Presađivanje rožnice (keratoplastika) je česta i vrlo uspješna vrsta transplantacije. Oštećena, izrazito bolna, perforirana, izobličena ili zamućena rožnica (prozirni sloj ispred šarenice i zjenice) može se zamijeniti prozirnom i zdravom rožnicom.
(Vidi također Uvod u poremećaje rožnice.)
Donirane rožnice potječu od ljudi koji su nedavno umrli. Testiranje tkivne podudarnosti se rutinski ne ispituje jer stopa odbacivanja nije niža čak i kada se koristi tkivo koje je podudarno, a reakcije odbacivanja obično reagiraju na liječenje.
Presađivanja su najuspješnija kada se rade za poremećaje kao što su bulozna keratopatija, keratokonus i određeni ožiljci rožnice. Najmanje su uspješna kada se radi o oštećenjima rožnice kemikalijom ili zračenjem.
Procedure presađivanja rožnice
Postoje dvije vrste procedura:
Liječnici za obje procedure koriste kirurški mikroskop kroz jedan do dva sata. Tijekom procedure može se koristiti opća anestezija (koja uspavljuje osobu) ili lokalna anestezija (lijekom koji smanjuje osjet oka) te lijek koji se daje u venu koji blago uspavljuje osobu (sedacija).
Kod penetrantne keratoplastike donirana rožnica se izreže na odgovarajuću veličinu, cijela oštećena rožnica se ukloni i potom se cijela donirana rožnica zašije na odgovarajuće mjesto.
Neke bolesti rožnice utječu samo na njene unutarnje slojeve. Kod tih bolesti liječnici mogu učiniti djelomično presađivanje procedurom koja se naziva endotelna keratoplastika s odljuštenjem Descemetove membrane (DSEK) ili endotelna keratoplastika Descemetove membrane (DMEK). Umjesto cijele rožnice uklanjaju se i zamijene samo unutarnji slojevi rožnice. Rez je manji, potreban je manji broj šavova, cijeljenje je brže, a vid se poboljšava brže nego kad se zamijeni cijela rožnica. Međutim, kirurška tehnika je teža u usporedbi s penetrantnom keratoplastikom i prije operacije je često potrebno učiniti laserski tretman i dodatne ambulantne zahvate kako bi se dobio najbolji rezultat.
Kod svih vrsta presađivanja rožnice primatelj obično ide kući istog dana. Nakon presađivanja pacijenti moraju uzimati antibiotske kapi za oči nekoliko tjedana i kortikosteroidne kapi za oči nekoliko mjeseci. Moraju nositi zaštitu za oči, obične ili sunčane naočale. Do potpunog poboljšanja vida ne dolazi prije nego prođe otprilike 18 mjeseci nakon penetrantne keratoplastike i 2 do 6 mjeseci nakon presađivanja nepotpune debljine rožnice.
Komplikacije presađivanja rožnice
Neke od komplikacija presađivanja rožnice su
-
Odbacivanje presatka
-
Infekcija
-
Problemi s rezom
-
Glaukom
-
Propadanje presatka
Epizode blagog odbacivanja presatka su uobičajene i lako se i uspješno liječe kod većine pacijenata kortikosteroidnim kapima za oči. Teže, nepovratno odbacivanje presatka (koje se naziva propadanje presatka) je vrlo rijetko. DMEK ima najnižu stopu odbacivanja, dok penetrantna keratoplastika ima najvišu stopu odbacivanja u usporedbi s drugim oblicima presađivanja rožnice.
Kod presađene rožnice obično ne dolazi do nepovratnog odbacivanja presatka jer rožnica nema i nije joj potrebna opskrba krvlju. Ona dobiva kisik i druge hranjive tvari iz obližnjih tkiva i tekućina. Komponente imunološkog sustava koje mogu potaknuti odbacivanje kao odgovor na postojanje stranog tkiva - određene bijele krvne stanice i protutijela - prenose se krvotokom. Stoga te stanice i protutijela ne dosežu do presađene rožnice, ne susreću se sa stranim tkivom i ne započinju ozbiljnu reakciju odbacivanja tkiva. Međutim, u rijetkim slučajevima, kada neuobičajene (patološke) krvne žile rastu duboko i opsežno u rožnicu pacijenta, presađena rožnica ima visok rizik ozbiljnog odbacivanja i propadanja. Drugi organi ili tkiva u tijelu s bogatom opskrbom krvi imaju veću vjerojatnost da budu odbačeni.
Presadak ponekad može propasti i ne funkcionirati (može se zamutiti a ne ostati proziran). Presađivanje rožnice se može ponoviti više puta.
Osobama koje su imale nekoliko neuspješnih presađivanja može se ugraditi umjetna rožnica (keratoproteza).
Presađivanje limbalnih stanica rožnice
Oko, kao i druga živuća tkiva, ovisi o kontinuiranoj proizvodnji novih stanica koje nadomjeste stare. Jedno od mjesta na kojem se ta proizvodnja odvija je mjesto gdje se rožnica veže na spojnicu (naziva se limbus). Određene vrste ozljeda (na primjer, teške kemijske opekline ili dugotrajno i pretjerano nošenje kontaktnih leća) mogu oštetiti te limbalne stanice toliko da one više ne mogu proizvoditi dovoljno novih stanica kako bi održavale rožnicu obloženom. Infekcije i oštećenja mogu tada djelovati na rožnicu. Presađivanjem rožnice se ne zamjenjuju limbalne matične stanice i stoga ne bi donosilo nikakvu korist.
Matične stanice mogu biti presađene s limbusa drugog oka iste osobe, ako je ona zdrava, ili od osobe koja je nedavno umrla, te na taj način se može ponekad izliječiti ili olakšati problem. Nakon presađivanja matičnih stanica preminulog donora osobi se daju lijekovi koji suzbijaju odgovor imunološkog sustava tako da tijelo ne odbaci presadak (vidi Suzbijanje imunološkog sustava).