Anorexia nervosa

Autori: Evelyn Attia, MD
B. Timothy Walsh, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Paula Marinović, dr. med.

Anorexia nervosa je poremećaj prehrane kojeg karakterizira potreba za mršavošću, iskrivljena slika vlastitog tijela, ekstremni strah od pretilosti i ograničavanje unosa hrane, što dovodi do značajnog sniženja tjelesne mase.

  • Anoreksija nervoza obično počinje tijekom adolescencije i češća je kod žena.

  • Osobe koje boluju od anoreksije nervose ograničavaju unos hrane unatoč stalnom gubitku tjelesne mase, zaokupljene su mislima o hrani i uglavnom poriču da imaju problem.

  • Veliki ili ubrzani gubitak tjelesne mase može imati posljedice opasne po život.

  • Liječnici dijagnozu temelje na simptomima i uz fizički pregled ordiniraju razne testove kako bi utvrdili štetne učinke prekomjernog gubitka tjelesne mase.

  • Tretmani kao što je individualna i obiteljska psihoterapija, koji na prvo mjesto stavljaju povratak normalnoj tjelesnoj masi i normalne obrasce hranjenja, mogu biti od pomoći.

Anorexia nervosa se obično javlja tijekom adolescencije ili mlađe odrasle dobi, rijetko počinje prije puberteta ili nakon 40. godine. Tijekom života do 4% žena može razviti anoreksiju nervozu, a znatno rjeđe se javlja kod muškaraca. Međutim, blagi slučajevi potencijalno ostanu neprepoznati.

U područjima s nedostatkom hrane, anorexia nervosa je rijetka pojava.

Postoje dvije vrste anoreksije nervoze:

  • Restriktivni tip: Osobe s ovim tipom anoreksije nervoze ograničavaju količinu hrane koju jedu, ali se ne prejedaju redovito ili ne čiste - primjerice, namjernim povraćanjem (što se naziva samoizazvano povraćanje) ili uzimanjem laksativa. Ponekad prakticiraju pretjeranu fizičku aktivnost.

  • Purgativno-prejedajući tip: Osobe s ovim tipom anoreksije ograničavaju unos hrane, ali imaju i epizode prejedanja i/ili čišćenja.

Jeste li znali?

  • Između jedne trećine do jedne polovine osoba oboljelih od anoreksije nervoze ima epizode prejedanja i/ili čišćenja.

Uzroci

Uzroci anoreksije nervoze

Uzrok anoreksije nervose je nepoznat. Osim ženskog spola, identificirano je još nekoliko rizičnih čimbenika za razvoj anoreksije.

Genetski i okolišni (društveni) čimbenici igraju važnu ulogu u razvoju anoreksije nervoze. Želja za mršavošću učestala je u mnogim društvima, a pretilost se smatra neatraktivnom i nepoželjnom. Čak i prije adolescencije, djeca su svjesna društvenih stavova o mršavosti, a više od polovice predadolescentnih djevojaka prakticira različite dijete ili poduzimaju druge mjere da bi kontrolirale svoju tjelesnu težinu. Ipak, samo mali postotak ovih djevojaka razvija anoreksiju nervozu.

Drugi čimbenici, poput psihološke osjetljivosti, vjerojatno stvaraju predispoziciju kod nekih ljudi za razvoj anoreksije nervoze. Većina osoba koje razvijaju anoreksiju nervosu pripadaju srednjim ili višim socioekonomskim razredima, pedantni su te imaju vrlo visoke standarde za postizanje uspjeha.

Simptomi

Simptomi anoreksije nervoze

Anoreksija nervoza može biti blaga i prolazna ili teška i dugotrajna.

