Hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje (HHS)

Autor: Erika F. Brutsaert, MD
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: Morana Šangulin dr. med. i Kristian Dominik Rudež, dr. med.

Hiperosmolarno hiperglikemijskog stanje komplikacija je šećerne bolesti koja se najčešće javlja kod šećerne bolesti tip 2.

  • Simptomi hiperosmolarnog hiperglikemijskog stanja uključuju ekstremnu dehidraciju i zbunjenost.

  • Hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje dijagnosticira se pomoću laboratorijskih nalaza koji pokazuju vrlo visoku koncentraciju glukoze i vrlo koncentriranu krv.

  • Liječi se intravenskom primjenom tekućina i inzulina.

  • Komplikacije uključuju komu, epileptičke napadaje i smrt.

(Vidi također Šećerna bolest.)

Postoje dvije vrste šećerne bolesti, tip 1 i tip 2. Kod šećerne bolesti tip 1, tijelo skoro nikako ne proizvodi inzulin. Inzulin je hormon kojeg proizvodi gušterača i on pomaže da se šećer (glukoza) premjesti iz krvi u stanice. Kod šećerne bolesti tip 2, tijelo proizvodi inzulin, ali stanice ne reagiraju normalno na taj inzulin. U oba tipa šećerne bolesti, koncentracija šećera (glukoze) u krvi je povišena.

Ako osobe sa šećernom bolesti tip 1 ne uzmu inzulin ili im treba više inzulina zbog bolesti, masne stanice počinju se razgrađivati kako bi osigurale energiju za organizam. Razgradnjom masnih stanica proizvode se tvari poznate kao ketoni. Ketoni daju određenu količinu energije stanicama, ali i čine krv prekiselom (ketoacidoza). Dijabetička ketoacidoza je opasan, ponekad i životno ugrožavajući, poremećaj.

Budući da osobe sa šećernom bolesti tip 2 proizvode određenu količinu inzulina, ketoacidoza se obično ne razvija čak i kada se šećerna bolest tip 2 dugo ne liječi. Međutim, s hiperosmolarnim hiperglikemijskim stanjem koncentracija glukoze u krvi može postati izrazito visoka (čak i preko 1000 miligrama po decilitru [mg/dL] ili 55,5 milimola po litri krvi [mmol/L]). Toliko visoka koncentracija glukoze u krvi uzrokuje da osoba izmokrava velike količine urina, što za posljedicu ima tešku dehidraciju i čini krv abnormalno koncentriranom (hiperosmolarnom). Zbog toga, poremećaj se naziva hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje.

Uzroci

Hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje može se pojaviti zbog dva glavna razloga

  • Ljudi prestanu uzimati lijekove za njihovu šećernu bolest

  • Infekcija ili druga bolest koja uzrokuje stres organizmu

Također, određeni lijekovi, kao što su kortikosteroidi, mogu povisiti koncentraciju glukoze u krvi i uzrokovati hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje. Lijekovi poput diuretika, koje ljudi čestu uzimaju za liječenje povišenog arterijskog tlaka, mogu pogoršati dehidraciju i uzrokovati hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje.

Simptomi

Glavni simptom hiperosmolarnog hiperglikemijskog stanja je promjena stanja svijesti. Promjena varira od blage zbunjenosti i dezorijentacije do pospanosti i kome. Neki ljudi imaju konvulzije i/ili privremenu paralizu koja sliči moždanom udaru. Do 20% ljudi umire. Ostali simptomi koji mogu prethoditi promjeni stanja svijesti uključuju učestalo mokrenje i ekstremnu žeđ.

Dijagnoza

  • Krvne pretrage za mjerenje koncentracije glukoze

Liječnici posumnjaju na dijagnozu hiperosmolarnog hiperglikemijskog stanja kada se utvrdi da ljudi koji su nedavno razvili konfuziju imaju vrlo visoku koncentraciju glukoze u krvi. Dijagnoza se potvrđuje dodatnim krvnim pretragama koje pokazuju vrlo koncentriranu krv i niske ketone ili kiselost u krvi.

Liječenje

  • Intravenske tekućine i elektroliti

  • Intravenski inzulin

Liječenje hiperosmolarnog hiperglikemijskog stanja je slično liječenju dijabetičke ketoacidoze. Tekućina i elektroliti moraju se nadomjestiti intravenski. Obično se inzulin daje intravenski tako da djeluje brzo i da se doza može često podešavati. Koncentracija glukoze u krvi mora se postupno vratiti u normalu kako bi se izbjegli iznenadni pomaci tekućine u mozgu. Koncentracija glukoze u krvi je lakše kontrolirana nego kod dijabetičke ketoacidoze, a problemi s kiselošću krvi nisu teški.