinje koje prenose krpelje. Na primjer, ljudi mogu učiniti područja manje privlačnim za miševe uklanjanjem hrpa drva i lišća, sjećom visoke trave i raslinja oko kuće, posebno pokraj igrališta. Miševi se mogu sakriti i gnijezditi na takvim mjestima.

Liječenje

  • antibiotici

Ako ljudi koji su možda bili izloženi zaraženim krpeljima imaju tipične simptome, liječenje erlihioze ili anaplazmoze obično započinje prije nego što su dostupni rezultati ispitivanja. Kada se liječenje započne rano, većina ljudi reagira brzo i dobro. Kašnjenje u liječenju može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući smrt u 2 do 5% ljudi.

Doksiciklin se obično koristi. Ljudi uzimaju ovaj antibiotik dok se ne poboljšaju i nemaju temperaturu u trajanju 24 do 48 sati, ali ga moraju uzimati najmanje 7 dana.

Neki ljudi i dalje imaju glavobolje i osjećaju se slabim i općenito lošim tjednima nakon liječenja.