Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) sastoji se od pretjerane napetosti i zabrinutosti zbog brojnih aktivnosti ili događaja. Ljudi imaju anksioznost više dana nego ne tijekom 6 mjeseci ili duže.
-
Ljudi su tjeskobni i zabrinuti zbog različitih pitanja, aktivnosti i situacija, a ne samo jedne.
-
Kako bi se dijagnosticirao ovaj poremećaj, anksioznost mora pratiti i nekoliko drugih simptoma (kao što su sklonost lakom umaranju, poteškoće s koncentracijom i napetost mišića).
-
Liječenje uključuje kombinaciju lijekova (obično lijekova protiv tjeskobe i ponekad antidepresiva) i psihoterapije.
Generalizirani anksiozni poremećaj čest je tip anksioznog poremećaja. Oko 3% odraslih osoba ga ima tijekom bilo kojeg 12-mjesečnog razdoblja. Žene će dvostruko vjerojatnije razviti poremećaj u odnosu na muškarce. Često započinje u djetinjstvu ili adolescenciji (vidi Generalizirani anksiozni poremećaj u djece) ali može započeti u bilo kojoj dobi.
Za većinu ljudi, poremećaj se mijenja, ponekad se pogoršava (osobito u vrijeme stresa) te traje mnogo godina.
Simptomi
Osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem stalno se osjećaju zabrinutima ili uznemirenima te imaju poteškoća kontrolirati te osjećaje. Ozbiljnost, učestalost ili trajanje zabrinutosti veće je nego što situacija zahtijeva.
Zabrinutost je opće prirode, uključuje mnoge teme i često se s vremenom pomiče s jedne teme na drugu. Uobičajene brige uključuju radne i obiteljske obveze, novac, zdravlje, sigurnost, popravak automobila i kućne poslove.
Dijagnoza
Za dijagnosticirati generalizirani anksiozni poremećaj, osoba mora doživjeti zabrinutost ili tjeskobu koja je:
Osim toga, osoba mora imati 3 ili više sljedećih simptoma:
Prije dijagnosticiranja generaliziranog anksioznog poremećaja, liječnici obavljaju pregled. Oni mogu napraviti krvne laboratorijske pretrage ili druge testove kako bi se uvjerili da simptomi nisu uzrokovani fizičkim poremećajem ili uporabom lijeka/psihoaktivne tvari.
Liječenje
Poremećaj se često liječi kombinacijom nekog oblika psihoterapije i terapije lijekovima. Psihoterapija može riješiti uzroke anksioznosti i osigurati načine za rješavanje problema.
Neki antidepresivi, posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (kao što je escitalopram) i inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (kao što je venlafaksin), djelotvorni su za generalizirani anksiozni poremećaj. Ovim antidepresivima obično treba nekoliko tjedana za početak djelovanja (ublažavanje tjeskobe), tako da neki ljudi prvo dobivaju benzodiazepin zajedno s antidepresivom. Benzodiazepini su lijekovi protiv tjeskobe koji brzo oslobađaju tjeskobu, obično gotovo odmah. Međutim, budući da dugotrajna primjena benzodiazepina može dovesti do ovisnosti o lijekovima (), ovi lijekovi se obično daju samo relativno kratko vrijeme. Kada antidepresiv i psihoterapija postanu djelotvorni, doza benzodiazepina može se polako smanjiti, a zatim ukidati. Benzodiazepini se ne bi smjeli naglo prekidati.
Buspiron, još jedan lijek protiv tjeskobe, učinkovit je za neke osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem. Njegova uporaba ne dovodi do ovisnosti o lijekovima. Međutim, buspironu može biti potrebno 2 tjedna ili dulje za početak djelovanja.
Biljni proizvodi kao što su kava i valerijana mogu imati antianksiozni učinak, iako njihova učinkovitost i sigurnost za liječenje anksioznih poremećaja kao što je generalizirani anksiozni poremećaj zahtijevaju daljnja istraživanja.
Kognitivna bihevioralna terapija pokazala se korisnom za generalizirani anksiozni poremećaj. Ovom terapijom ljudi uče učiniti sljedeće:
-
Prepoznati gdje je njihovo mišljenje iskrivljeno
-
Kontrolirati iskrivljeno razmišljanje
-
U skladu s time promijeniti svoje ponašanje
Relaksacija, joga, meditacija, vježbanje i tehnike biofeedback-a mogu biti od pomoći ().