Atrioventrikularni septalni defekti

Autor: Jeanne Marie Baffa, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mario Mašić, dr. med.

Atrioventrikularni (AV) septalni defekt je kombinacija prirođenih srčanih grešaka. Greška uključuje otvor u zidu koja razdvaja gornje komore srca (atrijski septalni defekt), jedan zalistak koji razdvaja gornje i donje komore srca (umjesto dva), a ponekad i rupu u zidu koji dijeli donje komore srca (ventrikularni septalni defekt).

  • Djeca koja nemaju defekt u ventrikulu ili imaju samo manji defekt mogu biti bez simptoma.

  • Ako je ventrikularni septalni defekt velik, djeca mogu imati poteškoća s disanjem dok jedu, usporeno napredovanje, ubrzane otkucaje srca i pojačano znojenje.

  • Na dijagnozu upućuje tipičan srčani šum koji liječnik može čuti stetoskopom, a potvrđuje se ehokardiografijom.

  • Defekti se popravljaju operacijom.

(Vidi također Pregled srčanih grešaka.)

Atrioventrikularni septalni defekti čine oko 5% prirođenih grešaka srca.

Vrste atrioventrikularnog septalnog defekta

AV septalni defekt može biti

  • Kompletni, s velikim septalnim defektom koji uključuje i atrije i ventrikule, i jednim atrioventrikularnim zaliskom

  • Tranzicijski, s malim ili umjereno velikim ventrikularnim septalnim defektom uz atrijski septalni defekt.

  • Parcijalni, s defektom atrijalnog septuma, ali bez defekta ventrikularnog septuma, i zajedničkim AV zaliskom odvojenim na desni i lijevi AV zalistak

Većina djece s potpunim oblikom ima Downov sindrom. Atrioventrikularni septalni defekt također je čest kod dojenčadi koja ima druge sistemske abnormalnosti uključujući one koji se rode bez slezene ili s višestrukim malim slezenama.

Simptomi

Simptomi atrioventrikularnih septalnih defekta

Potpuni atrioventrikularni septalni defekt često uzrokuje veliki lijevo-desni pretok, što znači da krv koja je već pokupila kisik iz pluća prolazi kroz otvor i odlazi natrag u pluća. Takva dojenčad mogu razviti srčano zatajenje (vidi Srčano zatajenje), karakterizirano brzim disanjem, kratkoćom daha tijekom obroka, slabim prirastom na tjelesnoj masi i znojenjem, često u dobi 4 do 6 tjedana. Posljedično, krvne žile između pluća i srca mogu razviti visoki tlak (plućna hipertenzija) i dovesti do srčanog zatajenja (Eisenmengerov sindrom).

Djeca s tranzicijskim AV septalnim defektima ne moraju imati simptome ako je ventrikularni defekt mali. Djeca s većim defektima mogu imati znakove zatajenja srca.

Parcijalni AV septalni defekti obično ne uzrokuju simptome tijekom djetinjstva, osim ako je propuštanje valvule (insuficijencija) ozbiljno. Međutim, simptomi (primjerice, netolerancija napora, umor, palpitacije) se mogu razviti tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi. Djeca s umjerenom ili teškom insuficijencijom zaliska često imaju znakove zatajenja srca.

Dijagnoza

Dijagnoza atrioventrikularnih septalnih defekta
  • ehokardiografija

Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda djeteta. EKG može pokazati jasne znakove za postavljanje ove dijagnoze. Rendgenski snimak prsišta se može učiniti kako bi se pogledala veličina srca i procijenio protok krvi u plućima.

Ehokardiografija (ultrazvuk srca) je metoda izbora kako bi se potvrdila dijagnoza, naveli detalji o veličini defekta i količini krvi koja prolazi kroz zaliske. Ponekad se radi kateterizacija srca ako liječnici trebaju dodatne informacije o ozbiljnosti defekta i plućne hipertenzije prije nego što planiraju liječenje.

Liječenje

Liječenje atrioventrikularnih septalnih defekta
  • Operativni zahvat

Budući da većina dojenčadi s kompletnim atrioventrikularnim septalnim defektom razviju zatajenje srca i slabo napreduju, ovi se defekti obično popravljaju operativnim liječenje kada je dijete staro od 2 do 4 mjeseca. Čak i ako dojenčad dobro raste i nemaju simptome, kirurški popravak se obično obavlja prije nego što dojenče napuni šest mjeseci kako bi se spriječio nastanak komplikacija.

Za djecu s parcijalnim defektima i bez simptoma, kirurški zahvat se obavlja kada je dijete starije, obično između 1 i 3 godine.

Ako dojenče razvije zatajenje srca prije operacije, liječnici daju lijekove kao što su diuretici, digoksin i ACE-inhibitore kako bi pomogli u smanjenju simptoma prije operacije.

Djeca najčešće moraju uzimati antibiotike prije posjete stomatologu i prije određenih operacija (kao što su na dišnom sustavu) u periodu od 6 mjeseci nakon operativnog zahvata. Ako postoji zaostali defekt nakon operacije, antibiotici su potrebni prije ovih postupaka na neodređeno vrijeme. Ovi antibiotici se koriste za sprječavanje ozbiljnih infekcija srca koje se zovu endokarditis.

Više informacija

Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

  • American Heart Association: Common Heart Defects: pruža pregled uobičajenih urođenih mana srca za roditelje i skrbnike

  • American Heart Association: Infective Endocarditis: pruža pregled infektivnog endokarditisa, uključujući sažetak uporabe antibiotika, za roditelje i skrbnike