Prvi pokazatelji da netko razvija anoreksiju nervozu mogu biti suptilno povećana zabrinutost u vezi s prehranom i tjelesnom težinom kod osobe koja nema značajnu prekomjernu težinu. Zaokupljenost tjelesnom težinom i tjeskoba se pojačavaju kako osoba postaje mršavija. Čak i kada su mršavi, osobe mogu tvrditi da se osjećaju debelo, poriču da nešto nije u redu, ne žale se na gubitak težine i obično se opiru liječenju. Nastavljaju pokušavati smršaviti čak i kada ih prijatelji i članovi obitelji uvjeravaju da su mršavi ili ih upozoravaju da postaju previše mršavi. Osobe s anoreksijom nervozom svako debljanje smatraju neprihvatljivim nedostatkom samokontrole.

Anoreksija u prijevodu znači nedostatak apetita, ali većina ljudi koji boluju od anoreksije nervoze su zapravo gladni. Mnogi ne izgube apetit sve dok ne postanu jako mršavi.

Osobe koje boluju od ovog poremećaja zaokupljene su hranom i često čine sljedeće:

  • Umjesto da jedu, proučavaju dijete i broje unesene kalorije.

  • Gomilaju, skrivaju ili bacaju hranu.

  • Katkad prikupljaju recepte.

  • Spremaju složena jela za druge ljude.

Otprilike 30 do 50% ljudi koji boluju od anoreksije nervoze prejedaju se i/ili čiste povraćanjem ili uzimanjem laksativa. Drugi pak jednostavno ograničavaju količinu hrane koju jedu. Često lažu o tome koliko su pojeli, prikrivaju svoje povraćanje i svoje neobične prehrambene navike. Neki ljudi također uzimaju i diuretike (lijekove koji uzrokuju da bubrezi izlučuju više vode), kako bi smanjili percepciju nadutosti i pokušali izgubiti na težini.

Većina žena s anoreksijom nervozom prestaje imati menstruaciju, ponekad i prije nego što znatno izgube na težini. Osobe s anoreksijom nervozom mogu izgubiti i interes za seks.

Obično, ljudi oboljeli od anoreksije nervoze imaju nisku frekvenciju otkucaja srca, nizak krvni tlak, nisku tjelesnu temperaturu, a mogu im se razviti i fine meke dlačice na tijelu (lanugo dlačice) ili pak prekomjerna dlakavost tijela i lica. Pojavljuje se i otečenost tkiva zbog nakupljanja tekućine (edem). Oboljeli obično prijavljuju i nadutost, abdominalnu nelagodu i zatvor.

Samoinducirano povraćanje može nagristi zubnu caklinu, povećati žlijezde slinovnice obraza (parotidne žlijezde) i uzrokovati upalu jednjaka.

Depresija je česta.

Čak i nakon što oboljeli postanu vrlo mršavi, oni nastoje ostati aktivni, često prekomjerno vježbajući kako bi kontrolirali svoju težinu. Dok ne postanu iznimno mršavi i iscrpljeni, rijetko imaju simptome nutritivnih nedostataka.

Hormonske promjene koje proizlaze iz anoreksije su izrazito smanjenje razine estrogena (kod žena), testosterona (kod muškaraca) i hormona štitnjače te povišenje razine kortizola.

Ako oboljeli postanu teško pothranjeni, to će vjerojatno utjecati na svaki važniji organski sustav u tijelu. Može im se smanjiti i gustoća kostiju, povećavajući rizik od osteoporoze.

Prepoznavanje anoreksije

Ljudi koji imaju anoreksiju nervozu obično poriču da imaju problem i pokušavaju prikriti svoje neobične prehrambene navike, umjesto da potraže pomoć. Mnogi od njih su pedantni, kompulzivni i inteligentni te imaju vrlo visoke standarde za postignuća i uspjeh. Ove osobne karakteristike često im pomažu prikriti poremećaj. Zbog toga članovi obitelji i prijatelji često nisu svjesni tog poremećaja sve dok ne postane ozbiljan.

Budući da anoreksija nervoza ima ozbiljne, ponekad po život opasne komplikacije, članovi obitelji i prijatelji osobe koja je često na dijeti, ili je pretjerano zabrinuta zbog težine, trebaju znati kako prepoznati poremećaj.

