Čeljust može nedostajati, biti deformirana ili nepotpuno razvijena prilikom rođenja.
Prirođene greške, koje se nazivaju i kongenitalne anomalije, su fizičke abnormalnosti koje nastaju prije rođenja djeteta. Kongenitalno znači prisutno pri rođenju. (Vidi također Uvod u defekte lica, kostiju, zglobova i mišića.)
Prirođene mane lica uključuju
-
Mikrognatija: Mala donja čeljust
-
Agnatija: Nedostaje dio ili cijela donja čeljust
-
Maksilarna hipoplazija: Nerazvijenost gornje čeljusti (maksile)
Mikrognatija je mala donja čeljust (mandibula). Pierre Robinov i Treacher Collinsov sindrom su poremećaji koje karakterizira nekoliko defekata u području glave i lica, a povezani su s malom donjom čeljusti. Ako je donja čeljust premala, dijete može imati poteškoća s prehranom ili disanjem. Kirurški zahvat produljivanja čeljusti može problem ispraviti ili umanjiti.
Agnatija je ozbiljna, teška malformacija u kojoj nedostaje dio ili cijela donja čeljust. Dojenče često ima i abnormalnosti ušiju, temporalnih kostiju, žlijezda slinovnica, žvakaćih mišića i facijalnog živca. Liječenje agnatije sastoji se od rekonstruktivne kirurgije s koštanim transplantatima te transplantatima drugih tkiva kako bi se poboljšao izgled i funkcija čeljusti.
Maksilarna hipoplazija je nerazvijenost gornje čeljusti (maksile). Uzrokuje zaravnjeno lice, čime se ističe donja čeljust. Liječenje maksilarne hipoplazije uključuje kirurški zahvat kojim se mijenja položaj gornje čeljusti te poravnava s donjom čeljusti.
Hipertelorizam i maksilarna hipoplazija
Ova osoba ima hipertelorizam (široko razmaknute oči; lijevo) i maksilarnu hipoplaziju (mala gornja čeljust; desno).
© Springer Science + poslovni mediji
Dijagnoza
Dijagnostika defekata čeljusti
Liječnici dijagnosticiraju sve ofe anomalije procjenjujući stupanj nerazvijenosti čeljusti rendgenskim snimkama i kompjuterskom tomografijom (CT) lica.
Zato jer abnormalni geni mogu biti uključeni u razvoj prirođenih mana čeljusti, zahvaćenu djecu bi trebao procijeniti genetičar. Genetičar je liječnik koji se specijalizirao za genetiku (znanost o genima i kako se određene kvalitete ili osobine prenose s roditelja na potomstvo). Može se napraviti genetsko testiranje uzorka bebine krvi kako bi se potražile abnormalnosti kromosoma i gena. Ovo testiranje može pomoći liječnicima da utvrde je li određeni genetski poremećaj uzrok te isključiti druge uzroke. Ako postoji genetski poremećaj, zahvaćene obitelji mogu imati koristi od genetskog savjetovanja.