Locked-in sindrom sastoji se od gotovo potpune paralize. Svijest i mentalna funkcija nisu zahvaćeni. Ljudi ne mogu samostalno mijenjati izraze lica, kretati se, govoriti ili komunicirati, ali mogu pomicati oči gore-dolje i treptati.
-
Locked-in sindrom obično je uzrokovan moždanim udarom, ali može biti uzrokovan Guillain-Barréovim sindromom ili rakom koji utječe na određeni dio mozga.
-
Osobe s ovim sindromom ne mogu pomicati donji dio lica, žvakati, gutati, govoriti, pomicati udove ili pomicati oči s jedne na drugu stranu, ali obično mogu pomicati oči gore-dolje i treptati.
-
Kako bi otkrili locked-in sindrom, liječnici testiraju ljude koji se ne kreću i ne reagiraju tražeći ih da otvore i zatvore svoje oči, te rade testove za snimanje kako bi identificirali uzrok.
-
Liječenje uključuje liječenje uzroka (ako je identificiran), pružanje dobre prehrane, sprječavanje problema zbog nemogućnosti kretanja (kao što su dekubitusi) i pružanje komunikacijske obuke.
Locked-in sindrom je obično posljedica moždanog udara. Ali može biti i posljedica sljedećeg:
-
Bilo kojeg poremećaja (kao što su rak mozga ili ozljeda mozga) koji uništava središnji dio moždanog debla, ali ne utječe na dijelove mozga koji kontroliraju svijest i mentalnu funkciju (gornji dio moždanog debla i veliki mozak, najveći dio mozga)
-
Rijetko, potpuna paraliza perifernih živaca i mišića, što može biti posljedica teškog Guillain-Barréovog sindroma ili od raka koji pogađa središnji dio moždanog debla ili područje oko njega
Simptomi
Osobe sa locked-in sindromom ne mogu pomicati donji dio lica, žvakati, gutati, govoriti, pomicati udove ili pomicati oči s jedne na drugu stranu. Mogu imati poteškoća s disanjem, ali mogu vidjeti i čuti.
Locked-in sindrom sliči soporu ili komi jer ljudi nemaju očigledan način reagiranja iako su potpuno svjesni. Međutim, većina ih može pomicati oči gore-dolje i treptati. Ako skrbnici ne primijete pokrete očiju, za ljude s locked-in sindromom se može pogrešno misliti da nisu svjesni svoje okoline i ne mogu misliti ili komunicirati.
Osobe sa zaključanim sindromom mogu naučiti komunicirati otvaranjem i zatvaranjem očiju kao odgovor na pitanja. Neke osobe s locked-in sindromom mogu naučiti komunicirati pomoću računala koje tumači moždanu aktivnost i koje može biti kontrolirano pokretima očiju, a ponekad i na druge načine.
Dijagnoza
Budući da se locked-in sindrom može zamijeniti sa soporom ili komom, liječnici testiraju ljude koji se ne kreću i ne reagiraju tražeći ih da otvore i zatvore oči.
Imaging testovi mozga, kao što su magnetska rezonancija (MR) i kompjutorizirana tomografija (CT), su napravljeni kako bi se odredio uzrok, osobito za provjeru bilo kakvih poremećaja koji se mogu liječiti, ili koji mogu pridonijeti problemu.
Ako je dijagnoza nejasna mogu se napraviti i druga snimanja, kao što su positronska emisijska tomografija (PET), jednofotonska emisijska tomografija (SPECT), evocirani potencijali ili electroencefalografija.
Prognoza
Hoće li se ljudi oporaviti ovisi o uzroku i njegovoj ozbiljnosti, kao u sljedećim primjerima:
-
Ako je uzrok mali moždani udar i ljudi nisu potpuno paralizirani, ljudi se mogu potpuno ili dovoljno oporaviti da bi sami obavljali neke dnevne zadatke, kao što su hranjenje i govor.
-
Ako je moždani udar velik, većina ljudi treba trajnu njegu.
-
Ako je uzrok Guillain-Barreov sindrom, ljudi se mogu poboljšati tijekom nekoliko mjeseci, ali oporavak je rijetko potpun.
