Meniereova bolest

Autor: Lawrence R. Lustig, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Vagić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Andro Košec, dr. med.

Meniereova bolest je poremećaj karakteriziran ponavljajućim napadima onesposobljavajuće vrtoglavice (lažni osjećaj kretanja ili vrtnje), fluktuirajućeg gubitka sluha (na nižim frekvencijama) i buke u uhu (tinitus).

  • Simptomi uključuju iznenadne teške napade onemogućavajuće vrtoglavice, mučninu i povraćanje, obično uz osjećaj pritiska u uhu i gubitak sluha.

  • Liječnici obično izvode testove sluha i ponekad snimanje magnetskom rezonancijom.

  • Dijeta s niskom količinom soli i diuretik mogu smanjiti ozbiljnost i učestalost napada.

  • Lijekovi poput meclizina ili lorazepama mogu pomoći u ublažavanju simptoma vrtoglavice, ali neće spriječiti napade.

Smatra se da je Meniereova bolest uzrokovana prekomjernom količinom tekućine koja je normalno prisutna u unutarnjem uhu. (Vidi također Pregled unutarnjeg uha.) Tekućina u unutarnjem uhu slična je onoj u dijelu sustava za ravnotežu koji se zove endolimfatički sakulus. Ta se tekućina neprestano izlučuje i reapsorbira, održavajući stalnu ravnotežu i tlak. Ili povećanje proizvodnje tekućine u uhu ili smanjenje njene reapsorpcije rezultira viškom tekućine. Nije poznato zašto se to događa. Ova se bolest obično javlja u osoba u dobi od 20 do 50 godina.

Simptomi

Simptomi uključuju iznenadne (akutne), napade teških, onemogućavajućih vrtoglavica, mučnine i povraćanja. Vrtoglavica je lažni osjećaj da se ljudi, njihova okolina, ili oboje kreću ili vrte. Većina ljudi opisuje ovaj neugodni osjećaj kao "vrtoglavicu", iako ljudi često koriste i riječ "vrtoglavica" za druge senzacije, kao što je nesvjestica.

Ovi simptomi obično traju 1 do 6 sati, ali mogu (rijetko) trajati do 24 sata. Prije i tijekom napada osoba često osjeća puninu ili pritisak u zahvaćenom uhu. Sluh u zahvaćenom uhu ima tendenciju fluktuacije, ali se progresivno pogoršava tijekom godina. Zujanje u ušima, što neki ljudi opisuju kao "zvonjenje u uhu", može biti konstantno ili povremeno i može biti gore prije, za vrijeme ili nakon napada vrtoglavice. I gubitak sluha i tinitus obično utječu samo na jedno uho, a gubitak sluha je obično najveći u nižim frekvencijama.

U nekim oblicima Meniereove bolesti, gubitak sluha i tinitus prethode napadima vrtoglavice mjesecima ili godinama.

Dijagnoza

  • Testovi sluha

  • Magnetska rezonancija s kontrastom gadolinijem (MRI)

Liječnik može posumnjati na Meniereovu bolest zbog tipičnih simptoma vrtoglavice, pojave tinitusa i gubitka sluha u jednom uhu. Vrtoglavica nije izazvana promjenama položaja tijela, za razliku od benignog paroksizmalnog položajnog vertiga.

Liječnici obično rade testove sluha i ponekad magnetsku rezonanciju pojačanu gadolinijem te traže druge uzroke.

Prognoza

Ne postoji dokazani način za zaustavljanje gubitka sluha. Većina ljudi ima umjeren do ozbiljan gubitak sluha u zahvaćenom uhu u roku od 10 do 15 godina.

Liječenje

  • Sprječavanje napada ograničavanjem soli, alkohola i kofeina te uzimanje diuretika (lijekova za izmokravanje)

  • Lijekovi poput meklizina ili lorazepama za ublažavanje iznenadnih napada vrtoglavice

  • Lijekovi kao što je proklorperazin za ublažavanje povraćanja

  • Ponekad lijekovi ili operacije smanjuju tlak tekućine ili uništavaju strukture unutarnjeg uha i na taj način uklanjaju simptome.

Dijete s niskom količinom soli, izbjegavanje alkohola i kofeina, te uzimanje diuretika (lijekovi kao što su hidroklorotiazid ili acetazolamid koji povećavaju izlučivanje urina) mogu smanjiti učestalost napada vrtoglavice kod većine ljudi. Međutim, liječenje ne može zaustaviti postupan gubitak sluha.

Kada dođe do napada, vrtoglavica se privremeno može ublažiti lijekovima koji se daju na usta, kao što su meklizin, metoklopiramid ili lorazepam. Mučnina i povraćanje mogu se ublažiti pilulama ili čepićima koji sadrže lijek proklorperazin. Ovi lijekovi ne pomažu u sprječavanju napada i stoga ih se ne smije uzimati redovito, već samo tijekom akutnih vrtoglavica. Za ublažavanje simptoma, neki liječnici također daju kortikosteroide kao što je prednizon peroralno ili ponekad injekciju kortikosteroida deksametazona iza bubnjića.

Kirurško liječenje Meniereove bolesti

Nekoliko postupaka je dostupno osobama s invaliditetom zbog čestih napada vrtoglavice unatoč liječenju lijekovima. Postupci imaju za cilj ili smanjenje tlaka tekućine u unutarnjem uhu ili uništavanje struktura unutarnjeg uha odgovornih za funkciju ravnoteže. Najmanje destruktivan od ovih postupaka naziva se dekompresija endolimfatične vrećice. U ovom postupku, uklanja se kost koja leži iznad endolimfatične vrećice i tanka cjevčica od fleksibilnog plastičnog materijala se umeće u unutarnje uho. Ovaj postupak ne utječe na dalji gubitak ravnoteže i rijetko šteti sluhu.

Ako dekompresija endolimfatične vrećice ne uspije, liječnici će možda trebati uništiti strukture unutarnjeg uha koje uzrokuju simptome ubrizgavanjem otopine gentamicina kroz bubnjić u srednje uho. Gentamicin selektivno uništava funkciju ravnoteže prije nego što utječe na sluh, ali gubitak sluha je i dalje moguć. Rizik od gubitka sluha je manji ako liječnici ubrizgavaju gentamicin samo jednom i čekaju 4 tjedna prije ponavljanja ako je potrebno.

Osobe koje još uvijek imaju česte, teške epizode usprkos ovim tretmanima, možda će trebati invazivniji kirurški zahvat. Rezanje vestibularnog živca (vestibularna neurektomija) trajno uništava sposobnost unutarnjeg uha da utječe na ravnotežu, obično čuva sluh i uspješno uklanja vrtoglavicu u oko 95% ljudi. Ovaj se postupak obično obavlja u pacijenata čiji se simptomi ne smanjuju nakon dekompresije endolimfatičkog sakula ili u pacijenata koji nikada ne žele doživjeti ponovni napadaj. Konačno, kada je vrtoglavica i dalje prisutna, a sluh se pogoršao u značajnoj mjeri, labirint se može ukloniti u postupku nazvanom labirintektomija. Obnova sluha u tim je slučajevima ponekad moguća pomoću kohlearnog implantata.

Nijedan od kirurških zahvata koji tretiraju vrtoglavicu nisu korisni u liječenju gubitka sluha koji često prati Meniereovu bolest, osim kohlearne implantacije nakon prethodnog nastupa gluhoće izazvane operacijom ili prirodnim tijekom bolesti.