Mnogi od lijekova u trenutnoj upotrebi otkriveni su ispitivanjima provedenim na životinjama i ljudima. Međutim, sada se brojni lijekovi osmišljavaju uzimajući u obzir specifični poremećaj za čije su liječenje namijenjeni. Nakon što se utvrde patološke biokemijske i stanične promjene uzrokovane bolešću, mogu se dizajnirati spojevi koji mogu specifično spriječiti ili ispraviti te abnormalnosti (interakcijom s određenim mjestima u tijelu). Kada novi spoj djeluje obećavajuće, njegova se struktura obično modificira puno puta kako bi se:
Također se razmatraju drugi čimbenici, kao što je apsorpcija tvari kroz stijenku crijeva te stabilnost tvari u tjelesnim tkivima i tekućinama. Ti čimbenici uključuju ono što tijelo čini lijeku (farmakokinetika) i što lijek čini tijelu (farmakodinamika ).
U idealnom slučaju, lijek je
-
Visoko selektivan za svoje ciljno mjesto: uopće nema ili ima malo učinka na druge tjelesne sustave —to jest, ima minimalne nuspojave ili ih uopće nema (vidjeti pregled nuspojava).
-
Vrlo moćan i učinkovit: mogu se koristiti niske doze, čak i za poremećaje koje je teško liječiti.
-
Učinkovit kada se uzima preko usta (apsorbira se dobro iz probavnog sustava): Praktična primjena.
-
Prilično stabilan u tjelesnim tkivima i tekućinama: tako da je idealno, jedna doza dnevno dovoljna (lijekovi s kraćim djelovanjem mogu biti preferirani za poremećaje koji trebaju samo kratko liječenje).
Tijekom razvoja lijeka određuju se standardne ili prosječne doze. Međutim, ljudi drugačije reagiraju na lijekove. Brojni čimbenici, uključujući dob (vidjeti Starenje i lijekovi), tjelesnu težinu, genetski ustroj te prisutnost drugih poremećaja, utječu na terapijski odgovor (vidjeti Pregled odgovora na lijekove). Ti se čimbenici moraju uzeti u obzir kada liječnik određuje dozu za određenu osobu.
Faze razvoja lijeka
(Vidjeti tablicu Od laboratorija do ormarića za lijekove za sažetak faza razvoja lijeka.)
Rani razvoj
Nakon što se identificira ili osmisli lijek koji može biti koristan u liječenju određenog poremećaja, on se proučava na laboratorijskim životinjama (faza nazvana rani razvoj). Rani razvoj prikuplja informacije o tome kako lijek djeluje, koliko učinkovito djeluje i koje toksične učinke uzrokuje, uključujući moguće učinke na reproduktivne sposobnosti i zdravlje potomaka. Kod mnogih lijekova se u ovoj fazi prekida razvoj jer se pokaže da nisu učinkoviti ili su previše toksični.
Ako lijek izgleda obećavajuće nakon ranog razvoja, program koji opisuje kliničko ispitivanje mora biti odobren od strane odgovarajućeg etičkog povjerenstva (Institutional review board- IRB), a prijava za novi ispitivani lijek (Investigational New Drug - IND) se mora podnijeti Agenciji za hranu i lijekove (FDA). Ako FDA odobri zahtjev, lijek se smije ispitivati u ljudi (ova se faza naziva - kliničko ispitivanje lijeka). U Republici Hrvatskoj odobrenje za provođenjem kliničkih ispitivanja izdaje Ministarstvo zdravstva na temelju pozitivnog mišljenja Središnjeg etičkog povjerenstva.
Klinička ispitivanja
Ova se ispitivanja odvijaju u nekoliko faza i to samo kod dobrovoljaca (zdravih osoba i bolesnika) koji su dali svoj potpuni pristanak.
Faza 1 procjenjuje sigurnost i toksičnost lijeka u ljudi. Različite količine lijeka daju se malom broju zdravih, mladih ispitanika, obično muškaraca, kako bi se utvrdila doza pri kojoj se prvo pojavljuje toksičnost.
Faza 2 procjenjuje kakav učinak lijek ima na ciljni poremećaj i koja bi mogla biti prava doza lijeka. Različite količine lijeka daju se do oko 100 osoba koje imaju ciljni poremećaj da bi se vidjelo ima li ikakve koristi. Samo zato što je lijek učinkovit u životinja u ranom razvoju ne znači da je učinkovit i u ljudi.
