Atrioventrikularni (AV) septalni defekt je kombinacija prirođenih srčanih grešaka. Greška uključuje otvor u zidu koja razdvaja gornje komore srca (atrijski septalni defekt), jedan zalistak koji razdvaja gornju i donju komoru srca (umjesto dva), a ponekad i rupu u zidu koji dijeli donje komore srca (ventrikularni septalni defekt).
-
Djeca koja nemaju defekt u ventrikulu ili imaju samo manji defekt mogu biti bez simptoma.
-
Ako je ventrikularni septalni defekt velik, djeca mogu imati poteškoća s disanjem dok jedu, usporen rast, ubrzane otkucaje srca i pojačano znojenje.
-
Na dijagnozu upućuje tipičan srčani šum koji liječnik može čuti stetoskopom, a potvrđuje se ehokardiografijom.
-
Defekti se popravljaju operacijom.
(Vidi također Pregled srčanih grešaka.)
Atrioventrikularni septalni defekti čine oko 5% prirođenih grešaka srca.
Vrste AV septalne defektnosti
AV septalni defekt može biti
Kompletan, s velikim ventrikularnim septalnim defektom
Prijelazni, s malom ili umjerenom veličinom ventrikularnog septalnog defekta
Djelomičan, bez ventrikularnog septalnog defekta
Većina djece s potpunim oblikom ima Downov sindrom. Atrioventrikularni septalni defekt također je čest kod djece koja se rađaju bez slezene ili s višestrukim malim slezenama.
Simptomi
Potpuni atrioventrikularni septalni defekt često uzrokuje veliki lijevo-desni šant, što znači da krv koja je već pokupila kisik iz pluća prolazi kroz otvor i odlazi natrag u pluća. Takva dojenčad mogu razviti srčano zatajenje (vidi Srčano zatajenje), karakterizirano brzim disanjem, kratkoćom daha tijekom obroka, slabim prirastom na tjelesnoj masi i znojenjem, često u dobi 4 do 6 tjedana. Posljedično, krvne žile između pluća i srca mogu razviti visoki tlak (plućna hipertenzija) i dovesti do srčanog zatajenja (Eisenmengerov sindrom).
Djeca s prijelaznim AV septalnim defektima ne moraju imati simptome ako je ventrikularni defekt mali. Djeca s većim defektima mogu imati znakove zatajenja srca.
Djelomični AV septalni defekti obično ne uzrokuju simptome tijekom djetinjstva, osim ako je propuštanje valvule (regurgitacija) ozbiljno. Međutim, simptomi (primjerice, netolerancija napora, umor, palpitacije) se mogu razviti tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi. Djeca s umjerenom ili teškom regurgitacijom zaliska često imaju znakove zatajenja srca.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda djeteta. EKG može pokazati jasne znakove za postavljanje ove dijagnoze. Rendgenski snimak prsišta se može učiniti kako bi se pogledala veličina srca i procijenio protok krvi u plućima.
Ehokardiografija je metoda izbora kako bi se potvrdila dijagnoza, naveli detalji o veličini defekta i količini krvi koja prolazi kroz zaliske. Ponekad se radi kateterizacija srca ako liječnici trebaju dodatne informacije o ozbiljnosti defekta prije nego što planiraju liječenje.
Liječenje
Budući da većina dojenčadi s potpunim atrioventrikularnim septalnim defektom razviju zatajenje srca i slabo napreduju, ovi se defekti obično popravljaju operativnim liječenje kada je dijete staro od 2 do 4 mjeseca. Čak i ako dojenčad dobro raste i nemaju simptome, kirurški popravak se obično obavlja prije nego što dojenče napuni šest mjeseci kako bi se spriječio nastanak komplikacija.
Za djecu s djelomičnim nedostatkom i bez simptoma, kirurški zahvat se obavlja kada je dijete starije, obično između 1 i 3 godine.
Ako dojenče razvije zatajenje srca prije operacije, liječnici daju lijekove kao što su diuretici, digoksin i ACE-inhibitore kako bi pomogli u smanjenju simptoma prije operacije.
Neka djeca moraju uzimati antibiotike prije posjete stomatologu i prije određenih operacija (kao što su na crijevima ili mjehuru). Ovi antibiotici se koriste za sprječavanje ozbiljnih infekcija srca koje se zovu endokarditis.