Da bi napredovalo, dijete mora iskusiti dosljednu i stalnu skrb od brižnog, njegujućeg skrbnika, bilo da je ta osoba roditelj ili zamjenski skrbnik. Sigurnost i podrška koju takva odrasla osoba može pružiti daje djetetu samopouzdanje i otpornost da se učinkovito nosi sa stresom.
Da bi emocionalno i društveno sazrijela, djeca moraju imati interakcije s ljudima izvan doma. Ove se interakcije obično događaju s bliskim rođacima, prijateljima, susjedima i ljudima na mjestima za čuvanje djece, školama, na mjestima bogoslužja, sportskih timova ili drugih aktivnosti. Suočavajući se s manjim stresovima i sukobima svojstvenim ovim interakcijama, djeca postupno stječu vještine za izdržavanje značajnijih stresora. Djeca također uče gledajući kako se odrasli u svom životu nose s distresom.
Kao i odrasli, djeca su pod utjecajem događaja koji se događaju izvan njihovih vlastitih zajednica. Na primjer, pucnjave u školama i na drugim javnim mjestima ili događajima široko su pokrivene svim vrstama medija te većina djece na neki način doznaje o njima kada se dogode. Pucnjave u školama posebno su pokrivene tradicionalnim medijskim platformama kao što su televizija, radio, novine i digitalnim medijskim platformama kao što su vijesti i forumi, te društveni mediji poput Facebooka, Twittera i Instagrama. Što je dijete starije, to više ima pristup informacijama o tim događajima. Osim toga, izvještaji o političkim razlikama u vezi s polarizirajućim pitanjima, kao što su imigracija i kontrola oružja, često se isporučuju putem raznih medija koristeći izrazito agresivan i polarizirajući jezik. Čak se i o pitanjima poput zdravstvenog osiguranja često raspravlja s velikim emocijama ili na neprijateljski način. Te vrste informacija dostavljene na takav način mogu izazvati tjeskobu kod svakoga, ali mogu biti posebno stresne i štetne za djecu. Roditelji možda neće moći umanjiti stres kod svog djeteta ili ograničiti štetu jer možda čak i ne znaju što je njihovo dijete čulo izvan kuće.
Kako djeca sazrijevaju u adolescente i mlade odrasle osobe, razvijaju svoj osjećaj neovisnosti u mišljenju i djelovanju. Roditelji, zajedno sa školama i vjerskim institucijama, oduvijek su imali zadatak usmjeravati obrazovanje djece i pomagati im da razviju svoja uvjerenja. Dječje misli i uvjerenja također su oblikovani vanjskim utjecajima. Jedan od vodećih vanjskih utjecaja su društveni mediji. Kako je utjecaj društvenih medija eksplodirao tijekom posljednjih nekoliko godina, djeca imaju pristup informacijama, kao i dezinformacijama, putem pametnih telefona, tableta, prijenosnih računala, pametnih satova i drugih mobilnih uređaja kao nikada prije. Roditelji i skrbnici često nisu svjesni izvora informacija kojima su njihova djeca izložena i često nemaju mogućnosti kontrolirati te značajne utjecaje. Većini male djece lako je doći do informacija koje su netočne, neprikladne ili nisu u skladu s roditeljskim vrijednostima. Imperativ je za sve roditelje i skrbnike da budu svjesni svih izvora iz kojih njihova djeca dobivaju informacije. Osvješćivanje se najbolje postiže otvorenim razgovorima s djecom, roditeljskim nadzorom online aktivnosti i, prema potrebi, ograničavanjem pristupa neprikladnom sadržaju.
Jeste li znali...
-
Bolest ili smrt dojenčeta ili djeteta često izaziva osjećaj krivnje kod roditelja, čak i kada nisu krivi.
-
Ponekad djeca trebaju čuti istu poruku o teškoj temi više puta.
-
Djeca koja su zlostavljana često su previše prestrašena ili posramljena da bi rekla odrasloj osobi.
|
Određeni veliki događaji koji ometaju obiteljsku strukturu ili rutinu, kao što su bolest i razvod, mogu biti izazov djetetovim sposobnostima suočavanja. Ovi događaji mogu također ometati djetetov emocionalni i socijalni razvoj. Primjerice, kronična bolest može spriječiti dijete da sudjeluje u aktivnostima i također umanjiti uspješnost u školi.
Događaji koji utječu na dijete također mogu imati negativne posljedice za osobe bliske djetetu. Pod stresom su svi koji brinu o bolesnom djetetu ili djetetu koje ima ozbiljne probleme u ponašanju. Posljedice takvog stresa ovise o prirodi i ozbiljnosti bolesti ili problema u ponašanju te o emocionalnim resursima obitelji, drugim resursima i podršci.