Faza 3 ispituje lijek u mnogo većoj (često stotine do tisuće) skupini ljudi koji imaju ciljni poremećaj. Ti su ljudi odabrani da budu što više sličniji ljudima koji bi mogli koristiti lijek u stvarnom svijetu. Učinkovitost lijeka se dalje proučava, a evidentiraju se sve nove nuspojave. Ispitivanja faze 3 obično uspoređuju novi lijek s lijekom koji je već na tržištu, s placebom ili oboje.
Osim određivanja učinkovitosti lijeka, ispitivanja u ljudi se usredotočuju i na vrstu i učestalost nuspojava te na čimbenike koji ljude čine podložnima tim učincima (kao što su dob, spol, drugi poremećaji i upotreba drugih lijekova).
Odobrenje
Ako ispitivanja ukazuju da je lijek učinkovit i siguran, Američkoj agenciji za hranu i lijekove (FDA) ili Europskoj agenciji za lijekove (EMA) podnosi se zahtjev za odobrenje novog lijeka-uključujući podatke iz ispitivanja u životinja i ljudi, planirane proizvodne postupke, informacije o propisivanju i označavanju lijeka. FDA i EMA pregledavaju sve informacije i odlučuju je li lijek dovoljno učinkovit i siguran za stavljanje na tržište. U slučaju odobrenja od strane agencija kao što su FDA i EMA, lijek postaje dostupan za upotrebu. Cijeli postupak obično traje oko 10 godina. Prosječno, otprilike samo 5 od 4000 lijekova ispitivanih u laboratoriju se ispituje u ljudi, a samo otprilike 1 od 5 lijekova ispitanih u ljudi se odobri i propisuje.
Svaka država ima vlastiti postupak odobravanja lijekova, koji se međusobno mogu razlikovati. Samo zato što je lijek odobren za upotrebu u jednoj državi ne znači da je dostupan za upotrebu u drugoj državi.
Faza 4 (postmarketinško razdoblje)
Nakon odobrenja novog lijeka, proizvođač mora pratiti upotrebu lijeka i odmah izvijestiti regulatorno tijelo o bilo kakvim dodatnim, ranije neotkrivenim nuspojavama. Liječnici i farmaceuti se potiču na sudjelovanje u stalnom praćenju lijeka. Takvo praćenje je važno jer prije nego što se lijek stavi na tržište, čak i opsežna ispitivanja mogu otkriti samo relativno česte nuspojave (koje se javljaju otprilike jednom na svakih 1000 doza). Važne nuspojave koje se događaju jednom na svakih 10 000 (ili više) doza se mogu otkriti samo kada veliki broj ljudi koristi taj lijek, to jest, nakon što je na tržištu. FDA može povući odobrenje ako novi dokazi ukazuju da lijek može uzrokovati ozbiljne nuspojave. Naprimjer, lijek za mršavljenje fenfluramin je povučen s tržišta jer su neki ljudi koji su ga uzimali razvili ozbiljne srčane poremećaje.
Od laboratorija do ormarića za lijekoveFaza | Ispitivana skupina | Svrha | Trajanje |
|---|
Rani razvoj |
|---|
| Laboratorijski uvjeti (kao što su kulture stanica i životinje) | Određivanje kemijskih i fizikalnih karakteristika lijeka te procjena sigurnosti i učinaka lijeka u živim organizmima. | 2–6,5 godina |
Klinička ispitivanja |
|---|
Faza 1 | 20–80 zdravih dobrovoljaca | Utvrditi osnovnu sigurnost i razinu lijeka u krvi koja se postiže s različitim dozama lijeka | 1,5 godina |
Faza 2 | Do 100 ljudi koji imaju ili bi mogli razviti poremećaj koji se proučava | Utvrditi učinkovitost i raspon doziranja lijeka te utvrditi nuspojave | 2 godine |
Faza 3 | 300-30 000 ljudi koji imaju poremećaj koji se proučava | Potvrditi najučinkovitiji režim doziranja te dobiti više informacija o učinkovitosti lijeka i nuspojavama koje nisu viđene tijekom faza 1 i 2. Usporedba lijeka s postojećim lijekovima, s placebom ili oboje. | 3,5 godina |
Ocjena FDA |
|---|
| Vladin pregled svih informacija iz ranog razvoja i kliničkih ispitivanja | Utvrditi je li dokazana učinkovitost i sigurnost lijeka | 0,5–1 godina |
Faza 4 (postmarketinški nadzor) |
|---|
| Svi ljudi koji uzimaju lijek, osobito podskupine kao što su trudnice, djeca i starije osobe | Utvrditi bilo koje probleme koji se nisu pojavili u fazama 1, 2 ili 3, kao naprimjer oni koji se pojavljuju nakon dugo vremena te oni koji se rijetko događaju | Kontinuirano |
Više informacija