Osobe s anoreksijom nervozom često čine sljedeće:

  • Žale se na debljinu, iako su jako mršavi

  • Poriču činjenicu da su mršavi

  • Razmišljaju o hrani cijelo vrijeme

  • Važu hranu koju jedu

  • Sakupljaju, sakrivaju ili bacaju hranu

  • Pripremaju složene obroke za druge

  • Preskaču obroke

  • Prave se da jedu ili lažu o tome koliko su pojeli

  • Kompulzivno vježbaju

  • Oblače se u široku odjeću ili slojevito

  • Važu se nekoliko puta dnevno

  • Svoje samopoštovanje temelje na tome koliko su mršave

Brz ili veliki gubitak tjelesne težine može uzrokovati probleme opasne po život. Tegobe sa srcem, tekućinama i elektrolitima (kao što su natrij, kalij i klorid) najopasnije su jer:

Povraćanje, uzimanje laksativa i diuretika pogoršavaju situaciju. Iznenadna smrt se u pravilu događa zbog abnormalnih srčanih ritmova.

Dijagnoza

Dijagnoza anoreksije nervoze

  • Liječnička procjena

  • Pretrage zbog mogućih pratećih tegoba nastalih zbog anoreksije

Budući da osobe misle da nemaju problem, odupiru se liječničkoj procjeni i liječenju. U pravilu ih u ordinaciju dovode članovi obitelji ili dolaze zbog drugog zdravstvenog problema.

Liječnici mjere visinu i težinu te pomoću rezultata izračunavaju indeks tjelesne mase (ITM). Liječnici također pitaju ljude kako se osjećaju o svom tijelu i težini te imaju li druge simptome. Mogu se koristiti upitnici razvijeni za otkrivanje poremećaja hranjenja.

Liječnici također provjeravaju prisutnost drugih poremećaja koji mogu uzrokovati gubitak težine ili nevoljkost jela, kao što su shizofrenija, depresija, poremećaji koji ometaju apsorpciju hrane (malapsorpcija), zlouporaba amfetamina i karcinom.

Ako osoba ima sljedeće, velika je vjerojatnost da je riječ o anoreksiji:

  • Ograničenje u prehrani koje rezultira niskom tjelesnom težinom, obično s ITM manjim od 17 (ili za djecu, ITM manji od 5. percentila za njihovu dob ili manji od očekivanog na temelju prethodnog rasta — vidi CDC Growth Charts)

  • Strah od pretilosti

  • Iskrivljena slika tijela i/ili poricanje da imaju ozbiljan poremećaj

Anoreksija može se dijagnosticirati u djece i adolescenata koji nisu izgubili na težini, ali nisu narasli prema očekivanjima jer ograničavaju unos hrane.

Liječnici također obavljaju fizički pregled te pretrage krvi i urina kako bi provjerili ima li učinaka gubitka težine i pothranjenosti. Može se napraviti i ispitivanje gustoće kostiju kako bi se provjerilo je li došlo do gubitka gustoće kosti. Elektrokardiografija (EKG) se može raditi da se utvrdi postoji li abnormalni srčani ritam.

Kalkulator indeksa tjelesne mase (ITM)

Jeste li znali?

  • Bez liječenja, teška anoreksija nervoza smrtonosna je za gotovo 10% ljudi.

Prognoza

Prognoza anoreksije nervoze

Bez liječenja umire gotovo 10% osoba s teškom anoreksijom. Kada su simptomi blagi i neprepoznati, teške komplikacije su rijetke.

Uz liječenje, osobe s anoreksijom nervozom mogu imati sljedeće ishode:

  • Otprilike polovica bolesnika vrati većinu ili svu svoju težinu koju su izgubili, a hormonski i drugi fizički problemi nastali zbog poremećaja se uspješno riješe.

  • Otprilike jedna četvrtina se donekle poboljša, dobije nešto težine natrag, ali se povremeno vrate na svoje ranije prehrambene navike (relaps).

