Poremećaj depersonalizacije/derealizacije

Autor: David Spiegel, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.

Poremećaj depersonalizacije/derealizacije uključuje stalan ili ponavljajući osjećaj odvojenosti od tijela ili mentalnih procesa, poput vanjskog promatrača njihovog života (depersonalizacija) i/ili osjećaja odvojenosti od okoline (derealizacija).

(Vidi također Pregled disocijativnih poremećaja.)

Privremeni osjećaji depersonalizacije i/ili derealizacije su uobičajeni. Oko polovice ljudi osjećalo se odvojeno od sebe (depersonalizacija) ili iz okoline (derealizacija) u nekom trenutku. Taj se osjećaj često javlja nakon što ljudi:

  • dožive životno ugrožavajuću situaciju

  • konzumiraju određene psihoaktivne tvari (poput marihuane, halucinogena, ketamina ili ecstasy-ja) )

  • postanu jako umorni

  • lišene su sna ili senzorne stimulacije (što se može dogoditi kada se nalaze u jedinici intenzivne njege)

Depersonalizacija ili derealizacija mogu se pojaviti kao simptom u brojnim mentalnim poremećajima, kao i u somatskim poremećajima/bolestima kao što su epileptični napadi.

Depersonalizacija/derealizacija smatraju se poremećajem kada se dogodi sljedeće:

  • Depersonalizacija ili derealizacija javlja se sama od sebe (to jest, nije uzrokovana drogama ili drugim mentalnim poremećajem), a nastavlja se ili se ponavlja.

  • Simptomi su vrlo uznemirujući za osobu ili otežavaju osobi funkcioniranje kod kuće ili na poslu.

Poremećaj depersonalizacije/derealizacije javlja se u oko 2% populacije i jednako pogađa muškarce i žene.

Poremećaj može početi tijekom ranog ili srednjeg djetinjstva. Rijetko počinje nakon 40 godina.

Uzroci

Poremećaj depersonalizacije/derealizacije često se javlja kod osoba koje su doživjele ozbiljan stres, uključujući sljedeće:

  • bile emocionalno zlostavljane ili zanemarene tijekom djetinjstva

  • bile fizički zlostavljane

  • svjedočile obiteljskom nasilju

  • provodile vrijeme s teško/mentalno bolesnim roditeljem

  • doživjele neočekivanu smrt voljene osobe

Simptomi mogu biti potaknuti teškim distresom (na primjer emocionalnom vezom, financijama ili poslom), depresijom, tjeskobom ili konzumacijom ilegalnih ili rekreacijskih droga. Međutim, u 25 do 50% slučajeva stresovi su relativno mali ili se ne mogu identificirati.

Simptomi

Simptomi poremećaja depersonalizacije/derealizacije mogu započeti postupno ili iznenada. Epizode mogu trajati samo nekoliko sati ili dana, ili pak tjednima, mjesecima ili godinama. Epizode mogu uključivati depersonalizaciju, derealizaciju ili oboje.

Intenzitet simptoma često varira. Kada je poremećaj ozbiljan, simptomi mogu biti prisutni i biti istog intenziteta godinama ili čak desetljećima.

Simptomi depersonalizacije obuhvaćaju

  • Osjećaj odvojenosti od tijela, uma, osjećaja i/ili senzacija

Ljudi također mogu reći da se osjećaju nestvarno ili kao robot, bez kontrole nad onime što rade ili govore. Mogu se osjećati emocionalno ili fizički otupjelo. Takvi se ljudi mogu opisati kao vanjski promatrači vlastitog života ili "živi mrtvaci".

Simptomi derealizacije obuhvaćaju

  • Osjećaj odvojenosti od okoline (ljudi, predmeta ili svega) koji se čini nestvarnim

Ljudi se mogu osjećati kao da su u snu ili magli ili kao da ih stakleni zid ili veo razdvaja od okoline. Svijet izgleda beživotan, bezbojan ili umjetan. Svijet im može izgledati iskrivljeno. Primjerice, predmeti mogu izgledati mutno ili neobično bistro ili se mogu činiti ravnim ili manjim ili većim nego što jesu. Zvukovi se mogu doimati glasniji ili tiši nego što jesu. Može im se činiti kako vrijeme prolazi suviše sporo ili prebrzo.

Simptomi gotovo uvijek uzrokuju veliku nelagodu. Neki ih smatraju nepodnošljivima. Tjeskoba i depresija su česti. Mnogi se boje da su simptomi posljedica nepovratnog oštećenja mozga. Mnogi se brinu postoje li oni uistinu ili opetovano provjeravaju jesu li njihove percepcije stvarne.

Stres, pogoršanje depresije ili anksioznosti, novo ili pretjerano iritirajuće okruženje i nedostatak sna mogu pogoršati simptome.

