Autonomne neuropatije su poremećaji koji utječu na periferne živce koji automatski (bez svjesnog napora) reguliraju tjelesne procese (autonomni živci).
-
Uzroci uključuju šećernu bolest, amiloidozu, autoimune bolesti, rak, prekomjernu konzumaciju alkohola i određene lijekove.
-
Osobe mogu osjećati omaglicu kod stajanja i imati poteškoće s mokrenjem, zatvor ili povraćanje, a muškarci mogu imati erektilnu disfunkciju.
-
Liječnici obavljaju fizikalni pregled i razne testove kako bi ispitali postoji li autonomna disfunkcija i koji su mogući uzroci.
-
Uzrok se korigira ili liječi ako je moguće.
(Vidi također Pregled autonomnog živčanog sustava.)
Živčani sustav sastoji se iz središnjeg i perifernog dijela. Središnji živčani sustav uključuje mozak i leđnu moždinu. Periferni živčani sustav se sastoji od živaca koji povezuju organe s mozgom i leđnom moždinom. Periferni živci uključuju autonomne živce, koji automatski (nesvjesno) reguliraju tjelesne procese. Periferni živci uključuju i somatske živce koji se povezuju s mišićima pod voljnom (svjesnom) kontrolom ili s osjetnim receptorima u koži.
Autonomne neuropatije vrsta su perifernih neuropatija, poremećaja u kojem su periferni živci oštećeni u cijelom tijelu. U autonomnim neuropatijama puno je izraženije oštećenje autonomnih živaca nego somatskih živaca.
Uzroci
Uobičajeni uzroci autonomnih neuropatija uključuju:
Virusne infekcije mogu uzrokovati autoimune reakcije što rezultira uništavanjem autonomnih živaca.
Neka protutijela koja proizvodi imunološki sustav napadaju površinu živčanog vlakna ili omotač oko živčanog vlakna koji omogućuje brzo i točno provođenje impulsa živčanoj stanici (ti omotači nazivaju se mijelinske ovojnice).
Rijetko, protutijela proizvedena imunološkim sustavom napadaju acetilkolinske receptore (dio živčanih stanica koji im omogućuje da reagiraju na acetilkolin). Acetilkolin je jedan od kemijskih glasnika (neurotransmitera) koji se koristi za komunikaciju unutar autonomnog živčanog sustava.
Drugi uzroci autonomnih neuropatija uključuju rak, lijekove, prekomjernu konzumaciju alkohola i toksine.
Simptomi
Čest simptom autonomnih neuropatija je
Posljedično, osoba ima omaglicu ili osjećaj da će izgubiti svijest.
Muškarci mogu imati poteškoća s pokretanjem i održavanjem erekcije (erektilna disfunkcija). Neke osobe nehotice mokre (urinarna inkontinencija), često zato što je mjehur preaktivan. Druge osobe imaju poteškoće s pražnjenjem mjehura (retencija urina) jer je mokraćni mjehur hipoaktivan. Nakon jela, neke osobe osjećaju preuranjenu sitost ili čak povraćaju jer se želudac sporo prazni (tzv. gastropareza). Može doći do ozbiljnog zatvora.
Ako su oštećeni i somatski živci, može doći do gubitka osjeta ili pojave osjećaja mravinjanja (bockanja) u šakama i stopalima, ili mišići mogu oslabjeti.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Ponekad krvni testovi
Liječnici postavljaju sumnju na autonomni poremećaj na temelju simptoma. Fizikalni pregled i određeni testovi se provode u potrazi za znakovima autonomnih poremećaja i mogućim uzrocima (kao što su šećerna bolest ili amiloidoza).
Ponekad se vrše krvni testovi za provjeru postojanja protutijela na acetilkolinske receptore čije postojanje ukazuje na autoimunu reakciju. Ponekad osobe s autonomnom neuropatijom imaju ta protutijela zbog autoimune reakcije.
Liječenje
Liječi se uzrok autonomnog poremećaja ako se utvrdi. Neuropatije zbog autoimune reakcije ponekad se liječe lijekovima koji potiskuju imunološki sustav (imunosupresivima) i smanjuju reakciju, kao što je azatioprin, ciklofosfamid ili prednizon.
Ako su simptomi teški, mogu se davati intravenski imunoglobulini (otopina koja sadrži mnoga različita protutijela prikupljena od skupine davatelja) ili se može učiniti izmjena plazme. Kod izmjene plazme, uzima se krv koja se filtrira kako bi se uklonila abnormalna protutijela, a zatim se filtrirana krv vrati u krvotok.