Apraksija je gubitak sposobnosti obavljanja zadataka koji zahtijevaju prisjećanje obrazaca radnji ili slijeda radnji.
-
Osobe s apraksijom ne mogu se sjetiti ili učiniti slijed pokreta koji je potreban za izvršavanje jednostavnih ili složenih zadataka, iako su fizički sposobni obavljati te zadatke.
-
Liječnici traže od osobe da učini ili oponaša uobičajene aktivnosti, a mogu se obaviti i testovi funkcije mozga i slikovne pretrage.
-
Fizikalni i radni terapeuti mogu pomoći tako što će okoliš učiniti sigurnijim i osigurati osobama s apraksijom pomagala s kojima će bolje funkcionirati.
Apraksija je relativno rijetka pojava.
Uzroci
Apraksija je obično uzrokovana oštećenjem parijetalnih režnjeva ili živčanim putovima koji povezuju ove režnjeve s drugim dijelovima mozga. Ta područja pohranjuju sjećanja naučenih sekvenci pokreta. Rjeđe, apraksija je posljedica oštećenja drugih dijelova mozga.
Oštećenje može biti posljedica moždanog udara, tumora mozga, moždane traume ili demencije.
Simptomi
Osobe s apraksijom ne mogu se sjetiti ili obaviti slijed pokreta potrebnih za izvršavanje jednostavnih ili složenih zadataka, iako imaju fizičku sposobnost obavljanja zadatka i mogu obavljati pojedinačne pokrete zadatka. Na primjer, zakopčavanje gumba, koje se sastoji od niza koraka, može biti nemoguće, iako su ruke fizički sposobne za obavljanje zadatka. Obično ljudi niti ne primjećuju da imaju problem.
Osobe s verbalnom (govornom) apraksijom ne mogu proizvesti osnovne zvučne jedinice govora jer ne mogu inicirati, koordinirati ili izvoditi u slijedu pokrete mišića koji su potrebni za govor.
Neki oblici apraksije utječu samo na određene zadatke. Ljudi tako mogu npr. izgubiti mogućnost za neke od navedenih aktivnosti: nacrtati sliku, napisati bilješku, zakopčati jaknu, vezati vezicu, podići telefonsku slušalicu ili svirati glazbeni instrument.
Dijagnoza
Za dijagnozu apraksije, liječnik će zamoliti osobu da učini ili imitira neke od uobičajenih radnji, kao što je korištenje četkice za zube, škara ili odvijača. Liječnik također obavlja fizikalni pregled radi utvrđivanja jesu li simptomi uzrokovani slabošću mišića ili problemima sa mišićem ili zglobom.
Članovima obitelji ili njegovateljima se postavlja pitanje koliko dobro osoba obavlja svakodnevne aktivnosti, kao što je korištenje pribora za jelo, pripremanje jela i pisanje.
Mogu se provesti određeni standardizirani testovi funkcije mozga (neuropsihološko testiranje). Ovi testovi mogu uključivati pitanja i / ili zahtjeve za određenim pokretima (kao što su mahanje ili oponašanje korištenja čekića).
Neuroslikovne pretrage, kao što su kompjutorska tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR) te drugi testovi provode se kako bi se utvrdio uzrok oštećenja mozga.
Prognoza
Ovisno o uzroku, neke osobe s apraksijom će nastaviti gubiti funkcionalnost i postat će ovisne o tuđoj pomoći pri svakodnevnim aktivnostima i zahtijevat će određeni nadzor. Međutim, ako je apraksija posljedica moždanog udara, osoba možda neće nastaviti gubiti funkcionalnost, a može se donekle čak i oporaviti.
Liječenje
Ako je moguće, liječi se uzrok apraksije. Ne postoji specifično liječenje za apraksiju.
Fizikalna i radna terapija može pomoći nekim ljudima s apraksijom da nauče kompenzirati svoj poremećaj funkcije. No, glavna korist od ovih terapija je to što će okoliš učiniti sigurnijim i osigurati osobama s apraksijom pomagala s kojima će bolje funkcionirati.
Logoped može pomoći ljudima koji imaju verbalnu apraksiju tražeći od njih da opetovano vježbaju stvaranje uzoraka zvukova. Ako je verbalna apraksija teška, osobu se može naučiti koristiti ploču sa slovima ili slikama ili elektronički komunikacijski uređaj s tipkovnicom i prikazom poruka.