Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Paula Marinović, dr. med.
Poremećaj prejedanja je poremećaj prehrane karakteriziran ponavljanom konzumacijom neobično velikih količina hrane (prejedanje) s osjećajem gubitka kontrole tijekom i nakon prejedanja. Prejedanje nije praćeno pokušajima da se nadoknadi za višak pojedene hrane—na primjer, oslobađanjem tijela od viška konzumirane hrane (čišćenjem).
-
Poremećaj prejedanja češći je među osobama s prekomjernom težinom ili pretilošću.
-
Osoba velikom brzinom pojede enormne količine hrane nakon čega se ne pročišćava i vrlo je uznemirena zbog svojeg ponašanja.
-
Dijagnoza se temelji na bolesnikovom opisu svojeg ponašanja.
-
Cilj liječenja je pomoći ljudima da kontroliraju prejedanje, a uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (vrsta antidepresiva) i stimulirajuće lijekove.
-
Programi mršavljenja, neki lijekovi za mršavljenje i stimulansi mogu pomoći u kontroli tjelesne težine.
Ukupno oko 3,5% žena i 2% muškaraca ima poremećaj prejedanja. Poremećaj postaje sve češći s povećanjem tjelesne težine. U nekim programima za smanjenje tjelesne težine, 30% ili više osoba s pretilošću ima taj poremećaj.
Većina ljudi s poremećajem prejedanja ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretila, a poremećaj pridonosi njihovoj konzumaciji prekomjernih kalorija. Nasuprot tome, većina osoba koja boluje od bulimije nervose imaju normalnu tjelesnu težinu, a osobe koje boluju od anoreksije nervose su mršave. Osobe koje pate od poremećaja prejedanja su starije od onih s anoreksijom ili bulimijom, a gotovo polovica su muškarci.
Simptomi
Poremećaj prejedanja
Tijekom epizode prejedanja osoba pojede značajno veću količinu hrane nego što bi većina ljudi pojela u sličnom vremenu i sličnim okolnostima. Bitno je uzeti u obzir okolnosti i kulturu jer se količina koja se smatra pretjeranom za normalan obrok može razlikovati od količine koja se smatra pretjeranom za blagdanski obrok. Tijekom i nakon prejedanja, osobe osjećaju gubitak kontrole te su uznemirene. Osobe koje pate od poremećaja prejedanja ne nadoknađuju prejedanje pročišćavanjem (povraćanjem ili zlouporabom laksativa, diuretika ili klistira), prekomjernim vježbanjem ili postom. Prejedanje se javlja u epizodama, za razliku od konstantnog prejedanja.
Osobe koje pate od poremećaja prejedanja također mogu:
Jesti mnogo brže nego je uobičajeno
Jesti dok se ne počnu osjećati nelagodno prepunjeni hranom
Jesti velike količine hrane kada nisu gladni
Jesti sami jer ih je sram
Imati osjećaj zgražanja, depresije ili krivnje nakon prejedanja
Osobe koje pate od poremećaja prejedanja su uznemirene svojim poremećajem, pogotovo ako pokušavaju smršavjeti. Osim toga, imaju veću vjerojatnost da će imati depresiju ili anksioznost u usporedbi s onima koji nemaju taj poremećaj. Osobe s pretilošću i poremećajem prejedanja imaju veću vjerojatnost da će biti preokupirane oblikom tijela, težinom ili oboje od onih koji ne prejedaju.
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja prejedanja
Dijagnoza poremećaja prejedanja postavlja se kada
Osobe prijavljuju prejedanje barem jednom tjedno tijekom 3 mjeseca ili više.
Prejedanje je popraćeno osjećajem gubitka kontrole nad jelom.
Imaju tipične simptome i ponašanje.
Liječenje
Liječenje poremećaja prejedanja
Psihoterapija
Određeni antidepresivi i stimulansi
Mogu koristiti lijekovi za smanjenje tjelesne težine i sredstva za suzbijanje apetita
Grupe za samopomoć i konvencionalni programi za smanjenje tjelesne težine
Pomoći mogu sljedeći načini liječenja:
Kognitivno bihevioralna terapija može pomoći u dugotrajnoj kontroli prejedanja, ali ima mali učinak na tjelesnu težinu.
Interpersonalna psihoterapija je jednako djelotvorna kao i kognitivno bihevioralna terapija, ali također malo utječe na tjelesnu težinu.
Lijekovi za stimulaciju (kao što su oni koji se koriste za liječenje poremećaja pažnje/hiperaktivnosti [ADHD]) i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (vrsta antidepresiva), poput fluoksetina, mogu pomoći ljudima da se prestanu prejedati na kratko vrijeme i mogu rezultirati gubitkom težine.
Lijekovi za smanjenje tjelesne težine (kao što je orlistat) ili sredstva za suzbijanje apetita (kao što je topiramat) mogu biti korisni za gubitak težine.
Grupe za samopomoć koji slijede principe anonimnih alkoholičara (kao što su anonimni ovisnici i anonimni ovisnici o hrani) su široko rasprostranjeni, ali njihova učinkovitost je upitna.
Konvencionalni programi smanjenja tjelesne težine mogu pomoći osobama izgubiti težinu i prestati s prejedanjem nakratko, ali osobe s ovim poremećajem obično se vrate prejedanju.
Kirurško liječenje kod teške pretilosti je jedna od opcija, ali njegovi učinci na prejedanje su nejasni.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
National Eating Disorders Association (NEDA): Velika neprofitna organizacija koja pruža pristup mrežnim alatima za provjeru, liniji za pomoć, forumima i raznim grupama za podršku (neke virtualne)
National Association of Anorexia Nervosa and Associated Disorders (ANAD): Pristup nastavnim programima i obuci za medicinske i zdravstvene stručnjake, kao i peer-to-peer grupama podrške, samopomoći i drugim uslugama
National Institutes of Mental Health (NIMH), Eating Disorders: Centar za razmjenu podataka o poremećajima prehrane, uključujući statističke podatke o prevalenciji, brošure i informativne listove (dostupne i na španjolskom), obrazovne kampanje i kampanje podizanja svijesti te informacije o relevantnim kliničkim ispitivanjima