Nekrotizirajuća infekcija kože, koja uključuje nekrotizirajući celulitis i nekrotizirajući fasciitis su teži oblici celulitisa karakterizirani odumiranjem inficirane kože i tkiva (nekroza).
-
Inficirana koža je crvena, topla na dodir, i ponekad otečena, a ispod kože se mogu stvoriti mjehurići plina.
-
Bolesnik obično osjeća intenzivnu bol, osjeća se slabo i ima visoku temperaturu.
-
Dijagnoza se temelji na liječnikovoj procjeni, radiološkoj i laboratorijskoj dijagnostici.
-
Liječenje uključuje uklanjanje odumrle kože, koje ponekad zahtijeva opsežan operativni zahvat i primjenu intravenskih antibiotika.
(Također vidi Pregled bakterijskih infekcija kože.)
Većina infekcija kože ne dovodi do odumiranja kože i okolnih tkiva. Međutim, ponekad bakterijska infekcija može uzrokovati nastanak ugruška u malim krvnim žilama u inficiranom području. Taj ugrušak uzrokuje odumiranje tkiva zbog smanjene opskrbe krvlju. Odumrlo tkivo naziva se nekrotičnim. S obzirom da imunološka obrana koja putuje krvotokom (bijele krvne stanica i protutijela) ) više ne može doći do tog područja, infekcija se brzo širi i teško se kontrolira. Smrt može nastupiti, čak i s odgovarajućim liječenjem.
Neke nekrotizirajuće infekcije koje prodiru duboko u kožu i šire se cijelom površinom vezivnog tkiva koje pokriva mišić (fasciju) nazivaju se nekrotizirajućim fasciitisom. Ostale nekrotizirajuće infekcije kože šire se vanjskim slojevima kože i nazivaju se nekrotizirajućim celulitisom. Nekoliko različitih vrsta bakterija, poput Streptococcus i Clostridia, mogu uzrokovati nekrotizirajuće infekcije kože, ali kod većine bolesnika one su uzrokovane kombinacijom djelovanja bakterija. Nekrotizirajuća infekcija kože uzrokovana streptokokima laičkim jezikom naziva se "infekcijom koja jede meso"
Neke nekrotizirajuće infekcije kože razvijaju se u ubodnim ranama ili razderotinama kože, osobito u onim ranama koje su kontaminirane prljavštinom i krhotinama. Ostale infekcije mogu nastati u kirurškim rezovima ili čak i na zdravoj koži. Ponekad bolesnici s upalom divertikula, perforacijom crijeva ili tumorima crijeva razvijaju nekrotizirajuće infekcije zida trbušne stijenke, genitalnog područja ili bedara. Te infekcije nastaju kad određene bakterije migriraju iz crijeva i prošire se po koži. Bakterije mogu u početku tvoriti apsces (džep ispunjen gnojem) u trbušnoj šupljini i mogu se izravno proširiti na kožu, ili se mogu proširiti prvo u krvotok, a potom na kožu i druge organe. Dijabetičari imaju određen rizik za razvoj nekrotizirajućih infekcija kože.
Simptomi
Simptomi nekrotizirajuće infekcije kože često počinju kao i uobičajena infekcija kože,celulitis. Koža može isprva izgledati blijedo, ali ubrzo postaje crvena ili brončana i topla na dodir, a ponekad i otečena. Kasnije, koža postaje ljubičasta, često s razvojem velikih mjehura ispunjenih tekućinom (bula). Tekućina ovih mjehura je smeđa, vodenasta i ponekad neugodna mirisa. Područja odumrle kože postaju crna (gangrena). Neke vrste infekcija, uključujući one uzrokovane Clostridia i mješovitim bakterijama, proizvode plin. Plin stvara mjehuriće ispod kože, a ponekad i u samim mjehurima, uzrokujući da koža pod pritiskom pucketa. U početku je inficirano područje izuzetno bolno, ali kako koža odumire, prestaje funkcionirati i živčano tkivo i zahvaćeno područje prestaje biti osjetljivo.
Bolesnik se osjeća jako slabo s vrlo visokom temperaturom, ubrzanim otkucajima srca i poremećajima svijesti, od konfuzije do stanja bez svijesti. Krvni tlak može pasti zbog bakterijskih toksina i odgovora organizma na infekciju (septički šok). Bolesnici mogu razviti sindrom toksičnog šoka.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Laboratorijski testovi
Liječnik postavlja dijagnozu nekrotizirajuće infekcije kože na temelju pojave simptoma, osobito prisutnosti mjehurića plina ispod kože. Radiološko zračenje također može pokazati plin koji se nalazi ispod kože.
Laboratorijska analiza krvi obično pokazuje povećan broj bijelih krvnih stanica (leukocitoza). Specifične bakterije koje uzrokuju infekciju identificiramo laboratorijskom analizom krvi ili uzorka tkiva. Liječnici započinju s liječenjem prije dobivanja rezultata laboratorijskih nalaza.
Prognoza
Ukupna stopa smrtnosti iznosi oko 30%. Stariji ljudi, osobito oni koji imaju druge medicinske poremećaje, i oni bolesnici koji imaju teži stadij bolesti, imaju lošiju prognozu. Zakašnjela dijagnoza i liječenje te nedovoljno kirurško uklanjanje odumrlog tkiva pogoršavaju prognozu.
Liječenje
Liječenje nekrotizirajućeg fasciitisa je kirurško, uklanjanjem odumrlog tkiva uz liječenje antibiotikom koji se daje u venu (intravenski). Velika količina kože, tkiva i mišića mora biti uklonjeno, i u nekim slučajevima, ruka ili noga moraju biti odstranjene (amputirane).
Bolesnici mogu trebati velike količine intravenske tekućine prije i poslije kirurškog liječenja. Neki liječnici preporučuju i liječenje u visokotlačnoj (hiperbaričnoj) komori, ali nije razjašnjen način kako ono pomaže. Bolesnici koji također razvijaju toksični šok sindrom moraju biti liječeni intravenskim imunoglobulinima.