Agorafobija (strah od otvorenog prostora)

Autor: John W. Barnhill, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.

Agorafobija je strah ili tjeskoba zbog situacije ili mjesta gdje nema mogućnosti bijega ili u kojemu pomoć možda neće biti dostupna ako se razvije preplavljenost tjeskobom. Te situacije ili mjesta često se izbjegavaju ili podnose uz veliki napor.

Agorafobija je vrsta anksioznog poremećaja. Oko 30 do 50% osoba s agorafobijom također ima i panični poremećaj. Oko 2% žena i 1% muškaraca ima agorafobiju tijekom bilo kojeg 12-mjesečnog razdoblja. Većina ljudi s agorafobijom poremećaj razvija do dobi od 35 godina života.

Uobičajeni primjeri situacija ili mjesta koja stvaraju strah i tjeskobu uključuju stajanje u redu u banci ili na blagajni supermarketa, sjedenje usred dugog reda u kazalištu ili učionici, te korištenje javnog prijevoza, kao što su autobus ili zrakoplov. Neki ljudi razviju agorafobiju nakon što u jednoj od tih situacija dožive napad panike. Drugi ljudi jednostavno se osjećaju nelagodno u tim okruženjima i možda nikada neće, ili tek kasnije, tamo imati napade panike. Agorafobija često ometa svakodnevni život, ponekad tako drastično da ljude čini onesposobljenima izići iz kuće.

Dijagnoza

Dijagnoza agorafobije

  • Liječnička procjena temeljem određenih kriterija.

Liječnici dijagnosticiraju agorafobiju kada strah, tjeskoba ili izbjegavanje traju 6 mjeseci ili više te uključuju najmanje dvije od sljedećih situacija:

  • Korištenje javnog prijevoza

  • Biti na otvorenom prostoru, kao što je parkiralište ili tržnica

  • Biti u zatvorenom prostoru, kao što je trgovina ili kazalište

  • Stajati u redu ili biti u gomili

  • Biti sam izvan kuće

Strahovi moraju uključivati zabrinutost da bi bijeg mogao biti težak ili da će pomoć biti nedostupna ako ih ulovi panika ili postanu onesposobljeni.

Osim toga, mora biti prisutno sve od navedenog:

Liječenje

Liječenje agorafobije

  • Terapija izlaganjem

  • Kognitivno-bihevioralna terapija

  • Ponekad se koriste antidepresivi poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI)

Ako se agorafobija ne liječi, ona obično jako varira u svojoj težini i može čak i nestati bez formalnog liječenja, možda zato što su ljudi koristili vlastiti oblik terapije izlaganja, izlažući se više puta situaciji koja izaziva njihove strahove sve dok se strahovi ne smire. Drugima iščezavaju simptomi agorafobije jer su naučili izbjegavati situacije (poput aviona ili gužve) koje izazivaju njihovu tjeskobu. Međutim, samo izbjegavanje situacija može značajno ograničiti život ljudi. Budući da liječenje u početku povećava anksioznost, liječenje agorafobije (i drugih anksioznih poremećaja) često uključuje učenje strategija opuštanja.

Terapija izloženosti pomaže više od 90% ljudi koji ju redovno prakticiraju.

Kognitivno-bihevioralna terapija također može pomoći. Ovom terapijom ljudi uče učiniti sljedeće:

  • Prepoznati kada je njihovo mišljenje iskrivljeno

  • Kontrolirati iskrivljeno razmišljanje

  • U skladu s time promijeniti svoje ponašanje

Osobe s agorafobijom mogu imati koristi od uzimanja selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI). Iako se SIPPS (eng. SSRI) smatraju antidepresivima, oni također mogu biti vrlo djelotvorni u liječenju anksioznih poremećaja.

Više informacija

Više informacija o agorafobiji

  • National Institute of Mental Health, Agoraphobia: General information on many aspects of agoraphobia, including prevalence statistics

Politika privatnosti