Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.
Agorafobija je strah ili tjeskoba zbog situacije ili mjesta gdje nema mogućnosti bijega ili u kojemu pomoć možda neće biti dostupna ako se razvije intenzivna tjeskoba. Te situacije ili mjesta često se izbjegavaju ili podnose uz veliku količinu distresa.
Agorafobija je vrsta anksioznog poremećaja. Oko 30 do 50% ljudi s agorafobijom također ima i panični poremećaj. Oko 2% žena i 1% muškaraca ima agorafobiju tijekom bilo kojeg 12-mjesečnog razdoblja. Većina ljudi s agorafobijom poremećaj razvija do dobi od 35 godina.
Uobičajeni primjeri situacija ili mjesta koja stvaraju strah i tjeskobu uključuju stajanje u redu u banci ili na blagajni supermarketa, sjedenje usred dugog reda u kazalištu ili učionici, te korištenje javnog prijevoza, kao što su autobus ili zrakoplov. Neki ljudi razviju agorafobiju nakon što u jednoj od tih situacija dožive napad panike. Drugi ljudi jednostavno se osjećaju nelagodno u tim okruženjima i možda nikada neće, ili tek kasnije, tamo imati napade panike. Agorafobija često ometa svakodnevni život, ponekad tako drastično da ljude čini onesposobljenima izići iz kuće.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju agorafobiju kada strah, tjeskoba ili izbjegavanje traju 6 mjeseci ili više i uključuju najmanje dvije od sljedećih situacija:
-
Korištenje javnog prijevoza
-
Biti na otvorenom prostoru, kao što je parkiralište ili tržnica
-
Biti u zatvorenom prostoru, kao što je trgovina ili kazalište
-
Stajati u redu ili biti u gomili
-
Biti sam izvan kuće
Strahovi moraju uključivati zabrinutost da bi bijeg mogao biti težak ili da će pomoć biti nedostupna ako ih ulovi panika ili postanu onesposobljeni.
Osim toga, mora biti prisutno sve od sljedećeg:
-
Simptomi se gotovo uvijek javljaju u istim situacijama
-
Ljudi mijenjaju svoje ponašanje kako bi izbjegli situaciju ili im je potrebna pratnja koja im pomaže u toleriranju iste
-
Simptomi su nesrazmjerni stvarnoj opasnosti
-
Simptomi uzrokuju značajne smetnje ili značajno narušavaju funkcioniranje
-
Simptomi nisu uzrokovani drugim mentalnim poremećajem kao što je socijalna fobija, ili općim zdravstvenim stanjem kao što su upalne bolesti crijeva
Liječenje
Ako se agorafobija ne liječi, ona obično jako varira u svojoj težini i može čak i nestati bez formalnog liječenja, možda zato što su ljudi koristili vlastiti oblik terapije izlaganja, izlažući se više puta situaciji koja izaziva njihove strahove sve dok se strahovi ne smire. Drugi se više ne žale na simptome agorafobije jer su naučili izbjegavati situacije (poput aviona ili gužve) koje izazivaju njihovu tjeskobu. Međutim, samo izbjegavanje situacija može značajno ograničiti život ljudi. Budući da liječenje u početku povećava anksioznost, liječenje agorafobije (i drugih anksioznih poremećaja) često uključuje učenje strategija opuštanja.
Terapija izloženosti pomaže više od 90% ljudi koji ju redovno prakticiraju.
Kognitivno bihevioralna terapija također može pomoći. Ovom terapijom ljudi uče učiniti sljedeće:
-
Prepoznati kada je njihovo mišljenje iskrivljeno
-
Kontrolirati iskrivljeno razmišljanje
-
U skladu s time promijeniti svoje ponašanje
Osobe s agorafobijom mogu imati koristi od uzimanja selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI). Iako se SIPPS (eng. SSRI) smatraju antidepresivima, oni također mogu biti vrlo djelotvorni u liječenju anksioznih poremećaja.