Minimalno svjesno stanje

Autor: Kenneth Maiese, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Andrija Meštrović, dr. med.

Minimalno svjesno stanje je ozbiljno, ali ne i potpuno oštećenje svijesti koje proizlazi iz raširenog oštećenja velikog mozga (dijela mozga koji kontrolira mišljenje i ponašanje).

  • Minimalno svjesno stanje može biti posljedica oštećenja mozga ili može uslijediti nakon vegetativnog stanja jer neki ljudi oporave dio moždanih funkcija.

  • Ljudi u minimalno svjesnom stanju rade neke stvari koje ukazuju na određenu svijest o sebi i njihovoj okolini, kao što je kontakt očima.

  • Liječnici dijagnosticiraju minimalno svjesno stanje kada nakon nekog vremena promatraju ljude, i u više navrata nađu neke dokaze svjesnosti, kod ljudi čija je svijest ozbiljno narušena.

  • Ljudi u minimalno svjesnom stanju zahtijevaju sveobuhvatnu skrb, uključujući dobru prehranu i mjere za sprečavanje problema zbog nemogućnosti kretanja (kao što su dekubitusi).

Minimalno svjesno stanje može biti rezultat izravnog oštećenja mozga, ili može slijediti nakon vegetativnog stanja kada se oporavi dio moždane funkcije.

Simptomi

Ljudi u minimalno svjesnom stanju, za razliku od onih u vegetativnom stanju, rade neke stvari koje ukazuju na određenu svijest o sebi i njihovoj okolini. Oni mogu učiniti sljedeće:

  • Ostvariti kontakt očima

  • Pratite predmete očima

  • Posegnuti za predmetima

  • Odgovoriti na pitanja (iako često s istom riječju neovisno je li prikladna ili ne)

  • Reagiraju na sve naredbe na uobičajen, ali obično neprimjeren način (na primjer trepćući)

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Radiološka snimanja kao što je magnetska rezonancija

Liječnici postavljaju sumnju na minimalno svjesno stanje na temelju simptoma. No, prije nego što se dijagnosticira minimalno svjesno stanje, ljude treba promatrati neko vrijeme i u više navrata.

Radiološka snimanja, kao što je magnetska rezonancija (MR) ili kompjutorizirana tomografija (CT), provodi se radi provjere poremećaja koji mogu uzrokovati problem, osobito onih koji se mogu liječiti.

Ako je dijagnoza nejasna, liječnici mogu obaviti druga snimanja—pozitronska emisijska tomografija (PET) ili jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija (SPECT). Ovi testovi mogu pokazati koliko dobro mozak funkcionira.

Elektroencefalografija (EEG) može se provesti kako bi se provjerila abnormalnost u električnoj aktivnosti mozga koja upućuje na pojavu napadaja, što može narušiti svijest.

Prognoza

Većina ljudi u minimalno svjesnom stanju ima tendenciju kontinuiranog poboljšanja, ali poboljšanje je ograničeno. Nekolicina ljudi ponovno stječe sposobnost komunikacije i razumijevanja, ponekad nakon mnogo godina. Međutim, vrlo mali broj ljudi se oporavi dovoljno da samostalno žive i funkcioniraju. Što duže traje minimalno svjesno stanje, manje je vjerojatno da će ljudi vratiti funkciju. Međutim, uz stručnu njegu, ljudi mogu živjeti godinama. Oporavak može biti bolji kod ozljeda glave.

Bilo je izvještaja o buđenju ljudi nakon godina provedenih u komi. Ti izvještaji često uključuju ljude koji su nakon ozljede glave bili u minimalno svjesnom stanju.

Liječenje

  • Preventivne mjere za probleme uzrokovane imobilizacijom

  • Dobra prehrana

  • Određeni lijekovi

Dugotrajna skrb

Kao i ljudi u komi, ljudi u minimalno svjesnom stanju zahtijevaju sveobuhvatnu skrb.

Pružanje dobre prehrane (prehrambena podrška) je važno. Ljudi se hrane kroz cijev umetnutu kroz nos do želuca (hranjenje na nazogastričnu sondu). Ponekad se hrane kroz cijev umetnutu izravno u želudac ili tanko crijevo kroz rez u abdomenu. Kroz ove cijevi mogu se i davati lijekovi.

Mnogi problemisu posljedica nemogućnosti kretanja i nužne su preventivne mjere. Na primjer, može se dogoditi sljedeće:

  • Dekubitusi: Ležanje u jednom položaju može prekinuti dotok krvi u neka područja tijela, uzrokujući propadanje kože i nastanak dekubitusa.

  • Kontrakture: Nedostatak pokreta također može dovesti do trajnog ukrućivanja mišića (kontraktura) koji uzrokuju trajno savijanje zglobova.

  • Krvni ugrušci: Manjak kretanja može povećati šansu nastanka ugruška u nogama duboka venska tromboza.

Dekubitusi se mogu spriječiti ako se osoba često premješta i stavlja zaštitna podloga ispod dijelova tijela koji su u kontaktu s krevetom, kao što su pete, da ih se zaštiti.

Kako bi se spriječile kontrakture, fizioterapeuti nježno pomiču zglobove osobe u svim smjerovima (pasivne vježbe kretanja) ili postaviti udlage u određenim položajima.

Sprečavanje krvnih ugrušaka uključuje upotrebu lijekova i kompresiju ili podizanje nogu. Premještanje udova, kao u vježbama pasivnog kretanja, također može pomoći u sprečavanju stvaranja krvnih ugrušaka.

Ako su ljudi inkontinentni, treba paziti da koža bude čista i suha. Ako mjehur ne funkcionira, a urin se zadržava, u mjehur se može staviti cjevčica (kateter) kako bi se ispraznio. Kateteri se pažljivo čiste i redovito pregledavaju kako bi se spriječilo razvijanje infekcija mokraćnog sustava.

Ostali tretmani

Vrlo mali broj ljudi se poboljšao nakon liječenja zolpidemom (pomoć za spavanje) ili amantadinom (lijek koji se koristi za liječenje virusnih infekcija). Međutim, niti jedan oblik liječenja se nije pokazao djelotvornim.