  • Preostala jedna četvrtina ima česte relapse i nastavlja imati fizičke i psihičke tegobe uzrokovane poremećajem prehrane.

Djeca i adolescenti liječeni od anoreksije nervoze imaju veću vjerojatnost da će se oporaviti i imaju manje nuspojava nego odrasli.

Liječenje

Liječenje anoreksije nervoze

  • Osigurati dovoljan dnevni unos kalorija i hranjivih tvari

  • Psihoterapija

  • Za adolescente obiteljska terapija

  • Redoviti kontrolni pregledi

Brzo vraćanje tjelesne težine ključno je kada je:

  • Gubitak težine bio brz ili značajan.

  • Težina pala ispod 75 % preporučene tjelesne težine.

Osobe s anoreksijom se mogu hospitalizirati kako bi se osigurao dovoljan unos kalorija i hranjivih tvari. Konzumacija čvrste hrane je najbolja opcija, ali ponekad se daju i tekući dodaci. Rijetko, osobe koje su teško pothranjene ili se odupiru uzimanju hrane hranu dobiju s pomoću cijevi umetnute kroz nos i niz grlo u želudac (nazogastrična sonda).

Liječe se također bilo kakve druge tegobe nastale zbog anoreksije. Primjerice, ako se izgubi gustoća kostiju, daju se dodaci kalcija i vitamina D.

Tijekom hospitalizacije pruža se psihološko i nutricionističko savjetovanje. Hospitalizacija je također korisna jer izolira osobe od njihovih uobičajenih okolnosti i ometa njihove disfunkcionalne prehrambene navike i ponašanja. Dakle, može zaustaviti negativan tijek bolesti. Ipak, većina ljudi se liječi samo ambulantno.

Psihoterapija koja se koristi naglašava uspostavljanje normalnih prehrambenih navika i postizanje normalne težine, a uključuje individualnu i obiteljsku psihoterapiju. Terapija se obično nastavlja godinu dana nakon što je osoba vratila izgubljenu težinu, a može potrajati i do 2 godine.

Obiteljska terapija korisna je za adolescente. Može poboljšati interakcije među članovima obitelji i naučiti roditelje da pomognu svojem oboljelom adolescentu da vrati izgubljenu težinu.

Psihoterapija je učinkovitija za adolescente kod kojih poremećaj traje manje od 6 mjeseci.

Psihoterapija je osobito važna jer mnoge osobe s anoreksijom nervozom pomalo oklijevaju prema liječenju ili vraćanju tjelesne težine.

Liječenje podrazumijeva i redovite kontrolne preglede nadležnog liječnika. Liječenje često obuhvaća tim zdravstvenih djelatnika, uključujući nutricioniste, koji može napraviti plan prehrane ili dati informacije o potrebnom kalorijskom unosu kako bi se težina vratila na normalnu razinu.

Ne postoje specifični lijekovi za liječenje anoreksije. Međutim, neki lijekovi koji se koriste za druge poremećaje mentalnog zdravlja, poput olanzapina, mogu pomoći ljudima da se udebljaju.

Više informacija

Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

  • National Eating Disorders Association (NEDA): Velika neprofitna organizacija koja pruža pristup mrežnim alatima za provjeru, liniji za pomoć, forumima i raznim grupama za podršku (neke virtualne)

  • National Association of Anorexia Nervosa and Associated Disorders (ANAD): Pristup nastavnim programima i obuci za medicinske i zdravstvene stručnjake, kao i grupama podrške, samopomoći i drugim uslugama

  • National Institutes of Mental Health (NIMH), Eating Disorders: Centar za razmjenu podataka o poremećajima prehrane, uključujući statističke podatke o prevalenciji, brošure i informativne listove (dostupne i na španjolskom), obrazovne kampanje i kampanje podizanja svijesti te informacije o relevantnim kliničkim ispitivanjima

Politika privatnosti