Rehabilitacijske su usluge potrebne osobama koje su izgubile sposobnost normalnog funkcioniranja, često zbog ozljede, moždanog udara, infekcije, tumora, kirurškog zahvata ili progresivnog poremećaja, poput artritisa.
Primjerice, program plućne rehabilitacije često je prikladan za osobe s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću. Rehabilitacija je potrebna i osobama koje oslabe nakon dugotrajnog mirovanja u krevetu, primjerice zbog teške ozljede ili nakon kirurškog zahvata. Uobičajeni ciljevi rehabilitacije uključuju fizikalnu terapiju, radnu terapiju, liječenje boli i upale te ponovno uvježbavanje radi nadoknade izgubljenih funkcija. Liječenje obično uključuje redovite individualne treninge tijekom nekoliko tjedana.
Potreba za rehabilitacijom postoji u svim dobnim skupinama, iako se vrsta, intenzitet i ciljevi rehabilitacije često razlikuju ovisno o dobi. Osobe s kroničnim oštećenjima, među kojima su često starije osobe, imaju drukčije ciljeve od mlađih osoba s privremenim oštećenjem, primjerice nakon prijeloma ili opekline. Primjerice, cilj starije osobe s teškim zatajenjem srca koja je pretrpjela moždani udar može biti povratak sposobnosti obavljanja što većeg broja aktivnosti samozbrinjavanja, poput jedenja, odijevanja, kupanja, premještanja između kreveta i stolice, uporabe zahoda te kontrole mokrenja i stolice. Cilj mlađe osobe nakon prijeloma često je što brži povratak svih funkcija i ponovno sudjelovanje u intenzivnim tjelesnim aktivnostima. Sama dob nije razlog za promjenu ciljeva ili intenziteta rehabilitacije, ali prisutnost drugih bolesti ili početnih funkcionalnih ograničenja može biti.
Jeste li znali...
-
Nakon ozbiljnog poremećaja, ozljede ili kirurškog zahvata ljudi bi se trebali pridržavati preporučenog rehabilitacijskog programa kako bi se što potpunije i brže oporavili.
-
Rehabilitacija se može provoditi u liječničkoj ordinaciji, kod kuće ili u rehabilitacijskom centru.
|
Za početak formalnog rehabilitacijskog programa liječnik izdaje uputnicu fizijatru, odnosno liječniku specijaliziranom za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, radnom terapeutu, fizioterapeutu ili rehabilitacijskom centru. U uputnici se navode ciljevi liječenja, vrsta bolesti ili ozljede i datum njezina nastanka. Također se određuje vrsta potrebne terapije, poput uvježbavanja hoda ili aktivnosti svakodnevnog života. Terapeut može, u dogovoru s liječnikom koji je osobu uputio, prilagoditi te ciljeve ovisno o odgovoru osobe na liječenje.
Mjesto rehabilitacije
Mjesto provođenja rehabilitacije ovisi o potrebama i sposobnostima osobe. Mnoge osobe koje se oporavljaju od ozljede mogu se liječiti ambulantno u ordinaciji terapeuta. Osobama s teškim funkcionalnim ograničenjima možda će biti potrebna bolnička skrb ili boravak u stacionarnom rehabilitacijskom centru. U takvim ustanovama skrb pruža rehabilitacijski tim. Osim liječnika i terapeuta, tim može uključivati medicinske sestre, psihologe, socijalne radnike, logopede, koji procjenjuju govor, jezik i glas, audiologe, koji procjenjuju sluh, druge zdravstvene djelatnike i članove obitelji. Timski pristup daje najbolje rezultate jer znatan gubitak funkcije može dovesti i do drugih problema, poput sljedećih:
Rehabilitacija u kući može biti prikladna za osobe koje ne mogu lako putovati, ali trebaju manji opseg skrbi, primjerice za one koje se mogu premjestiti iz kreveta u stolicu ili sa stolice na zahod. Međutim, članovi obitelji ili prijatelji moraju biti spremni sudjelovati u procesu rehabilitacije. Provođenje rehabilitacije kod kuće uz pomoć članova obitelji vrlo je poželjno, ali može biti fizički i emocionalno opterećujuće za sve uključene. Ponekad rehabilitaciju u kući može olakšati fizioterapeut ili radni terapeut koji dolazi u posjet.
Mnogi domovi za starije osobe imaju rehabilitacijske programe manjeg intenziteta od onih u specijaliziranim rehabilitacijskim centrima. Takvi programi prikladniji su za osobe koje teže podnose intenzivnu terapiju, primjerice krhke ili starije osobe.
Ciljevi
Rehabilitacijski tim ili terapeut određuje kratkoročne i dugoročne ciljeve za svaki problem. Primjerice, osoba s ozljedom šake može imati ograničen opseg pokreta i mišićnu slabost. Kratkoročni ciljevi mogu biti povećanje opsega pokreta za određenu vrijednost i povećanje snage stiska. Dugoročni cilj može biti ponovno sviranje klavira. Kratkoročni ciljevi postavljaju se kako bi se osigurali neposredni i ostvarivi koraci, dok dugoročni ciljevi pomažu ljudima razumjeti što mogu očekivati od rehabilitacije i kakvu bi razinu funkcije mogli postići tijekom sljedećih mjeseci. Ljude se potiče da ostvare svaki kratkoročni cilj, a tim pomno prati njihov napredak. Ciljevi se mogu promijeniti ako osoba ne želi ili ne može nastaviti rehabilitaciju, primjerice zbog financijskih ili drugih razloga, ili ako napreduje sporije ili brže nego što se očekivalo.
U mnogim su situacijama ciljevi rehabilitacije ponovno uspostaviti hod i omogućiti obavljanje svakodnevnih aktivnosti, poput odijevanja, osobne higijene, kupanja, samostalnog hranjenja, kuhanja i kupnje.
Bez obzira na težinu funkcionalnog ograničenja ili stručnost rehabilitacijskog tima, konačni ishod rehabilitacije uvelike ovisi o motivaciji i aktivnom sudjelovanju osobe. Neke osobe mogu nesvjesno odgađati oporavak zbog potrebe za dodatnom pažnjom članova obitelji ili prijatelja.
Osvrt na starenje
|
Poremećaji koji zahtijevaju rehabilitaciju, poput moždanog udara, srčanog udara, prijeloma kuka i amputacije uda, česti su među starijim osobama. Međutim, starije osobe mogu imati obilježja koja otežavaju rehabilitaciju:
-
Mogu biti tjelesno neaktivne.
-
Njihovi mišići, uključujući srčani mišić, mogu biti oslabljeni.
-
Mogu imati smanjenu izdržljivost.
-
Mogu imati depresiju ili demenciju.
-
Mogu imati teškoće s ravnotežom, koordinacijom ili spretnošću.
-
Zglobovi im mogu biti ukočeni.
Ipak, sama starija dob nije razlog za odgađanje ili uskraćivanje rehabilitacije.
Starije osobe mogu se oporavljati sporije, zbog čega su poželjni programi posebno prilagođeni njihovim potrebama. Često imaju drukčije ciljeve i trebaju drukčiju vrstu skrbi od mlađih osoba. Kada sudjeluju u programima namijenjenima njihovoj dobnoj skupini, manja je vjerojatnost da će uspoređivati svoj napredak s napretkom mlađih osoba i zbog toga se obeshrabriti.
|