Razgovor s djecom o teškim temama
Mnogi životni događaji, uključujući bolest ili smrt bliske osobe (vidi Smrt člana obitelji ili voljene osobe), razvod i zlostavljanje, zastrašujući su ili neugodni za djecu. Čak i događaji koji ne utječu izravno na dijete, poput prirodnih katastrofa, rata ili terorizma, mogu izazvati tjeskobu. Strahovi od svega toga, racionalni ili iracionalni, mogu zaokupiti dijete. Roditelji mogu izbjegavati razgovor sa svojim djetetom o događajima koji izazivaju tjeskobu, kao što je pucnjava u školi u drugoj zajednici, u nadi da njihovo dijete nije svjesno tog događaja. Možda je bolje da roditelji pretpostave da je njihovo dijete svjesno tog događaja i pažljivo istraže njegovo razumijevanje toga. Za dijete je najbolje da o događaju koji izaziva tjeskobu sazna od roditelja ili barem porazgovara s njim o tome.
Djeci je često teško razgovarati o neugodnim temama. Međutim, otvoren razgovor može pomoći djetetu da se nosi s teškim ili neugodnim temama i odagna iracionalne strahove. Dijete treba znati da je tjeskoba normalna i da će se tjeskobni osjećaji vremenom smanjivati. Roditelji koji redovito raspravljaju o teškim temama sa svojom djecom od rane dobi, često primjećuju da su njihova djeca otvorenija za razgovor o složenim problemima s kojima se suočavaju kao adolescenti.
Roditelji bi trebali raspravljati o teškim temama u mirnom trenutku, na sigurnom i udobnom mjestu te kada je dijete zainteresirano. Roditelji bi trebali ostati mirni, iznijeti činjenične informacije i dati djetetu potpunu pozornost. Prihvaćanje onoga što dijete kaže s frazama kao što je "razumijem" ili tihim kimanjem potiče dijete da se povjeri. Reflektiranje onoga što dijete kaže također je ohrabrujuće. Na primjer, ako dijete spominje ljutnju zbog razvoda, roditelj bi mogao reći: "Dakle, razvod te čini ljutim" ili "Reci mi više o tome." Pitati dijete kako se osjeća također može potaknuti razgovor o osjetljivim emocijama ili strahovima. Na primjer, strah od napuštanja od strane roditelja bez skrbništva tijekom razvoda ili krivnja zbog uzrokovanja razvoda.
Govoreći o vlastitim osjećajima, roditelji potiču djecu da priznaju svoje strahove i brige. Na primjer, roditelj bi o razvodu mogao reći: "I ja sam tužan zbog razvoda. Ali također znam da je to prava stvar koju mama i tata trebaju napraviti. Iako više ne možemo živjeti zajedno, oboje ćemo vas uvijek voljeti i brinuti se o vama. “ Na ovakav način roditelji mogu razgovarati o svojim osjećajima, utješiti i objasniti da je razvod pravi izbor za njih. Mnoga djeca, osobito ona mlađa, moraju u više navrata čuti istu poruku. Roditelji ne bi smjeli podcjenjivati vrijednost utjehe koju nude te poruke.
Roditelj se također mora suočiti s teškim aspektom ponašanja vlastitog djeteta. Primjerice, roditelj koji sumnja da dijete ili adolescent konzumira droge ili alkohol, mora rješavati problem izravno s djetetom. Roditelj bi mogao reći: "Zabrinut sam da koristiš droge. Tako se osjećam jer. . . ." Važno je da roditelj govori na jasan i miran način, izražavajući kako zabrinutost zbog djetetovog ponašanja, tako i svoju podršku i ljubav. Nakon što roditelj izrazi zabrinutost, djetetu treba ponuditi priliku da govori. Dijete i roditelj trebaju razviti plan djelovanja koji može uključivati sastanak s pedijatrom ili savjetnikom.
Nedavni događaji istaknuli su važnost obiteljskih razgovora. COVID-19 pandemija je unijela politiku, vrijednosti i uvjerenja te građanske demonstracije u ono što bi nekada bila samo rasprava o "zdravstvenoj skrbi". Pandemija je utjecala na svakoga, uključujući i djecu, te bi roditelji trebali biti spremni razgovarati sa svojom djecom o mnoštvu problema vezanih uz COVID. Slično tome, politička pitanja, uključujući rasne napetosti, prava glasa i reproduktivna prava, vratila su se na istaknuto mjesto u nacionalnim i lokalnim vijestima. Dok se odrasli bore da postignu konsenzus o ovim područjima sukoba, djeci je još teže razumjeti ta pitanja i kako na njih odgovoriti. Uzimajući u obzir društvene medije i internet, roditelji moraju shvatiti da će njihova djeca biti svjesna tih društvenih pitanja i moraju pomoći svojoj djeci u tome kako ih obraditi.