Simptomi su često trajni. Oni se mogu

  • javljati u epizodama (kod otprilike jedne trećine osoba)

  • pojavljivati kontinuirano (kod otprilike jedne trećine)

  • postati kontinuirani (kod otprilike jedne trećine)

Ljudi često imaju velike poteškoće u opisivanju svojih simptoma i mogu se bojati ili vjerovati kako su poludjeli. Međutim, ljudi uvijek ostaju svjesni kako njihova iskustva odvojenosti nisu stvarna, nego su samo način na koji se osjećaju. Ta svijest je ono što odvaja poremećaj depersonalizacije/derealizacije od psihotičnog poremećaja. Osobama sa psihotičnim poremećajem uvijek nedostaje takav uvid.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Ponekad pretrage koje isključuju druge moguće uzroke

Liječnici sumnjaju na poremećaj temeljem simptoma onda kada:

  • Ljudi imaju epizode depersonalizacije, derealizacije ili oboje koje traju dugo ili se ponavljaju.

  • Ljudi znaju da njihova nestvarna iskustva nisu stvarna.

  • Ljudi su vrlo uznemireni zbog svojih simptoma ili pak zbog njih ne mogu funkcionirati u društvenim situacijama ili na poslu.

Liječnički pregled i ponekad ordiniranje pretraga učine se kako bi se isključila druga stanja koja bi mogla uzrokovati problem, uključujući druge poremećaje mentalnog zdravlja, epileptične napade, i poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari. Pretrage mogu uključivati magnetsku rezonanciju (MR), kompjuteriziranu tomografiju (CT), elektroencefalografiju (EEG) i testove urina za provjeru psihoaktivnih tvari.

Psihološki testovi i posebno strukturirani intervjui i upitnici također mogu biti od pomoći liječnicima u postavljanju dijagnoze.

Prognoza

Potpuni oporavak je moguć za mnoge osobe s poremećajem depersonalizacije/derealizacije osobito ako su simptomi posljedica stresora koji se mogu riješiti tijekom liječenja. Drugi ljudi ne reagiraju dobro na liječenje, a poremećaj postaje kroničan. Kod nekih ljudi poremećaj depersonalizacije/derealizacije nestaje sam od sebe

Simptomi, čak i oni koji se nastavljaju ili ponavljaju, mogu uzrokovati samo manje probleme ako se ljudi mogu koncentrirati na ono što rade i usredotočiti se na druge misli ili aktivnosti umjesto da se prepuštaju takvim osjećajima. Međutim, neki ljudi postaju onesposobljeni jer se osjećaju tako odvojeno od sebe i svoje okoline ili pak zato što imaju tjeskobu ili depresiju.

Liječenje

  • Psihoterapija

  • Ponekad lijekovi protiv tjeskobe i antidepresivi

Poremećaj depersonalizacije/derealizacije može nestati bez liječenja. Ljudi se liječe samo ako se poremećaj nastavi, ponavlja ili uzrokuje distres.

Psihodinamska psihoterapija i kognitivno-bihevioralna terapija mogu biti učinkovite za neke slučajeve. Poremećaj depersonalizacije/derealizacije često je povezan ili potaknut drugim poremećajem mentalnog zdravlja (poput anksioznosti ili depresije) koji zahtjevaju adekvatno liječenje. Također se trebaju razriješiti svi stresori koji su pokrenuli simptome ili koji su mogli pridonijeti razvoju poremećaja depersonalizacije/derealizacije.

Tehnike koje mogu biti od pomoći uključuju sljedeće:

  • Kognitivne tehnike mogu pomoći u blokiranju opsesivnog razmišljanja o nestvarnom stanju.

  • Bihevioralne tehnike mogu pomoći ljudima da se posvete zadacima koji ih odvlače od depersonalizacije.

  • Tehnike uzemljenja (prisutnosti) koriste pet osjetila (sluh, dodir, miris, okus i vid) kako bi ljudima pomogli da se osjećaju više povezanima sa sobom i svijetom. Primjerice, sluša se glasna glazba ili se u ruku stavlja komadić leda. Te je senzacije teško ignorirati što čini ljude svjesnima sebe u sadašnjem trenutku.

  • Psihodinamske tehnike fokusiraju se na pomaganje ljudima kroz rad na nerazriješenim konfliktima, negativnim osjećajima i iskustvima za koje su ljudi do sada smatrali kako se moraju odvojiti od njih.

  • Praćenje iz trenutka u trenutak i označavanje disocijacije i afekta (vanjska ekspresija emocija i misli) uči ljude prepoznati i identificirati svoje osjećaje disocijacije. Takvo prepoznavanje pomaže nekim ljudima. Ova tehnika također pomaže ljudima da se usredotoče na ono što se zapravo događa u ovom trenutku.

Za liječenje poremećaja depersonalizacije/derealizacije korišteni su različiti lijekovi, ali nijedan nije dokazan kao učinkovit. Lijekovi protiv tjeskobe i antidepresivi ponekad pomažu, uglavnom u smanjenju tjeskobe i depresivnih simptoma koji su prisutni u puno ljudi s depersonalizacijom/derealizacijom. Međutim, lijekovi protiv tjeskobe također mogu povećati depersonalizaciju ili derealizaciju, pa liječnici pažljivo prate upotrebu tih lijekova.

Politika privatnosti