Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Paula Marinović, dr. med.
Kod ciklotimnih poremećaja razmjerno blage i kratke epizode zanosa (hipomanija) izmjenjuju se s blagim i kratkim epizodama tuge (depresije).
Ciklotimni poremećaj nalikuje bipolarnom poremećaju, ali je manje ozbiljan. Epizode ushićenja i tuge su manje intenzivne, obično traju samo nekoliko dana i često se ponavljaju u nepravilnim intervalima. S vremenom se može razviti u bipolarni afektivni poremećaj ili se može nastaviti kao ekstremna promjenjivost raspoloženja.
Ciklotimni poremećaj može pridonijeti uspjehu u poslovanju, raznim životnim postignućima i umjetničkom stvaralaštvu, no ipak, može rezultirati zapostavljanjem poslovnih i školskih obaveza, čestim promjenama mjesta prebivališta, kontinuiranim prekidima romantičnih veza ili bračnom neuspjehu kao i zlouporabi alkohola i drugim poremećajima zlouporabe psihoaktivnih supstanci.
Dijagnoza ciklotimnog poremećaja postavlja se na temelju prepoznatljivog obrasca simptoma.
Liječenje
Osobe s ciklotimičnim poremećajem trebaju naučiti kako što lakše živjeti s ekstremima svojih promjena raspoloženja. Život s ciklotimičnim poremećajem nije lagan, posebno zbog, često, vrlo burnih međuljudskih odnosa. Posao s fleksibilnim radnim vremenom ili, za osobe s umjetničkim sklonostima, karijera u umjetnosti može olakšati svakodnevnicu.
Stabilizatori raspoloženja (npr litij ili antiepileptici) mogu se koristiti ako je osobi s ciklotimnim poremećajem značajno otežano svakodnevo funkcioniranje. Antikonvulziv divalproeks se obično bolje tolerira od litija. Antidepresivi se ne koriste osim ako je depresivns epizoda teška i dugog trajanja, jer antidepresivi mogu uzrokovati brzo prebacivanje iz jednog raspoloženja u drugo (brzo izmjenjujući poremećaj).
Grupe podrške (kao što je Depresija i Bipolarni savez za podršku - vidi DBSA) može pomoći pružanjem prilike za razmjenu zajedničkih iskustava i emocionalnih proživljavanja.
Više informacija