-
Ako je uzrok progresivni poremećaj poput raka, obično rezultira smrću.
Liječenje
Rani tretman uključuje ispravljanje stanja koja mogu doprinijeti sindromu. Osobama koje imaju poteškoće s disanjem može biti potrebna pomoć pri disanju, kao što je mehanička ventilacija.
Dugotrajna skrb
Poput ljudi u komi, ljudi u zaključanom sindromu zahtijevaju sveobuhvatnu skrb.
Važno je pružanje dobre prehrane (prehrambena podrška). Ljudi se hrane kroz cijev umetnutu kroz nos do želuca (tzv. nazogastrična sonda). Ponekad se hrane kroz cijev umetnutu izravno u želudac ili tanko crijevo kroz rez u abdomenu. Na ove cijevi se mogu davati i lijekovi.
Mnogi problemi su posljedica nepokretnosti i nužne su mjere prevencije. Na primjer, može se dogoditi sljedeće:
-
Dekubitusi: Ležanje u jednom položaju može prekinuti dotok krvi u neke dijelove tijela, uzrokujući propadanje kože i nastanak dekubitusa.
-
Slabost mišića i oštećenja živaca: mišići slabe kada se ne koriste. Ležanje u jednom položaju u krevetu dulje vrijeme može uzrokovati pritisak na živac koji je dovoljan da ga ošteti.
-
Kontrakture: Nedostatak kretanja također može dovesti do trajnog ukrućivanja mišića (kontraktura) koji uzrokuju trajno savijanje zglobova.
-
Krvni ugrušci: Nedostatak pokreta povećana vjerojatnost nastanka krvnih ugrušaka u venama nogu.
Dekubitusi se mogu spriječiti ako se osoba često premješta i stavlja zaštitna podloga ispod dijelova tijela koji su u kontaktu s krevetom, kao što su pete, da ih se zaštiti.
Kako bi se spriječili slabljenje mišiča, dekubitusi i kontrakture, fizioterapeuti nježno pomiču zglobove osobe u svim smjerovima (pasivne vježbe kretanja) ili postavljaju udlage u određenim položajima.
Prevencija nastanka krvnih ugrušaka uključuje upotrebu lijekova i kompresiju ili podizanje nogu. Pomicanje udova, kao što se događa u vježbama pasivnog kretanja, također može pomoći u sprečavanju stvaranja krvnih ugrušaka.
Budući da su ljudi inkontinentni, treba paziti da koža bude čista i suha. Ako mjehur ne funkcionira, a urin se zadržava, u mjehur se može staviti cjevčica (kateter) kako bi se ispraznio. Kateteri se pažljivo čiste i redovito pregledavaju kako bi se spriječilo razvijanje infekcija mokraćnog sustava.
Komunikacijski trening
Osobe s locked-in sindromom mogu naučiti komunicirati pomoću računalnog uređaja za unos kojim upravljaju pokreti očiju. Drugi uređaji mogu otkriti kada ljudi pomalo njuškaju. Ovi se uređaji, također, mogu povezati s računalom i koristiti za komunikaciju. Logopedi mogu pomoći ljudima da razviju komunikacijski kod pomoću treptaja oka ili njuškanja. Ako se oporavi upravljanje drugim dijelom tijela (kao što su palac ili vrat), mogu komunicirati na druge načine.
Međutim, te su metode zamorne i spore. Tako se razvijaju druge metode pomoću elektroda koje su pričvršćene na vlasište ili implantirane u mozak. Elektrode mogu detektirati električne signale koje stvaraju živčane stanice. Ovi signali se šalju računalu i obrađuju. Mogu se koristiti za pomicanje pokazivača na zaslonu računala, upravljanje robotskom rukom i za proizvodnju kompjutorski generiranog govora.
Drugi problemi
Budući da se komunikacija obično može uspostaviti, pogođeni ljudi trebaju donositi vlastite odluke o zdravstvenoj skrbi. Međutim, pogođeni ljudi su često vrlo depresivni i možda će ih trebati savjetovati suosjećajni stručnjak za zaštitu mentalnog zdravlja, posebno kada razmišljaju o budućim medicinskim intervencijama i mjerama za održavanje života.
Ako je prisutna, liječi se depresija.