Određene Paragonimus vrste metilja mogu uzrokovati infekciju pluća.
-
Ljudi se zaraze kad progutaju ciste koje sadrže ličinke metilja u sirovim, nedovoljno kuhanim ili kiseljenim slatkovodnim rakovima.
-
Zaražene osobe mogu imati proljev, bolove u trbuhu, vrućicu, kašalj, svrbež, a potom i simptome zbog oštećenja pluća i drugih organa.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu bolesti kad vide jajašca u iskašljaju bolesnika ili u stolici (od progutanog iskašljaja).
-
Praziquantel ili neki drugi lijek koriste se kako bi se eliminirali metilji iz tijela.
Metilji su paraziti plošnjaci. Postoje mnoge vrste metilja. Različite vrste imaju sklonost uzrokovati infekciju u različitim dijelovima tijela. Postoji više od 30 vrsta u rodu Paragonimus i 10 vrsta može uzrokovati infekciju u ljudi, odnosno paragonomijazu. Međutim, većina slučajeva paragonomijaze uzrokovana je s
Osobe razviju plućnu metiljavost ukoliko progutaju cistu u kojoj se nalaze nezreli metilji (ličinke) u sirovim, nedovoljno kuhanim ili kiseljenim rakovima. Ove infekcije su najčešće na Dalekom istoku. (Vidi također Pregled parazitskih infekcija.) Ostale vrste iz roda Paragonimus izazivaju paragonomijazu u Africi, Srednjoj i Južnoj Americi te rijetko u Sjevernoj Americi.
Nakon što osoba proguta ciste, ličinke napuštaju cistu, probijaju stijenku crijeva i ulaze u trbušnu šupljinu. Zatim prolaze kroz dijafragmu i napadaju pluća. Tamo se razvijaju u odrasle metilje i proizvode jajašca. Odrasli metilji mogu živjeti i do 20 godina u organizmu domaćina ako se ne liječe.
Metilji mogu također ući u mozak, jetru, limfne čvorove, kožu ili leđnu moždinu i tamo formirati ciste i polagati jajašca. Međutim, u tim organima metilji ne mogu dovršiti svoj životni ciklus jer nema načina da jajašca izađu izvan tijela.
Jajašca se iz pluća eliminiraju iskašljajem kojeg bolesnik ispljune ili proguta. Ukoliko jajašca uđu u slatku vodu, razvijaju se u ličinke koje potom progutaju puževi. Ličinke se u pužu razvijaju u cercariae koje mogu plivati. Cercariae oslobođene iz zaraženih puževa zatim zaraze rakove te u njima tvoreciste (nazvane metacercariae).
Simptomi
Ubrzo nakon infekcije plućnim metiljima, bolesnici razviju proljev, bolove u trbuhu, vrućicu, kašalj i svrbež.
Kasnije, infekcija najviše oštećuje pluća, ali može zahvatiti i druge organe, uključujući kožu. Ljudi polako razvijaju simptome poput kroničnog kašlja, bolova u prsima i poteškoća s disanjem. Bolesnici mogu iskašljavati krv. Na koži se mogu pojaviti kvrge.
Ukoliko je mozak zahvaćen infekcijom, bolesnik može imati konvulzije, poteškoće govora ii razumjevanja ili probleme s vidom. Bolesnici mogu biti paralizirani.
Dijagnoza
Liječnici postavljaju dijagnozu plućne metiljvosti kad vizualiziraju jajašca u iskašljaju ili stolici bolesnika. Ponekad se uzme uzorak tekućine iz pluća te se testira na prisutnost jajašaca. Jajašca može ponekad biti teško pronaći jer se ona ne izlučuju kontinuirano. Laboratoriji mogu koristiti posebne tehnike koncentracije kako bi mogli identificirati jajašca.
Krvni testovi za otkrivanje protutijela na parazite mogu biti korisni. (Protutijela su proteini koje proizvodi imunološki sustav kako bi pomogao u obrani tijela od napadača poput parazita.)
Ostale pretrage, poput rentgena ili kompjuterizirane tomografije (CT) prsnog koša, mogu se učiniti radi procjene oštećenosti pluća i drugih organa.
Prevencija
Za putnike u područja gdje su infekcije metiljima učestale, prevencija uključuje izbjegavanje konzumacije sirovih ili nedovoljno kuhaih slatkovodnih rakova i jastoga.
Liječenje
Infekcije plućnim metiljima liječe se prazikvantelom, lijekom koji se koristi za uklanjanje metilja iz tijela (iz skupine anthelmintskih lijekova). Alternativa je triklabendazol.
Ukoliko dođe do infekcije mozga mogu se koristiti kortikosteroidi. Oni pomažu u kontroli upale koja se razvija tijekom raspada metilja nakon primjene lijeka. Antikonvulzivi se koriste za kontrolu napadaja.
Ponekad je potreban operativni zahvat kako bi se uklonile kvrge na koži ili ciste na mofgu (rijetko).